Ruske snage preuzele su kontrolu nad selom Blagodatne, pet kilometara sjeverno od Bahmuta. Time je i fizički prekinuta kopnena komunikacija autocestom T0513 koja sa sjevera povezuje Bahmut s gradom Siverski. Očito ukrajinske snage nisu uspjele, nakon pada Soledara, organizirati novu obrambenu liniju uzduž autoceste T0513, kako je to bilo najavljeno. Ni na južnim prilazima Bahmutu situacija se ne razvija povoljno za Ukrajince.
Nakon što je pala Klisivka, ruske snage su se relativno brzo uklinile prema sjeverozapadu. Prve ruske linije već su na dva kilometra od komunikacije T0504 koja sa zapada povezuje Bahmut s teritorijem pod kontrolom ukrajinskih snaga. Dakle, mogućnosti snabdijevanja branitelja grada ograničene su na jednu lokalnu komunikaciju.
Neizbježno povlačenje
Iako ruske snage još nisu ostvarile značajan prodor unutar samoga grada, odstupanje branitelja Bahmuta čini se neizbježno. Vjerojatno će to biti organizirano izvlačenje snaga u nekoliko faza. Logičan potez je povući snage iz istočnog dijela grada, do rijeke Bahmutovka. Rijeka presijeca grad pravcem sjever-jug. Na zapadnoj obali lakše je organizirati zaštitu nastavka izvlačenja. Već je ranije srušena većina mostova.
Od kraja mjeseca srpnja, kad su počele izravne borbe za Bahmut, mogu se izvući neki općeniti zaključci. Borbe oko Bahmuta su najduža pojedinačna, kontinuirana borbena operacija u dosadašnjem tijeku rata. Za razliku od osvajanja Severodonjecka i Lisičanska, kad su ruske snage imale na raspolaganju neograničene količine topovskog streljiva velikog kalibra, u borbama oko Bahmuta prvi put su uočene oscilacije u snabdijevanju ruskih snaga ubojnim materijalom.
Posljedično, svaki osvojeni metar teritorija napadačke snage plaćale su većim gubicima u ljudstvu. Proruski, kao i neovisni strani izvori, slažu se oko velikih gubitaka “ljudskog materijala” napadača. Najviše su stradali kažnjenici regrutirani za potrebe plaćeničke vojne grupacije Wagner. Novopridošli mobilizirani rezervisti uglavnom su korišteni kao “topovsko meso”. Rezervisti su na sebe vezivali branitelje Bahmuta, dok bi wagnerovski iskusni plaćenici koristili slabe točke u obrani i postupno osvajali teritorij.
Važnost profesionalnih postrojbi
Ipak, privatni vojnici grupe Wagner, ma koliko bili brutalni i odlučni, nisu mogli samostalno ostvariti odlučni napredak dok im se nisu pridružile regularne snage ruske vojske. Tek s dolaskom profesionalnih postrojbi ruskih padobranaca, napadi na Bahmut počinju izgledati kao koordinirana operacija koja objedinjuje nekoliko taktičkih pravaca djelovanja. Umjesto izravnog napada na grad, težište je stavljeno na obuhvatne pravce.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osvajanje Soledara bila je kulminacijska točka borbenog angažmana privatne vojne formacije Wagner. Što zbog borbenih gubitaka, a što zbog političke marginalizacije cijelog projekta “privatnog ratovanja”, regularne ruske trupe preuzimaju položaje, a i zasluge Wagnera oko Bahmuta.
Greške ukrajinske obrane
Združene snage Ukrajine napravile su veliku grešku u upotrebi vlastite artiljerije. Htjeli su parirati Rusima i na svaki plotun odgovarali su istom mjerom. Međutim, iako ruske snage imaju otežano snabdijevanje topničkim streljivom, količine kojima raspolažu i dalje su znatno veće nego ukrajinske zalihe. Druga greška ukrajinskih branitelja bila je nesposobnost integracije artiljerijske vatre i pokreta pješadije. Ukrajinsko topništvo zaustavilo bi ruski pješadijski napad. Umjesto da iskoriste momentum i ponovo zauzmu to područje, branitelji su čekali novi ruski napad.
