Spustio je slušalicu i okrenuo se s istodobno zabezeknutim, zgroženim i oduševljenim izrazom lica. “Ej, dečko, izgleda da imamo neku priču… Jebote…”. Kolega iz redakcije je prasnuo u smijeh i u isto vrijeme se primio za glavu. Bilo je to deset dana nakon što je održan prvi krug predsjedničkih izbora 2005. godine.
“Neka priča” postala je najveća priča ikad o izborima u Republici Hrvatskoj. I ako vam kažu da je povijest učiteljica života, ne brinite, lažu.
HDZ=birački odbor
GONG je, tako, danas objavio da su u Banja Luci u birački odbor za prvi krug predsjedničkih izbora imenovani svi članovi Gradskog odbora HDZ-a BiH. U Sarajevu su također u biračkim odborima dužnosnici HDZ-a BiH, iako je zakonom propisano da članovi biračkih odbora ne smiju biti članovi stranaka.
SDP je prije nešto više od mjesec dana pokušao izmijeniti zakon tako da u odborima mogu doista biti članovi stranaka (ne, naravno, samo jedne), baš onako kako je uređeno za parlamentarne izbore. Ovako, s “nestranačkim” odborima koje imenuju lokalne vlasti za predsjedničke izbore, socijaldemokrati su se pobojali za regularnost izbornog procesa.
Nema šanse?
HDZ ih je glatko odbio. “SDP očito ne vjeruje hrvatskim građanima nego samo svojim članovima. Strah ih je hrvatskih građana koji čine biračke odbore i izborna povjerenstva diljem Hrvatske”, kazao je šef zastupničkog kluba HDZ-a Branko Bačić. I otišao korak dalje. Zapravo, nekoliko koraka dalje. Zapravo, predaleko.
Govoreći o tome da SDP-ovci tražeći unaprijed alibi za poraz Zorana Milanovića dovode u pitanje integritet ranijih izbora, Bačić je kazao: “Tvrditi da je bilo krađe na takvim izborima, vrlo je teška optužba koju treba dokazati na svakom biračkom mjestu. U svim sam izborima od 1990. godine i tvrdim da su uistinu demokratski i nema šanse da se na biračkom mjestu i izbornom povjerenstvu mogu događati krađe, a da to baš nitko od nazočnih ne primijeti, ne stavi u zapisnik i ne podnese primjedbu o kojoj kasnije odlučuju viša tijela”. Nema šanse?
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Isuse Bože!”
Jedina prava reakcija na ovo je “Isuse Bože!”. Ali, ne iz usta i pera nekog novinara. Nije dovoljno. “Isuse Bože!”, je naime, prva rečenica koju je na upit novinara Novog lista – onog sa zabezeknutim izrazom lica i “nekom pričom” – izrekla Spasa Bezer iz Čapljine, deset dana nakon prvog kruga tadašnjih predsjedničkih izbora. Kolega ju je, naime, pitao je li na izborima možda glasala vremešna majka njenog supruga, Anđa Bezer, rođena 1914. godine. Na izbornim materijalima je bila zaokružena, što znači da se njen listić našao u izbornoj kutiji i da je njen glas – prebrojen.
“Isuse Bože!”, dakle, bila je prva reakcija Spase Bezer. “Pa ona je umrla ima pet godina. Kako je mogla glasati?”, kazala je zatim iskreno šokirana žena.
Rukom dopisivani birači bez adrese
Prilično se iznenadila i Vida Kozina iz Gabele. Njen suprug Nedjeljko je zaokružen kao da je izišao na izbore. “Nedjeljko nije glasao, to pouzdano znam”, kazala je gospođa Kozina i zapitala se tko je glasao umjesto njega. Od ukupno desetak osoba koje su tog dana, uglavnom s područja Čapljine i Orašja nazvali novinari, a za koje se sumnjalo da nisu glasali na izborima iako su zaokruženi na izbornim popisima, petero je tvrdilo da nisu izašli na izbore, a troje ih to sigurno nije napravilo. Umrli su prije prvog kruga tadašnjih predsjedničkih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dan kasnije, GONG je na tiskovnoj konferenciji ustvrdio još nekoliko doista čudnih detalja – na nekim biračkim mjestima su birači dopisivani rukom, a adresa prebivališta im nije bila ni navedena. Na jednom biračkom mjestu u Mostaru bilo ih je čak 519 (30 posto od svih koji su na tom biračkom mjestu glasali), a slično je bilo u Stocu (386 birača, 21,6 posto od onih koji su glasali), Širokom brijegu (313, 15,4 posto), Čitluku (213, sedam posto)…
Hrvatska je tad tjednim brujala o glasanju mrtvih i ostalim neobičnim praksama na biračkim mjestima u BiH, redale su se naslovnice, TV prilozi, zgražanja u televizijskim studijima. Uvjerljivom pobjedom Stipe Mesića u drugom krugu stvar se primirila i uglavnom – zaboravila. Izborna prevara je, radom institucija, svedena na greškicu na pokojem biračkom mjestu i prekrivena sasvim prikladnom količinom proteklog vremena.
