Pri posljednjem izlasku na birališta, onom 26. svibnja kad su se birali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, HSLS je osvojio 0,54 posto glasova. Situacija se otad nije nimalo popravila – u posljednjim anketama socijal-liberali su na 0,4 (Crobarometar, listopad) i 0,8 posto (CRO Demoskop, studeni). Izborni prag se nalazi na potporama koje su deset puta više od onog na što trenutno može računati Hrebakova stranka.
Je li, dakle, uopće imalo izgledno da HSLS u mandatu novog, ovog vikenda izabranog predsjednika i na krilima njegove popularne politike radikalne transparentnosti, na svakog sadašnjeg glasača socijal-liberalima dovede njih još desetak? Ili, možda, da se oformi savez srodnih stranaka koji bi od HSLS-a napravili značajniju stranku od sadašnje, s tužnim jednim zastupničkim mjestom, dobivenim pritom milošću HDZ-a i pripuštanjem Darinka Kosora na listu te stranke prije tri godine?
Posrtaj na startu
Kako god završilo, start Hrebaka u borbu za reanimaciju odavno neživotnog tijela nekad druge najjače stranke u Hrvatskoj, imao je svojih vrlo ozbiljnih i vrlo obeshrabrujućih posrtaja. Tri su, naime, temeljna razloga za praktički nestanak HSLS-a u zadnjih petnaestak godina: HDZ, HDZ i HDZ. Suradnja sa strankom koja je sve samo ne liberalna u ekonomskom i društvenom smislu socijal-liberale je dovela do toga da je lako vrtjeti glavom i onda kad se spajaju na aparate za oživljavanje. A Hrebak, čini se, nije taj koji će tu toksičnu sponu prekinuti mačem.
U svom istupu u emisiji HRT-a “Nedjeljom u dva” novi predsjednik HSLS-a je, baš kad su u pitanju HDZ i predsjednica Republike koja je HDZ-ova kandidatkinja za drugi mandat, iskazao popriličnu razinu razumijevanja, vrlo teško spojivu s idealima za koje se inače zalaže.
Korektno i transparentno
Hrebak, dakle, čovjek koji je kao gradonačelnik bjelovarski gradski proračun učinio transparentnim do pojedinačnog računa, smatra da je Kolinda Grabar-Kitarović svoj mandat odradila – korektno. Igrom slučaja, baš na dan kad su novine donijele vijest o njegovom gostovanju na državnoj televiziji, objavljena je i priča o tome da Ured predsjednice ne poštuje pravomoćnu odluku Visokog upravnog suda koja nalaže da se moraju objaviti imena ljudi kojima je ona svojom odlukom omogućila povlaštenu mirovinu. Transparentno? Korektno?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno, Hrebak za ovaj slučaj u nedjelju vjerojatno nije mogao znati. Ali, mogao je i morao znati nešto o čuvenom putu predsjednice u SAD. Onom na kojem je, korektno, davala izjavu za HRT ispred ograde Bijele kuće. I o kojem nije dostavila tražene podatke Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Isto tijelo nije moglo od MUP-a dobiti ni podatke o čuvenoj rođendanskoj zabavi koju joj je organizirao još čuveniji bjegunac Zdravko Mamić. Tajna, rekoše.
Povjerenstvo za sukob interesa je, doduše, uspjelo transparentno izvesti stvari na čistac u vezi s novcem koji je Grabar-Kitarović dobila od države na ime troškova izborne kampanje. Kako bi izbjegla plaćanje poreza od 40 posto, predsjednica je taj novac dala HDZ-u, a onda od njega tijekom idućih pola godine sama odlučivala u koje će ga humanitarne svrhe podijeliti. Korektno? Povjerenstvo je pokazalo palac dolje.
Čistka iz prošlih vremena
Hrebak je, u principu, zadovoljan i premijerom Andrejem Plenkovićem. Volio bi, veli, da je malo čvršći i kaže kako “ima povijesnu šansu napraviti čistku unutar HDZ-a i pretvoriti je u demokršćansku stranku”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Indikativan je kontekst u kojem Hrebak govori o premijerovoj šansi. Naime, Plenković doista upravo provodi čistku u HDZ-u, pravdajući je navodnim govorom mržnje na zatvorenim WhatsApp grupama. Posebno je zanimljivo, kad govorimo u kontekstu Hrebaka i transparentnosti, što osam ljudi koji su ekspresno izbačeni iz zagrebačkog HDZ-a ne znaju ni zbog čega su točno inkriminirani. To isto ne zna ni javnost. Niti jedno stranačko tijelo nije saslušalo njihovu stranu priče. Odluka o izbacivanju donesena je telefonskim izjašnjavanjem.
