Sve stane u dvije slike. Sad već lagano davne 2016. godine, javnost s uzdahom olakšanja dočekuje Andreja Plenkovića, umjerenog i proeuropskog političara koji preuzima HDZ nakon što je ta stranka skrenula značajno udesno.
Sljedeće subote, pak, na Markovu trgu u Zagrebu, javnost s uzdahom olakšanja dočekuje opozicijski prosvjed protiv Andreja Plenkovića i neprijateljskog autokratskog preuzimanja hrvatske demokracije. Preuzimanja koje je odabirom Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika došlo do svoje ključne točke. Uspije li se HDZ na izborima nekažnjeno izvući zbog toga, uspije li se otpor demokratske javnosti slomiti na Turudiću, daljnje mogućnosti su gotovo neograničene. A šutnja koja će ih pratiti gotovo zagarantirana.
Zbog toga mnogi i smatraju da 11 stranaka ljevice i centra koje organiziraju prosvjed nije dovoljno i da je trebalo ići sa širokom anti-HDZ-ovskom frontom, koja je makar trebala uključiti i desni Most. No, iako ovakvo rezoniranje itekako prevladava u javnosti, postoje ozbiljni argumenti zbog čega je ovakva prosvjedna kombinacija dovoljna. Barem za ovaj put i barem za Markov trg.
Masovnost nije upitna
Naime, nema nikakve sumnje da će se ostvariti prvi uvjet da se neki skup pokaže uspješnim – masovnost. Ono čega je nedostajalo u ishitrenoj solo akciji Možemo! prošlog tjedna, kad im je na zastupničkom dežuranju i noćenju pred Saborom došlo dati podršku tek nekoliko stotina ljudi.
Sad je trivijalno lako prognozirati da će se trg na kojem se nalaze ključne hrvatske institucije napuniti do vrha. Markov trg je i inače nekoliko puta površinom manji od Trga bana Jelačića i dovoljno je i nekoliko tisuća ljudi da se stekne dojam masovnosti. Ukratko, dovoljno je da se angažiraju tek stranački aktivisti i prosvjed će biti velik i bučan, a nema sumnje da će im se ovaj put pridružiti i značajniji broj građana.
‘Ulični kredibilitet’ Mosta na desnici
Da je u organizaciju uključen Most, nema sumnje da bi na Markovom trgu bilo nešto više ljudi, ali bi se – što je još važnije – poslala i poruka o tome da je prvi prioritet sljedećeg izlaska na birališta micanje još jedne dubinski korodirane inačice HDZ-a, radi čega valja progutati i ozbiljnije međusobne političke razlike. U takvu priču nešto teže bi spadao Domovinski pokret, jer je teško zanemariti namigivanja koja iz tog smjera, unatoč verbalnim rafalima upućenima vlasti, dolaze prema HDZ-u kad se povede priča o poslijeizbornim suradnjama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, možda je ipak bolje da je Most isključen iz organizacije subotnjeg prosvjeda. Zamislimo, recimo, fotografiju Nikole Grmoje rame uz rame s, recimo, Katarinom Peović i Sandrom Benčić kako poziva na prosvjed? I HDZ i Domovinski pokret bi uživali u takvoj sceni, e kako bi mogli svojim biračima – a radi se mahom o biračima desnice, dakle, mahom o biračkom bazenu u kojem lovi Most – kazivati kako, evo, Most vraća “crvene” na vlast.
Iako je razlog zbog kojeg je Most izostavljen ideološka netrpeljivost, a ne politička kalkulacija, rezultat je isti. Grmoja je ionako pozvao na prosvjed, a Most je zadržao “ulični kredibilitet” na desnici koji bi se mogao pretvoriti u značajan broj saborskih mandata koje je ovaj put gotovo nemoguće zamisliti u budućem braku s HDZ-om.
Koalicije SDP-Možemo! neće biti, ali će je i biti
Prosvjedom motivirano okupljanje stranaka ljevice i centra opet je uzburkalo i priču o široj predizbornoj koaliciji na ovom dijelu političkog spektra, odnosno moguće spajanje osovine SDP-Možemo!, koju su potonji odbili još početkom prošlog ljeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako nešto se, međutim, neće dogoditi. Odnosno, uglavnom se neće dogoditi, ne na način na koji se to danas zaziva. SDP i Možemo!, jedine doista snažne stranke među organizatorima subotnjeg prosvjeda (po zadnjoj anketi Možemo! ima potporu od 8,9 posto, a prvi sljedeći od ostalih je Centar s 1,5 posto podrške) neće ići u veliku predizbornu koaliciju, koja bi već danas imala podršku blizu HDZ-ove.
