Mučna priča obitelji koja je nakon 12 godina dokazala da je njihova curica greškom doktora ostala potpuni invalid
Sud je donio nepravomoćnu presudu prema kojoj će obitelj dobiti milijunsku odštetu
Iva je u ljeto 2004. bila vesela 12-godišnjakinja. Išla je u školu i bavila se sportom. Bio je 15. kolovoza kada je na vratu primijetila oteklinu. Roditelji su odmah došli po nju i odvezli ju liječnicima u bolnicu Sestara milosrdnica u Zagrebu. Utvrđeno je da ima neku tumoroznu tvorbu na vratu i povišenu temperaturu. Posumnjali su na mononukleozu i poslali ju u Kliniku za infektivne bolesti. Idući dan ta je tvorevina na vratu analizirana te je 18. kolovoza stigao nalaz prema kojem se sumnjalo na Hodgkinov limfom.
Djevojčica je zbog toga upućena na liječenje u Klinički bolnički centar Zagreb. Tamo je 23. kolovoza operirana. No, nakon te operacije, zbog propusta liječničkog tima, nije više došla k svijesti. Njezin mozak ostao je predugo bez kisika i danas Iva živi bez da zna što se oko nje događa. Njezini roditelji i sestra kažu da im se ponekad nasmije, da se zna pobuniti kada joj hrana nije ukusna, da osjeti ako ju počupaju tijekom češljanja ili ako je voda za kupanje krive temperature. No, ni trenutka ne može ostati sama.
Sud kaže da su liječnici napravili propust
Da se radi o propustu u KBC Zagreb proizlazi iz nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Njezina obitelj podigla je protiv KBC-a Zagreb tužbu još u listopadu 2007., a tek prije nekoliko dana stigla je prva sudska odluka. Općinski građanski sud u Zagrebu presudio je da KBC Zagreb mora Ivi, sada već 27-godišnjakinji, platiti milijun i pol kuna odštete, no sa zateznim kamatama taj iznos sada već doseže 3,2 milijuna kuna.
Uz to, prema presudi, KBC mora Ivi ubuduće plaćati mjesečnu rentu od 6.900 kuna za pomoć koja joj je potrebna u svakodnevnom životu. Njezini otac i majka trebali bi dobiti po 220 tisuća kuna odštete, a sestra 75 tisuća kuna. Obitelji bi iz bolničkog proračuna trebalo biti plaćeno i gotovo 562 tisuće kuna sudskih troškova.
Zašto je ovo suđenje trajalo čak 12 godina?
Ovaj slučaj, kako je vidljivo iz podataka u sudskom spisu, stvarno se počeo rasplitati tek 2011. godine. Održavana su dva do tri ročišta godišnje, a u međuvremenu su provedena i dva vještačenja.
Za to vrijeme Ivini roditelji morali su organizirati svoj život kako bi sa skromnom naknadom, koja se od 2005. s tisuću kuna popela na lani dodijeljenih joj 1.500 kuna mjesečno, održavali barem fizičko zdravlje svoje kćeri. Jer Iva, iako primjerene tjelesne građe za svoju dob, zapravo vegetira, odnosno, stopostotni je invalid.
Je li Iva mogla biti izliječena od tumora?
“Liječnica na Šalati rekla nam je da se vrlo vjerojatno radi o zloćudnoj bolesti i tražila je da našu kćer ostavimo u bolnici. No kako je bila uplašena od silnih pretraga koje je prošla, te zbog činjenice da nikada do tada nije bila u bolnici odvezli smo ju da barem prespava kod kuće.
Ponovno smo tog 23. kolovoza došli u bolnicu kada je Ivi trebala biti napravljena biopsija te izrasline na vratu. Liječnica nam je rekla da se u 90-93 posto slučajeva pacijenti oboljeli od ove bolesti izliječe. Malo nas je umirila. Rekla nam je i da bi za šest do osam mjeseci Iva mogla natrag u školu. No, kada smo sutradan došli, rekli su nam da je došlo do komplikacija. Inzistirao sam da vidim kćer. Bila je prikopčana na aparate i iz vrata joj je išla cijev”, prisjetio se Ivin otac u svom iskazu na sudu tih dana u kolovozu 2004. godine.