Rusi bi onda u napad poslali drugi val pješadije. Ukrajinci bi i taj pokušaj ruskog pješaštva zaustavili snažnom artiljerijskom vatrom. Međutim, kad bi Rusi poslali i treći val, ukrajinski topnici ostali bi bez streljiva. Ukrajinska logistika nikako nije stizala namiriti potrebe potrošnje. Združene snage Ukrajine raspolažu s manjim brojem, ali kvalitetnijih, artiljerijskih jedinica. Bolja preciznost i veći domet topništva zapadnog porijekla kod Bahmuta nije došla do izražaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Manevar pokretom ukrajinskih baterija, iskazan u prvim mjesecima rata, nije došao do izražaja vjerojatno zbog blatnjavog terena. I na kraju, ukrajinski topdžije pokazali su neučinkovitost u kontrabatiranju ruske artiljerije. Plaćaju cijenu manjku iskustva, lošijoj obučenosti i manjku koordinacije.
Napredovanja i pokušaji
Iako su ruski blogeri najavili ofenzivu u Zaporožju, sve se svelo na nekoliko pokušaja taktičkih prodora na širem frontu. Jedini ozbiljniji napad na tom dijelu bojišta, koji još uvijek traje, dogodio se kod mjesta Vuhledar. Njega su ruske snage bezuspješno pokušale zauzeti još u mjesecu rujnu, ali su odustali zbog velikih gubitaka mornaričke pješadije Pacifičke flote. I sad su pretrpjeli značajne gubitke, ali još nisu odustali. Na luganskom frontu, napredujući kroz Serebrijanske šume, ukrajinske snage došle su do predgrađa Kremine.
Zapadno i južno od Kremine, teren je prekriven šumom i zasićen protupješadijskim i protutenkovskim minama. Oklopne snage mogu djelovati jedino uz cestovne komunikacije. Kao ispomoć ruskoj obrani, tamo su prebačene zračno-desantne jedinice. Nema znakova daljnjeg napredovanja ukrajinskih snaga. Zbog značaja grada Kremine, moguć je i snažan ruski protuudar. Na ostalom dijelu bojišta u Lugansku, obje strane izvode napade i kontranapade taktičke razine, bez značajnih teritorijalnih dobitaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gubitak strategijske inicijative
Strategijska inicijativa koju su ukrajinske snage stekle početkom jeseni prošle godine, postepeno se izgubila. Produženi uvjeti rasputice i neredovito snabdijevanje ubojnim sredstvima, omogućili su uvođenje u borbu mobiliziranih ruskih trupa. Konačno, ruska aktivna obrana onemogućila je održavanje momentuma napredovanja na luganskom dijelu fronta.
Sadašnja ograničena postignuća ruskih oružanih snaga oko Bahmuta nikako se ne mogu okarakterizirati kao preuzimanje strategijske inicijative na ukrajinskom ratištu. Mnogi analitičari predviđaju veliku rusku ofenzivu. Ranije najave ruskog prodora iz Bjelorusije više se ne spominju. Škole u Bilogorskoj oblasti dobile su naloge da ustupe svoje prostore za smještaj ruske vojske.
Ponovno se intenziviraju prekogranične čarke iz pravca Belgorodske i Kurske oblasti. Ipak, to nije dovoljni indikator za pretpostavku velikog ruskog napada iz toga smjera. Ruske aktivnosti u Donjeckoj i Zaporoškoj oblasti mnogi opisuju kao akcije s ciljem vezivanja i razvlačenja ukrajinskih snaga. U tom smislu luganski dio fronta, pogotovo ako se u obzir uzme gomilanje suvremene tehnike, ostaje kao vjerojatni pravac “masovnog” ruskog protuudara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi val mobilizacije
Međutim, ako misli ne ponoviti grešku s početka agresije, general armije Valerij Gerasimov još uvijek nema na raspolaganju dovoljnu snagu za veliku ofenzivu. Zbog toga se uvelike priča o dodatnoj mobilizaciji oko 200.000 ruskih rezervista. Glavnokomandujući ruskih snaga u Ukrajini zasad je planirao slanje na front dodatne tri mehanizirane divizije. To još uvijek nije dovoljno za preuzimanje strategijske inicijative od strane Rusije. Sa sadašnjim snagama, agresor je uspio stabilizirati cijelu liniju fronta i provoditi aktivnu obranu.
Međutim, za razliku od Združenih snaga Ukrajine, Vojska Ruske Federacije vrši ograničenu rotaciju svojih postrojbi. Borbeni umor i iscrpljenost vojnika nisu dobri preduvjeti za otpočinjanje većih ofenzivnih operacija. U tom smislu, novi val mobilizacije je neizbježan.