No, to ne znači da neće uopće biti predizborne koalicije ove dvije stranke. Štoviše, ona bi mogla vrlo snažno utjecati na odgovor na ključno pitanje – tko će nakon izbora uopće moći sastaviti Vladu.
‘Točkasto’ u četiri izborne jedinice?
Naime, već se neko vrijeme vode pregovori SDP-a i Možemo! oko tzv. točkaste koalicije, odnosno predizborne suradnje u izbornim jedinicama u kojima te stranke i nisu toliko snažne. U tri zagrebačke izborne jedinice, pa zatim u Trećoj (sjever Hrvatske), Osmoj (Primorje i Istra) i Desetoj (Središnja i Južna Dalmacija) stranka Peđe Grbina i ona koju zajedno vode Benčić i Tomislav Tomašević će na izbore samostalno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, u dvije uglavnom slavonske (Četvrta i Peta), u Sedmoj (središnja Hrvatska) i Devetoj (Šibenik, Zadar), SDP i Možemo! bi mogli dogovoriti predizborne koalicije kako se ne bi dogodilo da glasovi propadaju ispod izbornog praga. Računica kaže da bi im takva kombinacija mogla donijeti možda i četiri dodatna mandata, koja bi vjerojatno uzeli – HDZ-u.
Prosvjed će označiti – početak kraja
To znači da bi “točkasta koalicija” mogla u ukupnom odnosu snaga vrijediti i osam mandata. Koliko je to bitno? Pa… HDZ skoro svih osam godina s daleko tanjom saborskom većinom od jednog do tri mandata bez problema vlada zemljom i malo pomalo okupira nezavisne institucije kako bi zabetonirao svoju dugoročnu prevlast.
Prosvjed na Markovu trgu će, stoga, svakako označiti početak kraja. Ili kraja Plenkovićevog HDZ-a ili kraja ideje da opozicija i bijes javnosti mogu spriječiti ono čega je izbor kontroverznog Turudića na čelo najvažnije istražne institucije u zemlji – samo najava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Most se dosta lukavo izmaknuo iz organizacije oporbenog prosvjeda i tako stvorio novi problem za HDZ
U pozadini priprema za prosvjed finiširaju se i važni pregovori o koaliciji SDP-a i Možemo! u nekoliko izbornih jedinica
Birači Mosta, koji su uglavnom na desnici, možda i ne bi najbolje primili fotografije na kojima, recimo, Nikola Grmoja nastupa s čelnicima SDP-a, Možemo! i Radničke fronte. Nema sumnje da bi i HDZ i DP to koristili da kažu kako Most, evo, vraća 'crvene' na vlast
Sve stane u dvije slike. Sad već lagano davne 2016. godine, javnost s uzdahom olakšanja dočekuje Andreja Plenkovića, umjerenog i proeuropskog političara koji preuzima HDZ nakon što je ta stranka skrenula značajno udesno.
Sljedeće subote, pak, na Markovu trgu u Zagrebu, javnost s uzdahom olakšanja dočekuje opozicijski prosvjed protiv Andreja Plenkovića i neprijateljskog autokratskog preuzimanja hrvatske demokracije. Preuzimanja koje je odabirom Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika došlo do svoje ključne točke. Uspije li se HDZ na izborima nekažnjeno izvući zbog toga, uspije li se otpor demokratske javnosti slomiti na Turudiću, daljnje mogućnosti su gotovo neograničene. A šutnja koja će ih pratiti gotovo zagarantirana.
Zbog toga mnogi i smatraju da 11 stranaka ljevice i centra koje organiziraju prosvjed nije dovoljno i da je trebalo ići sa širokom anti-HDZ-ovskom frontom, koja je makar trebala uključiti i desni Most. No, iako ovakvo rezoniranje itekako prevladava u javnosti, postoje ozbiljni argumenti zbog čega je ovakva prosvjedna kombinacija dovoljna. Barem za ovaj put i barem za Markov trg.
Masovnost nije upitna
Naime, nema nikakve sumnje da će se ostvariti prvi uvjet da se neki skup pokaže uspješnim – masovnost. Ono čega je nedostajalo u ishitrenoj solo akciji Možemo! prošlog tjedna, kad im je na zastupničkom dežuranju i noćenju pred Saborom došlo dati podršku tek nekoliko stotina ljudi.
Sad je trivijalno lako prognozirati da će se trg na kojem se nalaze ključne hrvatske institucije napuniti do vrha. Markov trg je i inače nekoliko puta površinom manji od Trga bana Jelačića i dovoljno je i nekoliko tisuća ljudi da se stekne dojam masovnosti. Ukratko, dovoljno je da se angažiraju tek stranački aktivisti i prosvjed će biti velik i bučan, a nema sumnje da će im se ovaj put pridružiti i značajniji broj građana.
