U rujnu 2013., dva mjeseca nakon što je Hrvatska postala članica Europske unije, u Bruxelles je stigla pritužba da je u Biljanama Donjim, manje od 50 metara od kuća, odloženo 140 tisuća tona oporabljene troske za koju su ljudi strahovali da je potencijalno štetna za zdravlje i okoliš. Gotovo deset godina kasnije, zbog crnog brda Hrvatska je ponovno pred sudom, prijete nam enormni penali, a Vlada, očigledno, nema plan kako taj problem riješiti.
Slučaj koji se vuče cijelo desetljeće ponovno je aktualiziran ovoga tjedna nakon što je Europska komisija odlučila po drugi puta tužiti Hrvatsku Sudu EU jer u gotovo četiri godine, otkako je protiv Hrvatske donesena prva presuda tog suda, država nije poduzela praktički ništa da sporni otpad zbrine, a lokaciju očisti u skladu s europskim propisima. Ovoga puta, međutim, zbog ignoriranja sudske presude i cijelog problema državi prijete visoke novčane kazne.
Tko je uopće nadležan?
Unatoč tome što je problem ponovno eskalirao, u ministarstvima koja bi ga trebala rješavati, nemaju nikakav plan kako to učiniti. Pritom se odgovornost prebacuje s jedne adrese na drugu uz, u najmanju ruku, neobična tumačenja tko je ustvari nadležan za brdo otpada u zaleđu Zadra.
Logično je zaključiti da je nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Baš zbog toga je u studenom prošle godine GONG poslao apel ministru Davoru Filipoviću tražeći da Vlada ispoštuje presudu Suda EU iz svibnja 2019. i upozorivši da Hrvatskoj u protivnom prijete novčane sankcije. Iz GONG-a nam kažu da odgovor nisu dobili. Razlog možda treba tražiti u činjenici da se u Filipovićevom resoru naprosto ne smatraju nadležnim za taj problem.
Briga ministra Bačića
Golemo brdo troske je, po presudi Suda EU i mišljenju Europske komisije, otpad i to otpad smješten na nezakonitom odlagalištu. Ministarstvo gospodarstva bavi se poslovima “koji se odnose na zaštitu i očuvanje okoliša i prirode”, kao i poslovima “u vezi s gospodarenjem otpadom i procjene utjecaja na okoliš” – tako piše na njihovim stranicama. Ne može jednostavnije.
Ali u resoru ministra Filipovića nude iznenađujuće objašnjenje: “slijedom presude Trgovačkog suda u Zadru, a prema kojoj je troska vlasništvo Republike Hrvatske, za istu je nadležno Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine”, uputili su nas iz Ministarstva gospodarstva da se obratimo drugom Vladinom resoru. Pojednostavljeno rečeno, dakle, brdo otpada je de facto državna imovina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Kompleksno pitanje’
Zato je 140 tisuća tona spornog materijala postalo briga drugog ministra, Branka Bačića. No, budući da se državnom imovinom kod nas nikad nije gospodarilo osobito briljantno, ne treba se možda previše čuditi što ni za ovu gomilu troske, čini se, ne postoji spreman plan.
“Radi se o kompleksnom pitanju s područja više resora te će se između resornih Ministarstava zauzeti zajednički stav oko daljnjih radnji u svrhu sanacije odlagališta otpada Crnog brda u Biljanama Donjim”, kažu u resoru ministra Bačića. Sumirajmo: u ministarstvu gospodarstva misle da je sporna troska državna imovina, a u ministarstvu državne imovine da je otpad. Međutim, radi se o zamršenoj stvari pa tek treba vidjeti što će se poduzeti.
Petljanje administracije
To je tek najnoviji nastavak u dugogodišnjem petljanju državne administracije oko problema koji je “preživio” četiri vlade i najmanje četiri resorna ministra. To se petljanje, uostalom, jako dobro vidi i iz presude europskog suda: Hrvatska je tada tvrdila da je sporna troska nusproizvod (pa je ne treba tretirati po strogim europskim pravilima za otpad), ali u to nije uspjela uvjeriti Sud. Zašto?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato što je čak i u vlastitim dopisima hrvatska strana nekad govorila o nusproizvodu, a nekad o otpadu, i zato što nisu uspjeli potvrditi da će materijal s odlagališta doista biti iskorišten za obnovu i proširenje staze u zračnoj luci Zemunik, odnosno da će taj projekt biti brzo realiziran. Četiri godine kasnije Hrvatska je opet pred Sudom, prijete nam novčani penali, a država se lopta odgovornošću. Najgore od svega? Brdo je još tamo.