Svaki glas presudan
Danas smo samo tri dana udaljeni od najneizvjesnijeg prvog kruga predsjedničkih izbora ikad. Analitičari svih boja i sa svih strana tvrde da bi svaki glas mogao biti presudan oko toga tko će ući u drugi krug i na kraju postati hrvatski predsjednik (ili ostati predsjednica). Ishod ovih izbora, za koje je, dakle, svaki glas bitan, dalekosežno bi mogao utjecati na političku scenu Hrvatske, jer se rezultat Kolinde Grabar-Kitarović direktno vezuje za političku sudbinu predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U dijaspori je ove godine za glasanje prijavljeno 176.843 birača. Nekome je palo na pamet da bi moglo proći da članovi biračkog odbora u Banja Luci postanu svi članovi Gradskog odbora HDZ-a BiH. Čudesne priče o Anđi Bezer i njenom izlasku na izbore pet godina nakon što je umrla malo tko se još sjeća. Bačić tvrdi kako “nema šanse” da su se na biračkim mjestima ikad mogle događati krađe. Što bi, uopće, moglo poći krivo? Ili, kako bi rekla Spasa Bezer davne 2005. godine: “Isuse Bože!”.
Možda se sad, dok HDZ tvrdi da je krađa na izborima nemoguća, valja prisjetiti izbora 2005. - kad su glasali mrtvi
Tragom sjećanja na predsjedničke izbore i vijesti da je u biračkom odboru u Banja Luci cijeli Gradski odbor HDZ-a BiH
"U svim sam izborima od 1990. godine i tvrdim da su uistinu demokratski i nema šanse da se na biračkom mjestu i izbornom povjerenstvu mogu događati krađe, a da to baš nitko od nazočnih ne primijeti, ne stavi u zapisnik i ne podnese primjedbu o kojoj kasnije odlučuju viša tijela”, ustvrdio je nedavno predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Na izborima za predsjednika RH 2005. godine je glasala gospođa koja je umrla 2000. godine. I nije bila jedina.
Spustio je slušalicu i okrenuo se s istodobno zabezeknutim, zgroženim i oduševljenim izrazom lica. “Ej, dečko, izgleda da imamo neku priču… Jebote…”. Kolega iz redakcije je prasnuo u smijeh i u isto vrijeme se primio za glavu. Bilo je to deset dana nakon što je održan prvi krug predsjedničkih izbora 2005. godine.
“Neka priča” postala je najveća priča ikad o izborima u Republici Hrvatskoj. I ako vam kažu da je povijest učiteljica života, ne brinite, lažu.
HDZ=birački odbor
GONG je, tako, danas objavio da su u Banja Luci u birački odbor za prvi krug predsjedničkih izbora imenovani svi članovi Gradskog odbora HDZ-a BiH. U Sarajevu su također u biračkim odborima dužnosnici HDZ-a BiH, iako je zakonom propisano da članovi biračkih odbora ne smiju biti članovi stranaka.
SDP je prije nešto više od mjesec dana pokušao izmijeniti zakon tako da u odborima mogu doista biti članovi stranaka (ne, naravno, samo jedne), baš onako kako je uređeno za parlamentarne izbore. Ovako, s “nestranačkim” odborima koje imenuju lokalne vlasti za predsjedničke izbore, socijaldemokrati su se pobojali za regularnost izbornog procesa.
Nema šanse?
HDZ ih je glatko odbio. “SDP očito ne vjeruje hrvatskim građanima nego samo svojim članovima. Strah ih je hrvatskih građana koji čine biračke odbore i izborna povjerenstva diljem Hrvatske”, kazao je šef zastupničkog kluba HDZ-a Branko Bačić. I otišao korak dalje. Zapravo, nekoliko koraka dalje. Zapravo, predaleko.
