Možda želite pročitati intervju cijenjenog profesora koji štrajkašima zamjera manjak ambicije; izdvojili smo 10 najbitnijih točaka

1. O sitnim materijalnim interesima

“Ne bih se nikada htio vidjeti u ulozi štrajk brejkera, vidio sam ovaj štrajk kao povod principijelnog rješavanja problema u znanosti i obrazovanju, a sveo se u trakavicu koja se koncentrira oko sitnih materijalnih interesa”, započeo je Srića pa dodao:

“Znam da 6,11 posto nekome nije sitno, danas nije bitno je l’ će se imati veću plaću ili je stanje u nekoj djelatnosti sređeno ili nije ima li perspektive i ima li iza svega vizije, pošto svega to ga nema to je bio povod mog protestnog izlaska iz sindikata.”

2. O manjku ambicije štrajkaša

Učiteljima i nastavnicima u štaku zamjera manjak ambicija i želje da rade promjene. Upravo zato, kaže, masovni izlazak ljudi na ulice u ponedjeljak po njemu je bila jedna vrsta pobjede principa nad sitnicama koje su u drugom planu.

“U Hrvatskoj nije teško izvući ljude na ulicu ako imate dobar razlog, a obrazovanje je dobar razlog. Zato je mene smetalo što se ta silna energija troši na tih 6,11 posto koji učiteljima znače par sto kuna iako nije ni to zanemarivo”, kaže Srića.

3. O ljudima koji su bolji od političara

Srića je istaknuo kako je problem što se trenutno koeficijentima jednako valoriziraju učitelji koji dobro rade svoj posao, kao i oni koji “djecu ubijaju u pojma i rade više štete nego koristi”. Kaže kako nam je potrebna meritokracija, odnosno, da se društveno važne uloge dodjeljuju po zaslugama i prije svega promjena stava društva prema obrazovanju i znanosti.

“Hrvatska ima ljude bolje od svojih političara i ljude u obrazovanju bolje od svojih sindikatlija i vodstva. I dokaz su da ako netko nešto pokrene iz krivih razloga masovna inicijativa može usmjeriti na prave razloge, a pravi razlozi oko obrazovanja nisu sitni koeficijenti neko duboka kriza u kojoj se nalazi obrazovanje i društvo i zamor ljudi jer ne žive u pravom okruženju i rezultat toga je prosvjed”, smatra Srića.

4. O obrazovnoj reformi

Srića je bio na prosvjedima za obrazovnu reformu i još uvijek osjeća da se u djecu ne investira na pravi način: “Danas ljudi pate zbog problema u obrazovanju, ekonomiji, zbog korupcije, zbog osjećaja da žive u zemlji koja je uspavana ljepotica, a nema princa koji će je poljubiti i probuditi, već 30 godina čekamo da bude bolje i zato su protesti oblik vapaja”.

Dodao je i kako mi se čini da sve to političari ne čuju, te da je upravo politika ugušila obrazovnu reformu, koja je trenutno birokratizirana. Dodao je i kako su sindikati iznenađeni članovima koji su odbili produljenje “agonije u sustavu koji maltretira politika.”

“Reforme rade državnici, a državnici su oni koji gledaju na dugoročan interes države, a kod nas svi gledaju, pa i aktualni premijer, kako ostati na vlasti i dobiti izbore, a ne gledaju se dugoročni interesi države”, smatra Srića.

5. O učenicima

“Očekujem da će i učenici izaći, oni trpe danas u školama užasno komplicirane programe u kojima uče o razno raznim nepotrebnim stvarima, 90 posto onoga što nam obrazovni sustav daje većina ljudi nikada ne upotrijebi u životu, sustav je staromodan i zapušten i ne radi ono što bi trebao, ne izgrađuje samopouzdanje kod njih”, kaže.

Čak se prisjetio i slučaja vlastitog sina koji je išao u školu u SAD-u: “Tamo se uči puno manje činjenica i naučio je pitati i problematizirati, kada se vratio u Hrvatsku postao je problem jer bi profesori na kraju pitali uvijek je li svima jasno ili on opet ima pitanje”, opisao je.

Srića vjeruje i da se roditelji i učenici trebaju pobuniti zbog manjka tehnologije te dodaje da on svojim studentima daje da koriste tehnologiju za vrijeme ispita.

6. O Školi za život

Ovog našeg uglednog profesora prilično brine i to što djeca u Hrvatskoj raspravljaju o 1941. i 1945., a nemaju dalekozor kojim bi mogli pogledati u budućnost.

Srića kaže da o Školi za život ne zna dovoljno, ali da mu se čini da ponovo ima previše birokracije, a manja kreativnosti: “Od toga pate svi obrazovni sustavi u svijetu i umjesto da ih reforma od toga oslobodi ona je dodala birokraciju koja je najveći borac protiv kreativnosti i inovacija.”

