Politika & Kriminal Može li Tomašević biti glavni protukandidat Andreju Plenkoviću? Vjerojatno, ali prije treba riješiti nekoliko ozbiljnih problema

Stoga je potrebno analizirati Plenkovićeve i Tomaševićeve jake i slabe strane uoči izborne godine.

Tri argumenta za Andreja Plenkovića

Andrej Plenković raspolaže s tri snažna argumenta za novi mandat. Prvo, Hrvatska poslije pandemije bilježi dosta dobre ekonomske rezultate. Nezaposlenost nikad nije bila niža, a kreditni rejting lagano raste. Inflacija je, naravno, najveći problem Plenkovićeve ekonomske politike, no čini se da se i inflacija počela smirivati.

Drugo, Plenković je dosad vodio veoma dobru politiku prema Ukrajini, što može biti psihološki važno za onaj segment birača koje ruska agresija na Ukrajinu podsjeća na srpski rat protiv Hrvatske.

I treće, posebno važno, HDZ uvijek, u startu, raspolaže s bar dvadesetak posto glasova. To su pokazali svi prethodni izbori.

Loše strane nadmašuju pozitivne dosege

Međutim, Plenkovićeve loše strane nadmašuju njegove pozitivne dosege. Gospodin Plenković uspostavio je političku korupciju kao modus operandi vladanja Hrvatskom.

Gospodin Plenković omogućio je bujanje materijalne korupcije u Vladi i HDZ-u, o čemu svjedoče primjeri brojnijih uhićenih ministara Plenkovićeve Vlade, kao i dužnosnika HDZ-a. Gospodin Plenković u pojedinim je, osobito važnim ministarstvima, poput obrane, zdravstva i kulture, uveo nekompetentnost kao ključni preduvjet za obavljanje ministarskog posla.

Plenkovićeva vlast danas, usprkos solidnim ekonomskim rezultatima, ostavlja jednako snažan dojam truleži i raspadanja, baš kao i Tuđmanova vlast u kasnim devedesetima, usprkos briljantnoj ratnoj pobjedi i mirnoj reintegraciji istočne Slavonije.

Bez pravog protukandidata na liberalnoj ljevici

Kad je, pak, riječ o Tomislavu Tomaševiću, njegova je strateška prednost poštenje. Gospodin Tomašević preuzeo je vlast u najkorumpiranijem gradu u Hrvatskoj, i u dvije je godine vladavine uspio ostati potpuno čist. Tomašević je, dakle, zasad dokazao da se razlikuje od skoro svih hrvatskih političara. Tomaševićeva apsolutna nekorumpiranost jak je motiv da se glasa za Možemo.

Drugo, Tomaševićeva modernistička, neisključiva liberalno lijeva ideologija može privući sve one građane koji ne mogu podnijeti HDZ ovu retoriku i ikonografiju, a nisu desnije od HDZ-a. Treće, gospodin Tomašević nema stvarnog protukandidata na liberalnoj ljevici; ako je u SDP-u preostalo još nešto političkog razuma, SDP će prije ili poslije parlamentarnih izbora podržati Tomislava Tomaševića.

Tomašević još nije dokazao kompetentnost

Tomašević se, međutim, suočava s nekoliko težih problema. Zagrebački gradonačelnik još nije dokazao kompetentnost u političkom upravljanju. Tomašević, nadalje, neka nikakvo vanjskopolitičko iskustvo, što je dosta problematično za potencijalnog premijera zemlje koja graniči s Bosnom i Srbijom.

Naposljetku, Tomašević će se morati javno distancirati od radikala, neznalica i šarlatana u Možemo, poput one grupe građana koja je predložila da Milka Planinc dobije ulicu u Zagrebu.

Ako Tomašević to ne učini, Možemo ne može postići dobar izborni rezultat, što bi bila prilična šteta. Želimo li se početi rješavati korupcije i osjećaja turobnosti i beznađa, Hrvatskoj je upravo neophodna smjena vlasti.