Nekad je nužno odabrati stranu

Može li par naoko nevažnih poteza u ova tri grada pokrenuti radikalnu reformu Hrvatske

U Splitu, Zagrebu i Puli nove vlasti, čini se, imaju namjeru mijenjati okoštale prakse zarobljavanja društva

27.05.2021..,Pula - 
Filip Zoricic kandidat za gradonacelnika Pule odrzao je press konferenciju na Forumu.
Photo: Srecko Niketic/PIXSELL
FOTO: Pixsell/Telegram

Trideset godina domaće demokracije je na lokalnoj razini značilo samo usavršavanje kombinacija kojima se preuzimaju poluge vlasti i održavaju cijeli grozdovi zahvalnih ravnatelja, članova upravnih i nadzornih odbora, šefova smjena i vođa odjela. A svaki izbori, baš svaki, kao ključnu poruku u sebi nose samo jednu, koliko zloupotrijebljenu toliko i uzaludnu riječ - promjena

Priča je potpuno jasna, a ekipa savršeno uigrana. Pobjedom na izborima politička opcija koja je na vlasti (a pogotovo ako se ona zove HDZ) kreće u dobro uhodan desant na sve institucije. Naravno, najspornije su one čije neprijateljsko preuzimanje od strane politike znači da više ne mogu normalno obavljati svoju funkciju, jer je za to nužna, pa… potpuna neovisnost od politike. No, politika (pogotovo HDZ-ova) se ne zaustavlja na preuzimanju i omekšavanju institucija koje bi joj mogle raditi probleme – ne, ide se na sve, od kulture, preko sporta pa do medija.

Na nacionalnoj razini su ovi desanti ponekad nezgodni jer su preočiti, pa primjerice, HRT kao neovisnu medijsku kuću još spominju samo ljudi s posebno izbrušenim smislom za sarkazam. No, možda i veći, ali svakako nevidljiviji problem za “zarobljenu državu” kakva Hrvatska odavno jest, je na lokalnoj razini.

Impregniranje društva

Lokalna politika, od gradske do županijske, društvo uglavnom u potpunom miru i tišini impregnira svojim kadrovima. Prvo na vrhu piramide po svim institucijama (koje, valja ponoviti još jednom, sa stranačkom politikom nikakve veze ne bi morale imati) – od škola, domova umirovljenika, bolnica, vatrogasnih društava, sportskih klubova… Svugdje gdje postoji stanoviti dotok javnog novca, politika postavlja svoje ljude na kontrolne pozicije.

A onda se priča spušta prema dolje. Precizno postavljeni ljudi dalje po istim osnovama kadroviraju, sve do toga da je ponekad i za radno mjesto čistačice ili kuhara preporučljiva stranačka iskaznica ili bar poznanik u vrhu lokalnog ogranka partije koja je na vlasti u sredini u kojoj živiš.

Trideset godina usavršavanja

Sva ta kapilarna korupcija – jer ne radi se o ničem drugom – sredinu po sredinu, općinu po općinu, grad po grad i županiju po županiju (uh, županije su pravi hubovi ovakve kadrologije) drži Hrvatsku u stisku koji joj svake godine ostavlja sve manje zraka. I, na kraju krajeva, sve manje brojke na popisu stanovništva.

Trideset godina domaće demokracije je na lokalnoj razini značilo samo usavršavanje kombinacija kojima se preuzimaju poluge vlasti i održavaju cijeli grozdovi zahvalnih ravnatelja, članova upravnih i nadzornih odbora, šefova smjena i vođa odjela. A svaki izbori, baš svaki, kao ključnu poruku u sebi nose samo jednu, koliko zloupotrijebljenu toliko i uzaludnu riječ – promjena. Ovaj put se, međutim, možda ipak nešto pomiče.

Školski odbori

U cijelom nizu jedinica lokalne samouprave su do vlasti uspjeli doći posve novi igrači, izvan gotovo savršeno uigranih ekipa etabliranih stranaka. Neki od prvih poteza tih ljudi pokazuju da postoji mogućnost, štoviše, da će ona postati praksom, da se društvene institucije oslobode tereta stranačkih zaslužnika, bilo mladih nada, bilo ražalovanih kadrova koji su na izborima dobili zaslužene batine.

Evo, naprimjer, Split i Zagreb. U ovim gradovima dolazak novih gradonačelnika popraćen je s posebnom nadom da će se nešto ipak suštinski početi mijenjati. Priča o školskim odborima pokazuje put kojim misle krenuti Ivica Puljak i Tomislav Tomašević.

Ova tijela, koja biraju ravnatelje i imaju itekakvog utjecaja na svakodnevni život škola, više ne bi trebala biti tek odlagalište za mutno kadrovirane vojnike partije, koji će marno voditi računa o tome da se stranački i osobni utjecaj (sa svim što uz to ide) pažljivo sliva niz cijelu piramidu. Već će se, barem je takva ideja, transparentno odabrati ljudi kojima kratica na stranačkoj iskaznici nije glavna, a često i jedina preporuka za posao koji im je dodijeljen.

Lokalni mediji

Ne treba sumnjati da će oni koji će ostati kratkih ruku u ovakvoj priči vikati o revanšizmu i ideološkim čišćenjima. No, ovaj put će se imenovanja – bar bi tako trebalo biti – odviti posve javno i po jasnim kriterijima.

Slično djeluje i ideja još jednog gradonačelnika koji je osvojio važan hrvatski grad nasuprot dotadašnjoj lokalnoj i regionalnoj nomenklaturi. Prvi čovjek Pule, Filip Zoričić, odlučio je unijeti dašak svježine na možda i najgangrenozniji dio hrvatske medijske scene – lokalne medije.

Naime, dok se veliki, nacionalni mediji još kako-tako snalaze i održavaju barem tragove odmaka od aktualne državne vlasti (doduše, sve manje i manje), mediji na lokalnoj razini, gotovo posve ovisni od gradske ili općinske blagajne, uglavnom se pretvaraju u loše isproducirane hvalospjeve aktualnim moćnicima.

Šerifi u problemu

Zoričić je, međutim, odlučio u potpunosti prihvatiti ideje iz apela Sindikata novinara Hrvatske i Hrvatskog novinarskog društva, pod sasvim dovoljno slikovitim naslovom: “Lokalni mediji građanima, a ne šerifima”. U Puli će o potporama medijima ubuduće tako odlučivati posebno povjerenstvo čiji će se članovi birati na javnom natječaju i koji bi trebali imati teoretskog i praktičnog medijskog iskustva. Oni će onda raspisati javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava medijima, a cijeli proces bi trebao biti potpuno transparentan, dakle podložan kritičkom oku javnosti.

U zemlji u kojoj je sitna korupcija doručak, ručak i večera, a posvemašnja politička šapa rutinski položena na sve društvene institucije, mogućnost promjena poput ovih u Splitu, Puli i Zagrebu, bit će sigurno dočekana i s golemom dozom cinizma. Dojam je, međutim, da se nešto ipak pokrenulo i da promjena ovaj put – možda! – neće ostati tek zaboravljena i odavno potrošena predizborna parola.