7. O vlastitom mandatu

“Kada se borite za princip i borite se ja bih dva, tri posto više mislim da je to pogrešno. Problem je i u državi u kojoj sindikati djeluju samo u javnom sektoru, a imamo problem što proračunska Hrvatska dosta nekritično opterećuje tržišnu Hrvatsku”, kaže Srića i dodaje:

“Moja teza je oduvijek bila i bit će da uspješni sustav ima dobru viziju, iz vizije proizlaze mjere, koeficijenti, sustav nagrađivanja. Ono što sindikalna inicijativa pogađa u srž to je loša pozicija znanosti i obrazovanja u društvu, ali se ne treba boriti traženjem sitnog uvećavanjem koeficijenta nego reći da nas zanima dramatičan pomak.”

Profesor Srića osvrnuo se i na svoje vrijeme na ministarskoj poziciji krajem osamdesetih, kada su, kako kaže, četiri puta povećavali izdvajanja za znanost: “Svaki puta smo povećali izdvajanje za znanost uz prijetnju ostavke. Nismo bili politikanti, htjeli smo unaprijediti znanost, u te četiri godine Hrvatska je dobila ogromne investicije u znanost.”

Dodao je kako su tada izgradili Ekonomski fakultet, dogradili FER, izgradili PMG, pokrenuli internet, kupili super kompjutore i počeli slati ljude u svijet: “Imali smo viziju, Hrvatska je imala sumamed i htjeli smo da cijeli svijet bude naša pozornica. Tada je bilo 524 znanstvene jedinice u Hrvatskoj, prepoznali smo kvalitetne i one su bile nagrađene, ako je netko bio sposoban, dobio je još.”

8. O koeficijentima

Za koeficijent Srića kaže da je potpuna besmislica bez korektivnih mjera jer trenutno u Hrvatskoj s jedne strane imamo profesore koji objave 100 knjiga, uvodničari su na svjetskim konferencijama i propagiraju hrvatsku znanost, a s druge strane su oni sa 6 članaka i svi su profesori u stalnom zvanju i imaju isti koeficijent.

“Ako imate politiku kadroviranja onda imate ljude koji su moji i koji nisu moji pa nagrađivanje ide na toj osnovi, to je rak rana koja je pojela Hrvatsku. Hrvatska je imala 1990. godine 101 općinu, danas imamo 540 i ne znam koliko gradova i jedinica lokalne samouprave da smirite lokalne šerife koji su stranački poslušnici. Druga je besmislica da ravnatelje u školi biraju po političkoj podobnosti, ne po sposobnosti”, kaže.

Jedno od rješenja u visokom obrazovanju, po njemu, može biti otvaranje poštenijeg tržišta.Privatni sektor je previše osjetljiv na tržište pa koji put stavlja kvalitetu u drugi plan pa se kaže ideš tamo kupiti diplomu što nije uvijek sasvim pogrešno.

9. O vaučerizaciji

Srića drži da je javni sektor monopoliziran te da se zatvorio u sebe: “Nema konkurencije i zato mu pada kvalitete. Vaučerizacija bi otvorila tržište i pokazala što stvarno vrijedi i takav proces bi pokrenuo diverzifikaciju, pokazao tko je dobar, tko nije.”

“Takvim potezom bila bi razbijena birokratska pozicija monopola koju mnoge institucije imaju i oživio bi cijeli sustav, smatra Srića i dodaje:” Ali takve stvari se teško mogu raditi u Hrvatskoj jer su to državnički, a ne politički potezi i dok imamo ovakvu političku scenu nema reformi”, zaključio je.

Istaknuo je i kako vizija da se sve visokoškolske ustanove koncentriraju u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci nije stvar vizije nego političkog nadmetanja.

10. Kada ćemo postati Finska

Srića i dalje tvrdi kako su hrvatska djeca super i to ne samo zbog genetskog potencijala koji Hrvatska ima nego i zbog činjenice da je naša država bila Europe gdje su se miješali utjecaji Austro ugarske, Otomanskog carstva, Venecije, Italije i ostatka svijeta.

Kada ga je Božić upitala kada ćemo postati Finska rekao je: “Kada budemo imali finske političare. Moramo imati finsko poimanje društva, moramo maknuti korupciju i politiku podobnosti koja afirmira princip da u politici ostvaruješ višak ambicija, a manjak kvaliteta.”

Naposljetku joj je jednom ponovio kako je reformi zamjerio manjak idealizma: “Ovaj pokret je stavio idealizam u prvi plan, idemo mijenjati svijet, a ne koeficijente”, zaključio je i dodao da Hrvatska sigurno može puno bolje jer imamo potencijala, samo nam nedostaje vizije.