Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mučan slučaj Slavonke kojoj država ne vjeruje da su je četnici silovali u ratu. Natežu se godinama

Sad je Ustavni sud zaključio kako joj je povrijeđeno pravo na pravedno suđenje

ZADNJA IZMJENA: srp 4, 2020

Bila je jesen 1991. godine. U jednu kuću u okupiranom dijelu Slavonije upali su četnici. Došli su u Hrvatsku iz Srbije. Silovali su vlasnicu i njezinu prijateljicu.

U lipnju 2016. jedna od ovih silovanih žena odlučuje zatražiti status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata. Ministarstvo branitelja ju odbija. Kažu nije bila “dovoljno uvjerljiva”. Ona to rješenje Ministarstva odlučuje srušiti na Upravnom sudu.

Tada, sredinom 2018., počinje njezina nova trauma, ovaj put s hrvatskim pravosuđem koje joj je, kako se pokazalo nedavno, uskratilo pravedan postupak.

Tužba protiv rješenja Ministarstva branitelja

U tužbi koju je podnijela Upravnom sudu, ova je žena tražila da se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja ukine. Predlagala je nove dokaze kako bi dokazala da je doista krajem 1991. silovana i da na osnovu toga im pravo dobiti status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata.

Upravni sud i Visoki upravni sud odbijaju njezinu tužbu. Međutim, u tijekom tih sudskih postupaka napravljeno je toliko grešaka da je Ustavni sud RH prije nekoliko dana ukinuo obje presude. Kaže da silovana Slavonka doista nije imala pravedni proces.

Što dobivaju žrtve silovanja iz rata?

Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu stupio je na snagu u lipnju 2015. godine. Prema njemu žrtve tog nasilja imaju pravo na psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć, kao i na novčanu naknadu. Ona može biti jednokratna u iznosu do 150 tisuća kuna, ili pak može biti pretvorena u mjesečnu rentu.

Ova Slavonka zahtjev za ostvarivanjem tog prava podnijela je 6. lipnja 2016. godine. Na obrascu koji je dobila u Ministarstvu hrvatskih branitelja opisala je kako je silovana između listopada i kraja prosinca 1991. godine. Počinitelja nije znala.

Uz zahtjev prilaže i medicinsku dokumentaciju, te daje izjavu o proživljenom nasilju. To je, naime, propisana procedura, budući da sudske presude protiv počinitelja nema. Pred dvoje članova Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja, dvoje liječnika, opisuje što je proživjela.

Iskaz žrtve silovanja u Domovinskom ratu

“Nikada ranije o tome nisam nikome govorila. Nisam znala tko je čovjek koji me silovao, pa nisam prijavljivala ništa ni policiji ni državnom odvjetništvu. Nisam znala kako bi se moglo prepoznati nepoznatog počinitelja”, izjavljuje pred Povjerenstvom.

Nekoliko tjedana kasnije iz Povjerenstva je zovu i traže još medicinske dokumentacije. Ona odgovara da im je predala sve što ima. Pokušat će, dodaje, provjeriti, ima li još išta u arhivi njezinog liječnika.

Vrlo brzo, već 8. prosinca 2016., Povjerenstvo ju odbija. Zaključuju da nije priložila dovoljno dokaza o silovanju. Odbijenicu joj pišu 16. veljače 2017. godine.

Povjerenstvo: ‘Njezino svjedočenje nije uvjerljivo’

“Njezino svjedočenje nije bilo dovoljno uvjerljivo, a medicinske dokumentacije o seksualnom zlostavljanju nema. Ova žena nije bila žrtva seksualnog nasilja u Domovinskom ratu”, stoji u mišljenju Povjerenstva što ga prihvaća i Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Zbog takvog rješenja žena podnosi tužbu Upravnom sudu. Piše kako Ministarstvo nije utvrdilo sve činjenice. Predlaže prijateljicu, koja je i sama bila žrtva, te neposredni svjedok ovog silovanja, da bude saslušana na sudu. Traži i medicinsko vještačenje.

Postupak pokreće i Županijsko državno odvjetništvo

U međuvremenu, u veljači 2018., odlazi i u Županijsko državno odvjetništvo dati službenu izjavu o onome što joj se dogodilo u jesen 1991. godine. I taj svoj iskaz, na osnovu kojeg još uvijek traju izvidi, kao i cijeli spis predlaže među dokazima.

“Nisam ranije znala da bih to mogla prijaviti državnom odvjetništvu. Svo vrijeme pod okupacijom, onih strahota što su se događale, nisam nikome govorila o tome. Bilo me strah i stid zbog toga što se dogodilo. Posljedice osjećam i danas. Taj događaj je obilježio moj cijeli život.

Imam još uvijek problema s migrenama. Dugo vremena nisam uspjela zatrudnijeti. Imala sam tri spontana pobačaja. Imam i problema sa štitnjačom. Uvjerena sam da je sve to posljedica onog ratnog vremena”, ispričala je na sudu. Pojasnila je kako ju nitko iz Povjerenstva nije pitao ima li svjedoka koje bi mogla predložiti, već su samo tražili medicinsku dokumentaciju.

Koliko će puta morati sve iznova proživjeti?