Carski princip ratovanja
Ima puno čimbenika koji utječu na predviđanje daljnjih operacija obiju strana. Ipak, očigledno je kako se Vojska Ruske Federacije vratila na stari princip ratovanja još iz vremena carske Rusije. Brojnošću, u ljudstvu i tehnici, nadjačati protivnika. To podrazumijeva i relativno visoku razinu gubitaka vojnika. Kolika je prihvatljivost razine gubitaka za rusko društvo 21. stoljeća, teško je procijeniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Niti jedna strana nije pokazala sposobnost provođenja kombiniranih operacija različitih rodova vojske. Ruska armija, koja je na početku invazije bila gotovo u potpunosti sastavljena od profesionalnih vojnika, pretvara se u masovnu vojsku mobiliziranih vojnih obveznika. U tom smislu, kvaliteta vojničkog i časničkog kadra ne osigurava skorašnje planiranje, organizaciju i provođenje složenih operacija. Slično je stanje u ukrajinskoj vojsci. Samo, za razliku od Rusa, ukrajinski vojnici imaju daleko snažniji motiv za borbu.
Što Ukrajinci mogu učiniti?
Ukrajincima je najkritičnija točka održavanje kontinuiteta logističke podrške koja dolazi iz zapadnih zemalja. Ako je ta podrška i dalje kampanjska, znatno bolje je organizirana nego prošle godine. Što Ukrajinci mogu učiniti, u sadašnjim uvjetima, da spriječe narastanje ruskih snaga u jednu efikasnu borbenu formaciju sposobnu za izvršenje velikih prodora? Prvi obećani tenkovi etapno će stizati tek za tri mjeseca. Značajan broj, koji može bitno utjecati na rat, ne može se očekivati prije ljeta. Priča o avionima može trajati godinu do dvije.
Dakle, taktička balistička raketa MGM-140 ATACMS jedino je sredstvo koje može značajno usporiti narastanje i grupiranje ruskih snaga. Domet od oko 300 kilometara, preciznost udara unutar 9 metara i snažna bojeva glava punjena sa 180 kilograma eksploziva može značajno reducirati ruske logističke kapacitete potrebne za ofenzivno djelovanje. Raketa ATACMS ispaljuje se s već postojećih mobilnih platformi M-270 i M-142 HIMARS koje se nalaze u naoružanju Ukrajine. Potrebna je minimalna obuka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rezerviranost oko ATACMS-a
Izgovor američke administracije da se boje upotrebe tih raketa zbog mogućeg napada na ruski teritorij nikako ne stoje. I nakon što su dobili višecijevne bacače raketa HIMARS, s raketama M31 dometa 85 kilometara, Ukrajinci nisu napadali teritorij Ruske Federacije američkim raketama. Avioni F-16, o kojima se sad raspravlja, imaju daleko veći taktički radijus od raketa ATACMS. Dakle, očigledno se radi o rezerviranosti Pentagona, a ne State Departmenta ili Bijele kuće.
Naime, upotreba raketa ATACMS na ukrajinskom ratištu bila bi prilika za Ruse, a samim tim i Kineze, saznati taktičko-tehničke karakteristike projektila. Posljedično, takvi podaci mogli bi poslužiti za razvoj i primjenu uspješnih mjera obrane od napada raketama ATACMS. Ipak, imajući u vidu cjelokupno političko okruženje, mislim da se bliži trenutak kad će Sjedinjene Države odobriti isporuke taktičkih balističkih projektila. Za to su se zauzeli i republikanski predsjednici vanjskopolitičkog odbora i odbora za obranu.
Nažalost, očekivani pad Bahmuta više će imati psihološki učinak na pobjednički duh ukrajinske vojske, stvoren nakon oslobodilačkih akcija u jesen prošle godine, nego na strategijsku situaciju na frontu. Rusi će slaviti, a Ukrajinci moraju čekati novu priliku da krenu u oslobodilačke akcije.
Može li Ukrajina zaustaviti rusku mega ofenzivu? Prvi tenkovi stižu tek za tri mjeseca, a Pentagon odbija poslati oružje spasa
Združene snage Ukrajine napravile su veliku grešku u upotrebi vlastite artiljerije
Očekivani pad Bahmuta više će imati psihološki učinak na pobjednički duh ukrajinske vojske, stvoren nakon oslobodilačkih akcija u jesen prošle godine, nego na strategijsku situaciju na frontu. Rusi će slaviti, a Ukrajinci moraju čekati novu priliku da krenu u oslobodilačke akcije.