Može li uvrnutije? Brdo otpada proglašeno državnom imovinom, Vlada nema pojma kako ga se riješiti, Bruxelles prijeti ogromnim kaznama
Odgovornost prebacuje s jedne adrese na drugu uz neobična tumačenja tko je ustvari nadležan za brdo otpada u zaleđu Zadra
U rujnu 2013., dva mjeseca nakon što je Hrvatska postala članica Europske unije, u Bruxelles je stigla pritužba da je u Biljanama Donjim, manje od 50 metara od kuća, odloženo 140 tisuća tona oporabljene troske za koju su ljudi strahovali da je potencijalno štetna za zdravlje i okoliš. Gotovo deset godina kasnije, zbog crnog brda Hrvatska je ponovno pred sudom, prijete nam enormni penali, a Vlada, očigledno, nema plan kako taj problem riješiti.
Slučaj koji se vuče cijelo desetljeće ponovno je aktualiziran ovoga tjedna nakon što je Europska komisija odlučila po drugi puta tužiti Hrvatsku Sudu EU jer u gotovo četiri godine, otkako je protiv Hrvatske donesena prva presuda tog suda, država nije poduzela praktički ništa da sporni otpad zbrine, a lokaciju očisti u skladu s europskim propisima. Ovoga puta, međutim, zbog ignoriranja sudske presude i cijelog problema državi prijete visoke novčane kazne.
Tko je uopće nadležan?
Unatoč tome što je problem ponovno eskalirao, u ministarstvima koja bi ga trebala rješavati, nemaju nikakav plan kako to učiniti. Pritom se odgovornost prebacuje s jedne adrese na drugu uz, u najmanju ruku, neobična tumačenja tko je ustvari nadležan za brdo otpada u zaleđu Zadra.
Logično je zaključiti da je nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Baš zbog toga je u studenom prošle godine GONG poslao apel ministru Davoru Filipoviću tražeći da Vlada ispoštuje presudu Suda EU iz svibnja 2019. i upozorivši da Hrvatskoj u protivnom prijete novčane sankcije. Iz GONG-a nam kažu da odgovor nisu dobili. Razlog možda treba tražiti u činjenici da se u Filipovićevom resoru naprosto ne smatraju nadležnim za taj problem.
Briga ministra Bačića
Golemo brdo troske je, po presudi Suda EU i mišljenju Europske komisije, otpad i to otpad smješten na nezakonitom odlagalištu. Ministarstvo gospodarstva bavi se poslovima “koji se odnose na zaštitu i očuvanje okoliša i prirode”, kao i poslovima “u vezi s gospodarenjem otpadom i procjene utjecaja na okoliš” – tako piše na njihovim stranicama. Ne može jednostavnije.
Ali u resoru ministra Filipovića nude iznenađujuće objašnjenje: “slijedom presude Trgovačkog suda u Zadru, a prema kojoj je troska vlasništvo Republike Hrvatske, za istu je nadležno Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine”, uputili su nas iz Ministarstva gospodarstva da se obratimo drugom Vladinom resoru. Pojednostavljeno rečeno, dakle, brdo otpada je de facto državna imovina.
‘Kompleksno pitanje’
Zato je 140 tisuća tona spornog materijala postalo briga drugog ministra, Branka Bačića. No, budući da se državnom imovinom kod nas nikad nije gospodarilo osobito briljantno, ne treba se možda previše čuditi što ni za ovu gomilu troske, čini se, ne postoji spreman plan.
“Radi se o kompleksnom pitanju s područja više resora te će se između resornih Ministarstava zauzeti zajednički stav oko daljnjih radnji u svrhu sanacije odlagališta otpada Crnog brda u Biljanama Donjim”, kažu u resoru ministra Bačića. Sumirajmo: u ministarstvu gospodarstva misle da je sporna troska državna imovina, a u ministarstvu državne imovine da je otpad. Međutim, radi se o zamršenoj stvari pa tek treba vidjeti što će se poduzeti.
Petljanje administracije
To je tek najnoviji nastavak u dugogodišnjem petljanju državne administracije oko problema koji je “preživio” četiri vlade i najmanje četiri resorna ministra. To se petljanje, uostalom, jako dobro vidi i iz presude europskog suda: Hrvatska je tada tvrdila da je sporna troska nusproizvod (pa je ne treba tretirati po strogim europskim pravilima za otpad), ali u to nije uspjela uvjeriti Sud. Zašto?
Zato što je čak i u vlastitim dopisima hrvatska strana nekad govorila o nusproizvodu, a nekad o otpadu, i zato što nisu uspjeli potvrditi da će materijal s odlagališta doista biti iskorišten za obnovu i proširenje staze u zračnoj luci Zemunik, odnosno da će taj projekt biti brzo realiziran. Četiri godine kasnije Hrvatska je opet pred Sudom, prijete nam novčani penali, a država se lopta odgovornošću. Najgore od svega? Brdo je još tamo.