Kako je došlo do ovog propusta liječnika?
Kasnije će se doznati što se doista događalo u operacijskoj sali KBC Zagreb, nakon čega je tada 12 godišnja djevojčica ostala trajni invalid. Liječnici su, kako je bilo i najavljeno, napravili biopsiju na Ivinom vratu. Za to su ju morali potpuno uspavati. Međutim, nakon operativnog zahvata koji je bio iznimno kratak, pacijentici se stanje naglo pogoršalo. Prestala je disati zbog čega su ju liječnici odlučili intubirati, odnosno uvesti joj u dušnik cjevčicu kako bi otvorili dišni put. Bilo je 13 sati.
Međutim, ni nakon toga Iva nije prodisala. Intubirali su ju još jednom, također bez uspjeha. Na kraju su izveli traheotomiju, odnosno kirurški postupak kojim se radi otvor na prednjoj stijenci vratnog dijela dušnika. Tek tada pacijentica je počela dobivati kisik.
Što je dovelo do trajnog oštećenja mozga?
Kako se naknadno ispostavilo, Ivin mozak predugo je bio bez kisika te je nepovratno oštećen. Vještaci koji su mjesecima analizirali cijeli ovaj složeni slučaj, utvrdili su sve propuste liječničkog tima iz KBC Rebro.
Prvi je bio taj što nisu, iako nisu nužno ni morali, napravili CT grudnih organa. U pitanju je puno detaljniji pregled pacijentice koja je išla na biopsiju tumora na vratu. Naime, u tom bi slučaju sasvim izvjesno primijetili da je tumorsko tkivo pritiskalo njezin dušnik, zbog čega u konačnici intubacija nije uspjela. Dušnik se nije dovoljno otvorio. Zaključili su i da je traheotomija učinjena prekasno, što pak predstavlja grešku liječnika u operacijskoj sali.
Liječnici: Sve smo napravili po pravilima
Liječnici koji su sudjelovali u Ivinom liječenju negirali su bilo kakvu odgovornost. Nisu doduše mogli objasniti sudu zašto nije napravljen CT pregled pacijentice prije nego što je operirana, no ispada da takve situacije u medicinskoj praksi nisu rijetke. Jednostavno su u tom trenutku procijenili kako je važnije čim prije napraviti biopsiju tumora jer je Iva bila doista loše. Doduše, CT je u Ivinoj popratnoj dokumentaciji bio označen uskličnikom, kao pretraga koju je nužno obaviti, no ona ipak nije učinjena.
Pomalo nevjerojatno zvučao je dio iskaza liječnika koji je obavio punkciju, ali istovremeno nije znao reći tko u operacijskoj sali odlučuje hoće li se i kada pacijentu napraviti traheotomija. Svi su se, međutim, složili da ljudski mozak bez kisika može biti najduže tri do deset minuta.
Kako danas živi Iva sa svojom obitelji?
“Iva je na kraju, nakon kemoterapije, izliječena od tumora, no i dalje je u budnoj komi. Ja, moj suprug i njezina sestra vodimo brigu o njoj. Pokušavamo ju, koliko možemo, uključiti i u društveni život. Sonde i pelene koje dobijemo od HZZO-a na godišnjoj razini nisu joj dovoljne. Ona niti u jednom trenutku ne može ostati sama. Ne može sama sjediti, ne može gutati, ali ipak reagira na okolinu”, ispričala je na sudu Ivina majka.
I Ivina sestra opisala je koliko joj je teško zbog svega što se dogodilo. “Osjećam se kao da sam izgubila sestru”, kazala je.