Ruske snage preuzele su kontrolu nad selom Blagodatne, pet kilometara sjeverno od Bahmuta. Time je i fizički prekinuta kopnena komunikacija autocestom T0513 koja sa sjevera povezuje Bahmut s gradom Siverski. Očito ukrajinske snage nisu uspjele, nakon pada Soledara, organizirati novu obrambenu liniju uzduž autoceste T0513, kako je to bilo najavljeno. Ni na južnim prilazima Bahmutu situacija se ne razvija povoljno za Ukrajince.
Nakon što je pala Klisivka, ruske snage su se relativno brzo uklinile prema sjeverozapadu. Prve ruske linije već su na dva kilometra od komunikacije T0504 koja sa zapada povezuje Bahmut s teritorijem pod kontrolom ukrajinskih snaga. Dakle, mogućnosti snabdijevanja branitelja grada ograničene su na jednu lokalnu komunikaciju.
Neizbježno povlačenje
Iako ruske snage još nisu ostvarile značajan prodor unutar samoga grada, odstupanje branitelja Bahmuta čini se neizbježno. Vjerojatno će to biti organizirano izvlačenje snaga u nekoliko faza. Logičan potez je povući snage iz istočnog dijela grada, do rijeke Bahmutovka. Rijeka presijeca grad pravcem sjever-jug. Na zapadnoj obali lakše je organizirati zaštitu nastavka izvlačenja. Već je ranije srušena većina mostova.
Od kraja mjeseca srpnja, kad su počele izravne borbe za Bahmut, mogu se izvući neki općeniti zaključci. Borbe oko Bahmuta su najduža pojedinačna, kontinuirana borbena operacija u dosadašnjem tijeku rata. Za razliku od osvajanja Severodonjecka i Lisičanska, kad su ruske snage imale na raspolaganju neograničene količine topovskog streljiva velikog kalibra, u borbama oko Bahmuta prvi put su uočene oscilacije u snabdijevanju ruskih snaga ubojnim materijalom.
Posljedično, svaki osvojeni metar teritorija napadačke snage plaćale su većim gubicima u ljudstvu. Proruski, kao i neovisni strani izvori, slažu se oko velikih gubitaka “ljudskog materijala” napadača. Najviše su stradali kažnjenici regrutirani za potrebe plaćeničke vojne grupacije Wagner. Novopridošli mobilizirani rezervisti uglavnom su korišteni kao “topovsko meso”. Rezervisti su na sebe vezivali branitelje Bahmuta, dok bi wagnerovski iskusni plaćenici koristili slabe točke u obrani i postupno osvajali teritorij.
Važnost profesionalnih postrojbi
Ipak, privatni vojnici grupe Wagner, ma koliko bili brutalni i odlučni, nisu mogli samostalno ostvariti odlučni napredak dok im se nisu pridružile regularne snage ruske vojske. Tek s dolaskom profesionalnih postrojbi ruskih padobranaca, napadi na Bahmut počinju izgledati kao koordinirana operacija koja objedinjuje nekoliko taktičkih pravaca djelovanja. Umjesto izravnog napada na grad, težište je stavljeno na obuhvatne pravce.
Osvajanje Soledara bila je kulminacijska točka borbenog angažmana privatne vojne formacije Wagner. Što zbog borbenih gubitaka, a što zbog političke marginalizacije cijelog projekta “privatnog ratovanja”, regularne ruske trupe preuzimaju položaje, a i zasluge Wagnera oko Bahmuta.
Greške ukrajinske obrane
Združene snage Ukrajine napravile su veliku grešku u upotrebi vlastite artiljerije. Htjeli su parirati Rusima i na svaki plotun odgovarali su istom mjerom. Međutim, iako ruske snage imaju otežano snabdijevanje topničkim streljivom, količine kojima raspolažu i dalje su znatno veće nego ukrajinske zalihe. Druga greška ukrajinskih branitelja bila je nesposobnost integracije artiljerijske vatre i pokreta pješadije. Ukrajinsko topništvo zaustavilo bi ruski pješadijski napad. Umjesto da iskoriste momentum i ponovo zauzmu to područje, branitelji su čekali novi ruski napad.