‘Ulični kredibilitet’ Mosta na desnici
Da je u organizaciju uključen Most, nema sumnje da bi na Markovom trgu bilo nešto više ljudi, ali bi se – što je još važnije – poslala i poruka o tome da je prvi prioritet sljedećeg izlaska na birališta micanje još jedne dubinski korodirane inačice HDZ-a, radi čega valja progutati i ozbiljnije međusobne političke razlike. U takvu priču nešto teže bi spadao Domovinski pokret, jer je teško zanemariti namigivanja koja iz tog smjera, unatoč verbalnim rafalima upućenima vlasti, dolaze prema HDZ-u kad se povede priča o poslijeizbornim suradnjama.
Međutim, možda je ipak bolje da je Most isključen iz organizacije subotnjeg prosvjeda. Zamislimo, recimo, fotografiju Nikole Grmoje rame uz rame s, recimo, Katarinom Peović i Sandrom Benčić kako poziva na prosvjed? I HDZ i Domovinski pokret bi uživali u takvoj sceni, e kako bi mogli svojim biračima – a radi se mahom o biračima desnice, dakle, mahom o biračkom bazenu u kojem lovi Most – kazivati kako, evo, Most vraća “crvene” na vlast.
Iako je razlog zbog kojeg je Most izostavljen ideološka netrpeljivost, a ne politička kalkulacija, rezultat je isti. Grmoja je ionako pozvao na prosvjed, a Most je zadržao “ulični kredibilitet” na desnici koji bi se mogao pretvoriti u značajan broj saborskih mandata koje je ovaj put gotovo nemoguće zamisliti u budućem braku s HDZ-om.
Koalicije SDP-Možemo! neće biti, ali će je i biti
Prosvjedom motivirano okupljanje stranaka ljevice i centra opet je uzburkalo i priču o široj predizbornoj koaliciji na ovom dijelu političkog spektra, odnosno moguće spajanje osovine SDP-Možemo!, koju su potonji odbili još početkom prošlog ljeta.
Tako nešto se, međutim, neće dogoditi. Odnosno, uglavnom se neće dogoditi, ne na način na koji se to danas zaziva. SDP i Možemo!, jedine doista snažne stranke među organizatorima subotnjeg prosvjeda (po zadnjoj anketi Možemo! ima potporu od 8,9 posto, a prvi sljedeći od ostalih je Centar s 1,5 posto podrške) neće ići u veliku predizbornu koaliciju, koja bi već danas imala podršku blizu HDZ-ove.
No, to ne znači da neće uopće biti predizborne koalicije ove dvije stranke. Štoviše, ona bi mogla vrlo snažno utjecati na odgovor na ključno pitanje – tko će nakon izbora uopće moći sastaviti Vladu.
‘Točkasto’ u četiri izborne jedinice?
Naime, već se neko vrijeme vode pregovori SDP-a i Možemo! oko tzv. točkaste koalicije, odnosno predizborne suradnje u izbornim jedinicama u kojima te stranke i nisu toliko snažne. U tri zagrebačke izborne jedinice, pa zatim u Trećoj (sjever Hrvatske), Osmoj (Primorje i Istra) i Desetoj (Središnja i Južna Dalmacija) stranka Peđe Grbina i ona koju zajedno vode Benčić i Tomislav Tomašević će na izbore samostalno.
No, u dvije uglavnom slavonske (Četvrta i Peta), u Sedmoj (središnja Hrvatska) i Devetoj (Šibenik, Zadar), SDP i Možemo! bi mogli dogovoriti predizborne koalicije kako se ne bi dogodilo da glasovi propadaju ispod izbornog praga. Računica kaže da bi im takva kombinacija mogla donijeti možda i četiri dodatna mandata, koja bi vjerojatno uzeli – HDZ-u.
Prosvjed će označiti – početak kraja
To znači da bi “točkasta koalicija” mogla u ukupnom odnosu snaga vrijediti i osam mandata. Koliko je to bitno? Pa… HDZ skoro svih osam godina s daleko tanjom saborskom većinom od jednog do tri mandata bez problema vlada zemljom i malo pomalo okupira nezavisne institucije kako bi zabetonirao svoju dugoročnu prevlast.
Prosvjed na Markovu trgu će, stoga, svakako označiti početak kraja. Ili kraja Plenkovićevog HDZ-a ili kraja ideje da opozicija i bijes javnosti mogu spriječiti ono čega je izbor kontroverznog Turudića na čelo najvažnije istražne institucije u zemlji – samo najava.