Mračna strana Gorbačovljeve vladavine: 'Zapad ga slavi, ali na Baltiku, i ne samo ovdje, odgovoran je za zvjerstva'
Smrt posljednjeg šefa Sovjetskog Saveza dodatno je istaknula razliku istoka i zapada Europe
S objavom smrti posljednjeg vođe Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova, lideri zapadnog dijela Europe pohrlili su u odavanju počasti “herojskom državniku koji je pomogao okončati Hladni rat”. Međutim, Politico ističe kako je za mnoge Europljane na istoku kontinenta sjećanje na Gorbačova znatno drugačije.
“Litavci neće glorificirati Gorbačova. Nikada nećemo zaboraviti jednostavnu činjenicu da je njegova vojska ubijala civile kako bi produžila okupaciju sovjetskog režima u našoj zemlji. Njegovi vojnici su pucali na naše nenaoružane prosvjednike i satrli ih svojim tenkovima. Takvog ćemo ga pamtiti”, rekao je ministar vanjskih poslova Litve Gabrielius Landsbergis.
Lithuanians will not glorify Gorbachev. We will never forget the simple fact that his army murdered civilians to prolong his regime's occupation of our country. His soldiers fired on our unarmed protestors and crushed them under his tanks. That is how we will remember him.
— Gabrielius Landsbergis (@GLandsbergis) August 31, 2022
Mekše poruke sa Zapada
Samo par sati prije njegova tvita, oglasila se predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Gorbačova je nazvala “pouzdanim i cijenjenim vođom”, koji je “otvorio vrata slobodnoj Europi”. Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je kako je “Gorbačovljeva predanost miru promijenila našu zajedničku povijest”. Njemački kancelar Olaf Scholz izjavio je kako bez Gorbačova ne bi bilo Njemačke. Riječi hvale stigle su i iz Londona, Dublina, pa i iz Washingtona.
Međutim, događaj iz siječnja 1991. na koji se referirao Landsbergisov tvit, upad sovjetske vojske u litavski parlament, televiziju i radio, pri čemu je ubijeno 14 ljudi, nije jedini. Nekoliko dana kasnije, sovjetski su vojnici upali i u zgradu jednog od državnih ministarstava Latvije, gdje su ubili petoro ljudi. U Azerbajdžanu, sovjetska vojska ubila je 150 ljudi, dok su u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju lopatama i pendrecima masakrirali više od 20 ljudi.
Politico ističe da se te krvave epizode često ne spominju kada se spominje doba u kojem je “razmontiran Sovjetski Savez”.
Gorbačov tvrdio da nije znao što se događa na Baltiku
Gorbačov, koji je bio predsjednik SSSR-a u to doba, u svojoj knjizi “Memoari” iz 1995. godine, piše kako on sam nije imao nikakvih saznanja o spomenutim zvjerstvima. Ipak, Gorbačov ih se u memoarskim zapisima dotaknuo, pa je direktno naveo da nije imao nikakvih informacija o tome što se događa na Baltiku, čime je htio natuknuti kako bi mogla biti riječ o zavjeri.
“Kada je riječ o sjećanjima na Gorbačova, baltičko iskustvo je drugačije. Za veći dio Europe, Gorbačov je bio taj koji je okončao Hladni rat, dopustio je ponovno ujedinjenje Njemačke, dok je sjećanje u baltičkim državama da on doista jest pokrenuo perestrojku i glasnost, ali je bio i protiv neovisnosti baltičkih država”, rekla je Kadri Liik, viša suradnica pri Europskom vijeću za međunarodne odnose, renomiranom think tanku iz Londona.
Litva pamti događaje iz 1991.
Za Litavce, događaji iz 1991. godine i dalje su aktualni. Ranije ove godine, obitelji ubijenih predali su građansku tužbu protiv Gorbačova. Tužitelji su tvrdili da je on, kao vrhovni zapovjednik sovjetskih oružanih snaga 1991., imao moć spriječiti krvave događaje, no on to nije učinio. Godine 2019. nekoliko desetaka bivših ruskih dužnosnika osuđeno je za ratne zločine na sudu u Vilniusu zbog njihove uloge u racijama. No, osude su im izrečene u odsutnosti jer su ih Rusija i Bjelorusija odbile izručiti.
Kako Gorbačovljeva smrt ponovno otvara te rane, ona također naglašava trenutne podjele unutar Europe o Rusiji. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, tri baltičke zemlje, zajedno s bivšim državama istočnog bloka poput Poljske, zagovarale su snažniji odgovor EU.
Naoružane povijesnim sjećanjem na sovjetsku kontrolu koju Zapadna Europa jednostavno ne posjeduje jer je nije imala, istočne članice EU prekorile su svoje zapadne partnere zbog njihove percipirane naivnosti kada je u pitanju Vladimir Putin.
Podržao aneksiju Krima 2014. godine
Podjela između istoka i zapada o tome kako odgovoriti Putinu prožima svaki dio politike EU od početka ukrajinskog rata, počevši od pregovora o sankcijama, pa sve do potrebe za ubrzanjem energetske neovisnosti od Rusije. Pritom su baltičke i istočnoeuropske zemlje stalno pozivale na snažniju akciju. Isti problem javlja se i oko ideje o zabrani ulaska ruskih državljana u zemlje članice EU. Baltik je tražio od Bruxellesa da uvede potpunu zabranu, ali prijedlog je naišao na otpor skupine zapadnoeuropskih država.
Dok poruke kojima se veliča Gorbačova zbog njegove uloge u okončanju Hladnog rata i zagovaranju detanta sa Zapadom nastavljaju dolaziti, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski šuti. Gorbačovljevo postupanje s nuklearnom katastrofom u Černobilu 1986. godine ima veliki značaj u povijesti Ukrajine. Poznato je da je tadašnji sovjetski vođa odlučio umanjiti katastrofu, obavijestivši stanovništvo o tome što se dogodilo tek tjednima nakon toga. Parade za Praznik rada u gradovima i mjestima odvijale su se prema planu, čak i dok je radijacija lebdjela nad Ukrajinom, Bjelorusijom i Rusijom.
Gorbačovljevi stavovi o Putinovom ratu u Ukrajini tijekom posljednjih nekoliko mjeseci nisu baš sasvim jasni. Dan nakon invazije pozvao je na “prekid neprijateljstava” i početak mirovnih pregovora, iako nije okrivio Rusiju. S druge strane, on je 2014. godine podržao Putinovu aneksiju Krima, što EU i većina međunarodne zajednice smatraju nezakonitim.