Rusi bi onda u napad poslali drugi val pješadije. Ukrajinci bi i taj pokušaj ruskog pješaštva zaustavili snažnom artiljerijskom vatrom. Međutim, kad bi Rusi poslali i treći val, ukrajinski topnici ostali bi bez streljiva. Ukrajinska logistika nikako nije stizala namiriti potrebe potrošnje. Združene snage Ukrajine raspolažu s manjim brojem, ali kvalitetnijih, artiljerijskih jedinica. Bolja preciznost i veći domet topništva zapadnog porijekla kod Bahmuta nije došla do izražaja.
Manevar pokretom ukrajinskih baterija, iskazan u prvim mjesecima rata, nije došao do izražaja vjerojatno zbog blatnjavog terena. I na kraju, ukrajinski topdžije pokazali su neučinkovitost u kontrabatiranju ruske artiljerije. Plaćaju cijenu manjku iskustva, lošijoj obučenosti i manjku koordinacije.
Napredovanja i pokušaji
Iako su ruski blogeri najavili ofenzivu u Zaporožju, sve se svelo na nekoliko pokušaja taktičkih prodora na širem frontu. Jedini ozbiljniji napad na tom dijelu bojišta, koji još uvijek traje, dogodio se kod mjesta Vuhledar. Njega su ruske snage bezuspješno pokušale zauzeti još u mjesecu rujnu, ali su odustali zbog velikih gubitaka mornaričke pješadije Pacifičke flote. I sad su pretrpjeli značajne gubitke, ali još nisu odustali. Na luganskom frontu, napredujući kroz Serebrijanske šume, ukrajinske snage došle su do predgrađa Kremine.
Zapadno i južno od Kremine, teren je prekriven šumom i zasićen protupješadijskim i protutenkovskim minama. Oklopne snage mogu djelovati jedino uz cestovne komunikacije. Kao ispomoć ruskoj obrani, tamo su prebačene zračno-desantne jedinice. Nema znakova daljnjeg napredovanja ukrajinskih snaga. Zbog značaja grada Kremine, moguć je i snažan ruski protuudar. Na ostalom dijelu bojišta u Lugansku, obje strane izvode napade i kontranapade taktičke razine, bez značajnih teritorijalnih dobitaka.
Gubitak strategijske inicijative
Strategijska inicijativa koju su ukrajinske snage stekle početkom jeseni prošle godine, postepeno se izgubila. Produženi uvjeti rasputice i neredovito snabdijevanje ubojnim sredstvima, omogućili su uvođenje u borbu mobiliziranih ruskih trupa. Konačno, ruska aktivna obrana onemogućila je održavanje momentuma napredovanja na luganskom dijelu fronta.
Sadašnja ograničena postignuća ruskih oružanih snaga oko Bahmuta nikako se ne mogu okarakterizirati kao preuzimanje strategijske inicijative na ukrajinskom ratištu. Mnogi analitičari predviđaju veliku rusku ofenzivu. Ranije najave ruskog prodora iz Bjelorusije više se ne spominju. Škole u Bilogorskoj oblasti dobile su naloge da ustupe svoje prostore za smještaj ruske vojske.
Ponovno se intenziviraju prekogranične čarke iz pravca Belgorodske i Kurske oblasti. Ipak, to nije dovoljni indikator za pretpostavku velikog ruskog napada iz toga smjera. Ruske aktivnosti u Donjeckoj i Zaporoškoj oblasti mnogi opisuju kao akcije s ciljem vezivanja i razvlačenja ukrajinskih snaga. U tom smislu luganski dio fronta, pogotovo ako se u obzir uzme gomilanje suvremene tehnike, ostaje kao vjerojatni pravac “masovnog” ruskog protuudara.
Novi val mobilizacije
Međutim, ako misli ne ponoviti grešku s početka agresije, general armije Valerij Gerasimov još uvijek nema na raspolaganju dovoljnu snagu za veliku ofenzivu. Zbog toga se uvelike priča o dodatnoj mobilizaciji oko 200.000 ruskih rezervista. Glavnokomandujući ruskih snaga u Ukrajini zasad je planirao slanje na front dodatne tri mehanizirane divizije. To još uvijek nije dovoljno za preuzimanje strategijske inicijative od strane Rusije. Sa sadašnjim snagama, agresor je uspio stabilizirati cijelu liniju fronta i provoditi aktivnu obranu.