Doista, ovo izgleda, zvuči i glasa se baš kao – čistka. Ali, neka iz prošlih vremena. Koja se, pritom, provodi po proceduri za koju bi se očekivalo da će biti odiozna liberalnoj stranci i njenom predsjedniku čiji je forte i program – radikalna transparentnost.
Prevara građana
Naposljetku, Milan Bandić. Prije tri i po godine, u vrijeme dok je u mukama umirala kratkoročna koalicija koju je isforsirala baš korektna predsjednica Republike, Tomislav Karamarko je pokušao ono što je nešto kasnije uspjelo njegovom nasljedniku na čelu HDZ-a – presložiti parlamentarnu većinu tako da iz nje ispadne Most.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrebak, tad saborski zastupnik, nije bio pretjerano optimističan oko uspjeha te akcije. A oko jedne stvari je bio posebno jasan. “Milan Bandić je na izborima osvojio svega dva zastupnika i ne bi bila dobra poruka prema javnosti da na takav način kroji političku sudbinu Hrvatske. To bi bila prevara građana”, izjavio je Hrebak krajem svibnja 2016. godine.
Na izvanrednim izborima u rujnu te godine, Bandić je prošao još lošije, osvojio je tek jedno mjesto u Saboru. Danas, međutim, kao član vladajuće koalicije itekako kroji političku sudbinu Hrvatske. I ne samo sudbinu, već i jezično naslijeđe – riječ “žetončići” više nikad neće imati isto značenje. Hrebakov HSLS je dio vladajuće koalicije u zemlji u kojoj je Bandićeva stranka cijenjen partner.
“Prevaru građana” danas, valjda, spominju samo gubitnici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li Dario Hrebak, prodorni bjelovarski gradonačelnik, doista oživjeti HSLS? Kako je počeo - teško
Nacionalne zablude kralja lokalne transparentnosti
Tri su, naime, temeljna razloga za praktički nestanak HSLS-a u zadnjih petnaestak godina: HDZ, HDZ i HDZ. Suradnja sa strankom koja je sve samo ne liberalna u ekonomskom i društvenom smislu socijal-liberale je dovela do toga da je lako vrtjeti glavom i onda kad se spajaju na aparate za oživljavanje. A Hrebak, čini se, nije taj koji će tu toksičnu sponu prekinuti mačem.
Dario Hrebak pred sobom nema težak posao. Dario Hrebak, novi predsjednik HSLS-a, pred sobom ima praktički nemoguću misiju. Da bi se, naime, zabilježila trenutna potpora stranci koju vodi potrebni su iznimno osjetljivi mjerni instrumenti.
Pri posljednjem izlasku na birališta, onom 26. svibnja kad su se birali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, HSLS je osvojio 0,54 posto glasova. Situacija se otad nije nimalo popravila – u posljednjim anketama socijal-liberali su na 0,4 (Crobarometar, listopad) i 0,8 posto (CRO Demoskop, studeni). Izborni prag se nalazi na potporama koje su deset puta više od onog na što trenutno može računati Hrebakova stranka.
Je li, dakle, uopće imalo izgledno da HSLS u mandatu novog, ovog vikenda izabranog predsjednika i na krilima njegove popularne politike radikalne transparentnosti, na svakog sadašnjeg glasača socijal-liberalima dovede njih još desetak? Ili, možda, da se oformi savez srodnih stranaka koji bi od HSLS-a napravili značajniju stranku od sadašnje, s tužnim jednim zastupničkim mjestom, dobivenim pritom milošću HDZ-a i pripuštanjem Darinka Kosora na listu te stranke prije tri godine?
Posrtaj na startu
Kako god završilo, start Hrebaka u borbu za reanimaciju odavno neživotnog tijela nekad druge najjače stranke u Hrvatskoj, imao je svojih vrlo ozbiljnih i vrlo obeshrabrujućih posrtaja. Tri su, naime, temeljna razloga za praktički nestanak HSLS-a u zadnjih petnaestak godina: HDZ, HDZ i HDZ. Suradnja sa strankom koja je sve samo ne liberalna u ekonomskom i društvenom smislu socijal-liberale je dovela do toga da je lako vrtjeti glavom i onda kad se spajaju na aparate za oživljavanje. A Hrebak, čini se, nije taj koji će tu toksičnu sponu prekinuti mačem.