“Sada, dok govorim o tome, ponovno sve proživljavam. To mi psihički jako teško pada. Nemam baš nikakvog razloga lagati o onome što mi se dogodilo”, kazala je na sudu. To, međutim, nije bilo dovoljno. Upravni sud potvrđuje rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja. Prihvaća i zaključak Povjerenstva koje joj nije dalo status žrtve seksualnog nasilja.

“Sedam članova Povjerenstva jednoglasno je donijelo mišljenje da se u konkretnom slučaju ne radi o seksualnom nasilju. Članovi Povjerenstva, koje imenuje ministar hrvatskih branitelja, osobe su kompetentnih znanja i vještina za davanje mišljenja o statusu žrtve odnosno o oblicima i posljedicama proživljenog seksualnog nasilja. Među njima su i članovi s velikim iskustvom u ratnom pravu, odnosno u postupcima s počiniteljima i žrtvama ratnih zločina”, piše Upravni sud.

Iskaz ključne svjedokinje za sud je suvišan

Sud definitivno odbija saslušati i svjedokinju koju je Slavonka predložila. Podsjećaju kako je ranije tvrdila da nikada nikome o silovanju nije pričala. Svjedočenje žene koja je bila u istoj kući i koja je i sama već dobila status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, ocjenjuju suvišnim.

I medicinsku dokumentaciju, budući da ima datume s početka 2016., također su glatko odbili. Kažu, od 1991. se nije obratila niti jednom liječniku za pomoć. Ovi svježi podaci nisu im bitni. “Nisam ni znala tko su moji zlostavljači. Ti su ljudi došli iz Srbije i nisam uopće znala protiv koga bih podnijela kaznenu prijavu. Nitko mi tada nije rekao da se prijava može podnijeti i protiv nepoznatog počinitelja. Ipak sam, kasnije, sve prijavila Županijskom državnom odvjetništvu i željela sam da sud pogleda taj spis, ali su i to odbili.

Nisu htjeli saslušati ni moju prijateljicu u čijoj su nas kući silovali. Ta ona je već dobila status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata. Ona sve zna, a sudovi je nisu željeli saslušati kao svjedokinju”, navela je Slavonka u ustavnoj tužbi kojom je odlučila dokazati da nije imala pravedno suđenje.

Tijekom rata izgubila je medicinske dokumente

“Rekli su mi da moja medicinska dokumentacija nije dovoljna, a objasnila sam im da sam je tijekom prognaništva izgubila. Zato sam predlagala da me se sada ponovno medicinski vještači, no i to mi je odbijeno”, naglasila je u svom obraćanju Ustavnom sudu.

Taj sud još je jednom analizirao cijeli njezin slučaj. Podsjetio je kako zapravo nema jamstava da baš svaki svjedok mora biti ispitan tijekom postupka. No, ako sud odbije saslušati nekog svjedoka onda to mora konkretno obrazložiti.

O tome ne govori samo hrvatski Ustav već brojne presude Europskog suda za ljudska prava. Naglašavaju kako stranke u postupku moraju raspolagati “jednakim oružjem”, drugim riječima da se dokazi obje strane moraju provesti prije nego što se donese konačna presuda.

Ustavni sud: ‘Ovi postupci nisu bili pravedni’

“Ne želimo ulaziti u pitanje ima li ova žena pravo na status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, već provjeravamo je li imala pravedan postupak u kojem je to pokušala dokazati”, pojašnjava u odluci Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda RH. On je bio i predsjednik vijeća koje je prihvatilo ustavnu tužbu silovane žene zaključivši kako doista nije imala pravedan postupak.

“Sudovi nisu uzeli u obzir u današnje vrijeme općepoznate činjenice, da tjelesno, a pogotovo seksualno nasilje, odnosno silovanje predstavlja izuzetno jako traumatsko iskustvo. Ono ostavlja teške, razorne i dugotrajne posljedice za žrtve takvog nasilja. Jak osjećaj srama i straha te još uvijek brojne predrasude prema žrtvama takve vrste nasilja onemogućuju žrtve da prijave takvo nasilje i potraže pomoć.

Stoga u takvim situacijama razgovori sa žrtvama mogućeg seksualnog nasilja zahtijevaju, od onih koji te razgovore provode, veliku osjetljivost i razumijevanje složenosti psiholoških učinaka takvog zlostavljanja. Upravo i iz iskaza ove žene danim pred Upravnim sudom proizlazi da je osjećala i strah i sram zbog toga što joj se dogodilo i da ponovno iskazivanje o svemu što se dogodilo kod nje izaziva nemir i ponovnu patnju”, primjećuju ustavni suci.

Hoće li u ponovljenom postupku dokazati silovanje?

Zamjeraju Upravnom sudu i što nije pristao ispitati svjedokinju koju je Slavonka predložila. “Svjedoci su često jedini i najpouzdaniji izvor informacija o bitnim činjenicama i upravo svjedoci omogućuju sudu da u neposrednom razgovoru s njima, postavljanjem pitanja i suočavanjem stekne sliku o onome što su oni opažali, da dobije opći i konkretizirani uvid u događaj”, stoji u odluci Ustavnog suda.

Na kraju se zaključuje kako je ova žena bila “lišena djelotvornih jamstava pravičnog postupka”. Ona sada čeka novi proces u kojem će pokušati dokazati da doista ima pravo na status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
1866 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program