Međutim, za razliku od Združenih snaga Ukrajine, Vojska Ruske Federacije vrši ograničenu rotaciju svojih postrojbi. Borbeni umor i iscrpljenost vojnika nisu dobri preduvjeti za otpočinjanje većih ofenzivnih operacija. U tom smislu, novi val mobilizacije je neizbježan.
Carski princip ratovanja
Ima puno čimbenika koji utječu na predviđanje daljnjih operacija obiju strana. Ipak, očigledno je kako se Vojska Ruske Federacije vratila na stari princip ratovanja još iz vremena carske Rusije. Brojnošću, u ljudstvu i tehnici, nadjačati protivnika. To podrazumijeva i relativno visoku razinu gubitaka vojnika. Kolika je prihvatljivost razine gubitaka za rusko društvo 21. stoljeća, teško je procijeniti.
Niti jedna strana nije pokazala sposobnost provođenja kombiniranih operacija različitih rodova vojske. Ruska armija, koja je na početku invazije bila gotovo u potpunosti sastavljena od profesionalnih vojnika, pretvara se u masovnu vojsku mobiliziranih vojnih obveznika. U tom smislu, kvaliteta vojničkog i časničkog kadra ne osigurava skorašnje planiranje, organizaciju i provođenje složenih operacija. Slično je stanje u ukrajinskoj vojsci. Samo, za razliku od Rusa, ukrajinski vojnici imaju daleko snažniji motiv za borbu.
Što Ukrajinci mogu učiniti?
Ukrajincima je najkritičnija točka održavanje kontinuiteta logističke podrške koja dolazi iz zapadnih zemalja. Ako je ta podrška i dalje kampanjska, znatno bolje je organizirana nego prošle godine. Što Ukrajinci mogu učiniti, u sadašnjim uvjetima, da spriječe narastanje ruskih snaga u jednu efikasnu borbenu formaciju sposobnu za izvršenje velikih prodora? Prvi obećani tenkovi etapno će stizati tek za tri mjeseca. Značajan broj, koji može bitno utjecati na rat, ne može se očekivati prije ljeta. Priča o avionima može trajati godinu do dvije.
Dakle, taktička balistička raketa MGM-140 ATACMS jedino je sredstvo koje može značajno usporiti narastanje i grupiranje ruskih snaga. Domet od oko 300 kilometara, preciznost udara unutar 9 metara i snažna bojeva glava punjena sa 180 kilograma eksploziva može značajno reducirati ruske logističke kapacitete potrebne za ofenzivno djelovanje. Raketa ATACMS ispaljuje se s već postojećih mobilnih platformi M-270 i M-142 HIMARS koje se nalaze u naoružanju Ukrajine. Potrebna je minimalna obuka.
Rezerviranost oko ATACMS-a
Izgovor američke administracije da se boje upotrebe tih raketa zbog mogućeg napada na ruski teritorij nikako ne stoje. I nakon što su dobili višecijevne bacače raketa HIMARS, s raketama M31 dometa 85 kilometara, Ukrajinci nisu napadali teritorij Ruske Federacije američkim raketama. Avioni F-16, o kojima se sad raspravlja, imaju daleko veći taktički radijus od raketa ATACMS. Dakle, očigledno se radi o rezerviranosti Pentagona, a ne State Departmenta ili Bijele kuće.
Naime, upotreba raketa ATACMS na ukrajinskom ratištu bila bi prilika za Ruse, a samim tim i Kineze, saznati taktičko-tehničke karakteristike projektila. Posljedično, takvi podaci mogli bi poslužiti za razvoj i primjenu uspješnih mjera obrane od napada raketama ATACMS. Ipak, imajući u vidu cjelokupno političko okruženje, mislim da se bliži trenutak kad će Sjedinjene Države odobriti isporuke taktičkih balističkih projektila. Za to su se zauzeli i republikanski predsjednici vanjskopolitičkog odbora i odbora za obranu.
Nažalost, očekivani pad Bahmuta više će imati psihološki učinak na pobjednički duh ukrajinske vojske, stvoren nakon oslobodilačkih akcija u jesen prošle godine, nego na strategijsku situaciju na frontu. Rusi će slaviti, a Ukrajinci moraju čekati novu priliku da krenu u oslobodilačke akcije.