U svom istupu u emisiji HRT-a “Nedjeljom u dva” novi predsjednik HSLS-a je, baš kad su u pitanju HDZ i predsjednica Republike koja je HDZ-ova kandidatkinja za drugi mandat, iskazao popriličnu razinu razumijevanja, vrlo teško spojivu s idealima za koje se inače zalaže.
Korektno i transparentno
Hrebak, dakle, čovjek koji je kao gradonačelnik bjelovarski gradski proračun učinio transparentnim do pojedinačnog računa, smatra da je Kolinda Grabar-Kitarović svoj mandat odradila – korektno. Igrom slučaja, baš na dan kad su novine donijele vijest o njegovom gostovanju na državnoj televiziji, objavljena je i priča o tome da Ured predsjednice ne poštuje pravomoćnu odluku Visokog upravnog suda koja nalaže da se moraju objaviti imena ljudi kojima je ona svojom odlukom omogućila povlaštenu mirovinu. Transparentno? Korektno?
Naravno, Hrebak za ovaj slučaj u nedjelju vjerojatno nije mogao znati. Ali, mogao je i morao znati nešto o čuvenom putu predsjednice u SAD. Onom na kojem je, korektno, davala izjavu za HRT ispred ograde Bijele kuće. I o kojem nije dostavila tražene podatke Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Isto tijelo nije moglo od MUP-a dobiti ni podatke o čuvenoj rođendanskoj zabavi koju joj je organizirao još čuveniji bjegunac Zdravko Mamić. Tajna, rekoše.
Povjerenstvo za sukob interesa je, doduše, uspjelo transparentno izvesti stvari na čistac u vezi s novcem koji je Grabar-Kitarović dobila od države na ime troškova izborne kampanje. Kako bi izbjegla plaćanje poreza od 40 posto, predsjednica je taj novac dala HDZ-u, a onda od njega tijekom idućih pola godine sama odlučivala u koje će ga humanitarne svrhe podijeliti. Korektno? Povjerenstvo je pokazalo palac dolje.
Čistka iz prošlih vremena
Hrebak je, u principu, zadovoljan i premijerom Andrejem Plenkovićem. Volio bi, veli, da je malo čvršći i kaže kako “ima povijesnu šansu napraviti čistku unutar HDZ-a i pretvoriti je u demokršćansku stranku”.
Indikativan je kontekst u kojem Hrebak govori o premijerovoj šansi. Naime, Plenković doista upravo provodi čistku u HDZ-u, pravdajući je navodnim govorom mržnje na zatvorenim WhatsApp grupama. Posebno je zanimljivo, kad govorimo u kontekstu Hrebaka i transparentnosti, što osam ljudi koji su ekspresno izbačeni iz zagrebačkog HDZ-a ne znaju ni zbog čega su točno inkriminirani. To isto ne zna ni javnost. Niti jedno stranačko tijelo nije saslušalo njihovu stranu priče. Odluka o izbacivanju donesena je telefonskim izjašnjavanjem.
Doista, ovo izgleda, zvuči i glasa se baš kao – čistka. Ali, neka iz prošlih vremena. Koja se, pritom, provodi po proceduri za koju bi se očekivalo da će biti odiozna liberalnoj stranci i njenom predsjedniku čiji je forte i program – radikalna transparentnost.
Prevara građana
Naposljetku, Milan Bandić. Prije tri i po godine, u vrijeme dok je u mukama umirala kratkoročna koalicija koju je isforsirala baš korektna predsjednica Republike, Tomislav Karamarko je pokušao ono što je nešto kasnije uspjelo njegovom nasljedniku na čelu HDZ-a – presložiti parlamentarnu većinu tako da iz nje ispadne Most.
Hrebak, tad saborski zastupnik, nije bio pretjerano optimističan oko uspjeha te akcije. A oko jedne stvari je bio posebno jasan. “Milan Bandić je na izborima osvojio svega dva zastupnika i ne bi bila dobra poruka prema javnosti da na takav način kroji političku sudbinu Hrvatske. To bi bila prevara građana”, izjavio je Hrebak krajem svibnja 2016. godine.
Na izvanrednim izborima u rujnu te godine, Bandić je prošao još lošije, osvojio je tek jedno mjesto u Saboru. Danas, međutim, kao član vladajuće koalicije itekako kroji političku sudbinu Hrvatske. I ne samo sudbinu, već i jezično naslijeđe – riječ “žetončići” više nikad neće imati isto značenje. Hrebakov HSLS je dio vladajuće koalicije u zemlji u kojoj je Bandićeva stranka cijenjen partner.
“Prevaru građana” danas, valjda, spominju samo gubitnici.