Mržnja je krajnje jednostavna. Uz malo truda možete mrziti svakoga
Telegramov kolumnist Goran Vojnović o tome kako mrziti Slovence
Željeli biste mrziti Slovence, ali vam to nikako ne uspijeva? Tolerantan ste čovjek, nenaviknut na mržnju i razjeda vas sumnja u njen smisao? Čini vam se da vaša mržnja nema dovoljno domoljubne oštrine koju zahtijeva ovaj sudbonosni trenutak? Slijedite donjim uputstvima i ubrzo ćete mrziti Slovence kao što nikad niste mrzili Srbe.
1. Mržnja je krajnje jednostavna. Ne zahtijeva mnogo misaonog napora, nikakav prirođen dar, a ni određene fizičke predispozicije pa je stoga primjerena za svakoga. Za penzionere, trudnice i za ljude sa posebnim potrebama. Učenje mržnje obično se odvija brzo i bez problema. I u slučaju da ste mrzitelj početnik, za samo nekoliko tjedana uz redovitu vježbu bit ćete pravi profesionalci i na vašoj će vam mržnji zavidjeti najponosniji članovi Hrvatske stranke prava. Uz malo truda moći ćete mrziti koga god poželite, od voditelja jutarnjeg programa do literarnih kritičara, jer kad jednom savladate tehniku, vi svoju mržnju možete bez problema preusmjeravati sa jedne na drugu skupinu ljudi.
Sasvim normalno
2. Za početak morate mržnju prihvatiti (ako već imate iskustva sa mržnjom i ako ste već mrzili cigane, muslimane ili pedere, možete nastaviti s točkom četiri) i pomiriti se s njom. Trebate znati da je mržnja osjećanje poput svih drugih osjećanja, a u ovom emotivno ispražnjenom svijetu svako je osjećanje dragocjeno. Mrziti je ljudski, zato ne smijete zbog toga imati grižnju savjesti. To je naročito važno, jer vam savjest može spriječiti da zamrzite onako silno kako biste željeli.
3. Nadalje, potrebno je znati da je mržnja ponekad nužna. Vjerujem da je mnogima teško ne voljeti narod koji je svijetu dao argeta paštetu i voćne sokove u suradnji s prirodom, ali ponekad treba nadići i samoga sebe. Potlačiti morate svoje mladalačke simpatije do Anje Rupel i utišati u sebi šarmantni glas Zorana Predina, jer vjerujem da ne želite postati prvi narod u povijesti čovječanstva koji je svoju zemlju predao sa osmijehom na licu i sa ljubavlju u očima. Zato svaka dva sata pomislite na slovenske ribare koji neometano izvlače hrvatske brancine iz Savudrijske vale, a svaka tri na Joška Jorasa kako po umaškim zidovima piše Tudi tukaj je Slovenija! (u koliko to ne bi djelovalo, možete si pomoći čitanjem portala Dnevno.hr, slušanjem govora Tomislava Karamarka ili odlaskom na Thompsonov koncert, ali se prije toga obavezno posavjetujte sa liječnikom ili farmaceutom).
4. Kad budete spremni, zatvorite oči i pomislite na Slovenca koji vas je u zadnje vrijeme iznervirao. Ako već duže vrijeme niste bili u kontaktu sa Slovencima, možete zamisliti neku slovensku povijesnu ličnost ili estradnu zvijezdu koja vam je istinski antipatična (meni, recimo, na pamet padaju Edvard Kardelj i Borut Pahor, ali sve ovisi o vašem ukusu pa možete zamisliti i Janeza Janšu i Zmagu Jelinčiča), ali je najbolje da zamislite Slovenca kojeg ste osobno upoznali. Na primjer, gosta u porečkom kampu koji je uporno naručivao piće na vama nerazumljivom slovenskom jeziku, kao da sjedi usred Celja.
Hate-friendly
5. Zamislite si, dakle, tog ignoranta, nacrtajte si pred očima njegovo arogantno lice i pomnožite ga u mislima sa dva miliona. Dobićete dva miliona napuhanih, oholih idiota, dobit ćete Slovence koji vas mole da ih mrzite, dobit ćete narod koji bi da ljetuje u Hrvatskoj, a koji ne želi govoriti ni riječi Hrvatskog jezika, krajnje posesivan narod koji bi se svakoga ljeta naseljavao na vašoj obali kao da je njegova. Dobit ćete hate-friendly Slovence slične Bosancima, biciklistima, židovima, socijalistima i komunistima.
6. Ali pažnja! Vrlo je važno da u toku tog procesa ne pomislite na Slovenca koji vam je možda simpatičan. Znam da je vjerojatnost za nešto takvo stvarno mala, ali ako ste kojim slučajem otvorena i tolerantna osoba, puna ljubavi, ili imate neku drugu manu, može vam se čak i neki Slovenac zavući pod kožu.
Strašne vinjete
Ako vam se, dakle, u misli prikrade pokojni osvajač hrvatskog olimpijskog zlata, Iztok Puc, morate ga u istom trenu izbaciti iz stvorene mase omraženih Slovenaca. Ako ste, recimo, pomislili na velikog slovenskog pjesnika Tomaža Šalamuna, vi se odmah prisjetite da je on rođen u Zagrebu, da je obični purger, a ako ste pak pomislili na Vladu Kreslina, ni on nije Slovenac, nego Prekmurec, što mu ga dođe skoro Mađar. Magnifico je, znamo to, čefur, Srečko Katanec je Međimurec, a Goran Dragić i Samir Handanović su Bosanci. A Đuro je ostao preduhovit da bi mogao postati Slovenac.
7. Kad vam pred očima ostane samo dva miliona arogantnih gostiju porečkog kampa, treba vam još samo nekoliko jednostavnih i nepobitnih činjenica. Recimo ona, da Slovenci mogu svakog ljeta baš svi doći na more u Hrvatsku, a Hrvati ne mogu ni svake zime, a kamo li svi na skijanje u Sloveniju. Ili to da su suci devedesetih godina na utakmicama RK Celja i RK Zagreba uvijek sudili u korist Slovenaca. Ili to da Slovenci nikada ne bi uveli vinjete za manje od pola godine da to od njih nije zahtijevao Bruxelles.
8. Na kraju, treba svoju mržnju samo još pretvoriti u riječi i zapisati na Facebooku ili Twitteru. Sa zapisivanjem emocije učvrstimo, i ako zapišemo Slovenci su gnjide ili Slovenci su alpski Srbi, mržnju ćemo u sebi još jače osjetiti. Štoviše, vašu će mržnju polajkati ili je retvitati mnogi ugledni digitalni intelektualci, poslanici i ministri, i tako vašoj mržnji dati značenje, a vama pomoći da se srastete sa njom. Uz sve to postati ćete i dio mase koja dijeli jedno mišljenje i nikada više nećete biti usamljeni.
Ako ste slijedili upute, spremni ste za ozbiljnu borbu za arbitražnu pravdu. U ime vala, nasipa i Svete Gere vi ćete bojkotirati Gorenje i svoj veš iz inata prati na ruke, a možda ćete i odlomiti koji brisač na golfu mariborske registracije. Pa iako na kraju izgubite cijelu Savudrijsku valu i pola Istre, barem ćete znati da se niste predali bez borbe.
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12.-13. rujna 2015. godine.