Govoreći o tome da SDP-ovci tražeći unaprijed alibi za poraz Zorana Milanovića dovode u pitanje integritet ranijih izbora, Bačić je kazao: “Tvrditi da je bilo krađe na takvim izborima, vrlo je teška optužba koju treba dokazati na svakom biračkom mjestu. U svim sam izborima od 1990. godine i tvrdim da su uistinu demokratski i nema šanse da se na biračkom mjestu i izbornom povjerenstvu mogu događati krađe, a da to baš nitko od nazočnih ne primijeti, ne stavi u zapisnik i ne podnese primjedbu o kojoj kasnije odlučuju viša tijela”. Nema šanse?
“Isuse Bože!”
Jedina prava reakcija na ovo je “Isuse Bože!”. Ali, ne iz usta i pera nekog novinara. Nije dovoljno. “Isuse Bože!”, je naime, prva rečenica koju je na upit novinara Novog lista – onog sa zabezeknutim izrazom lica i “nekom pričom” – izrekla Spasa Bezer iz Čapljine, deset dana nakon prvog kruga tadašnjih predsjedničkih izbora. Kolega ju je, naime, pitao je li na izborima možda glasala vremešna majka njenog supruga, Anđa Bezer, rođena 1914. godine. Na izbornim materijalima je bila zaokružena, što znači da se njen listić našao u izbornoj kutiji i da je njen glas – prebrojen.
“Isuse Bože!”, dakle, bila je prva reakcija Spase Bezer. “Pa ona je umrla ima pet godina. Kako je mogla glasati?”, kazala je zatim iskreno šokirana žena.
Rukom dopisivani birači bez adrese
Prilično se iznenadila i Vida Kozina iz Gabele. Njen suprug Nedjeljko je zaokružen kao da je izišao na izbore. “Nedjeljko nije glasao, to pouzdano znam”, kazala je gospođa Kozina i zapitala se tko je glasao umjesto njega. Od ukupno desetak osoba koje su tog dana, uglavnom s područja Čapljine i Orašja nazvali novinari, a za koje se sumnjalo da nisu glasali na izborima iako su zaokruženi na izbornim popisima, petero je tvrdilo da nisu izašli na izbore, a troje ih to sigurno nije napravilo. Umrli su prije prvog kruga tadašnjih predsjedničkih izbora.
Dan kasnije, GONG je na tiskovnoj konferenciji ustvrdio još nekoliko doista čudnih detalja – na nekim biračkim mjestima su birači dopisivani rukom, a adresa prebivališta im nije bila ni navedena. Na jednom biračkom mjestu u Mostaru bilo ih je čak 519 (30 posto od svih koji su na tom biračkom mjestu glasali), a slično je bilo u Stocu (386 birača, 21,6 posto od onih koji su glasali), Širokom brijegu (313, 15,4 posto), Čitluku (213, sedam posto)…
Hrvatska je tad tjednim brujala o glasanju mrtvih i ostalim neobičnim praksama na biračkim mjestima u BiH, redale su se naslovnice, TV prilozi, zgražanja u televizijskim studijima. Uvjerljivom pobjedom Stipe Mesića u drugom krugu stvar se primirila i uglavnom – zaboravila. Izborna prevara je, radom institucija, svedena na greškicu na pokojem biračkom mjestu i prekrivena sasvim prikladnom količinom proteklog vremena.
Svaki glas presudan
Danas smo samo tri dana udaljeni od najneizvjesnijeg prvog kruga predsjedničkih izbora ikad. Analitičari svih boja i sa svih strana tvrde da bi svaki glas mogao biti presudan oko toga tko će ući u drugi krug i na kraju postati hrvatski predsjednik (ili ostati predsjednica). Ishod ovih izbora, za koje je, dakle, svaki glas bitan, dalekosežno bi mogao utjecati na političku scenu Hrvatske, jer se rezultat Kolinde Grabar-Kitarović direktno vezuje za političku sudbinu predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića.
U dijaspori je ove godine za glasanje prijavljeno 176.843 birača. Nekome je palo na pamet da bi moglo proći da članovi biračkog odbora u Banja Luci postanu svi članovi Gradskog odbora HDZ-a BiH. Čudesne priče o Anđi Bezer i njenom izlasku na izbore pet godina nakon što je umrla malo tko se još sjeća. Bačić tvrdi kako “nema šanse” da su se na biračkim mjestima ikad mogle događati krađe. Što bi, uopće, moglo poći krivo? Ili, kako bi rekla Spasa Bezer davne 2005. godine: “Isuse Bože!”.