München 2.0 ili kako će sada izgledati izraelski lov na Hamasove ubojice: 'Stići će vas naša ruka gdje god bili'

Izraelski agenti su diljem Europe ubijali odgovorne za masakr u Münchenu 1972. godine. Što nas sad čeka?

FOTO: AFP

Prva faza izraelskog lova na odgovorne za krvavi napad 7. listopada 2023. godine vjerojatno je već gotova. Jedne večeri u siječnju, udar izraelskog drona ostavio je ogromnu rupu u višekatnici u predgrađu Bejruta. Vatrogasci i hitna pomoć koji su stigli na mjesto napada morali su se suočiti sa sprženim dijelovima tijela i odsječenim udovima razasutima na ulici, piše Politico.

Pripadnici hitnih službi koji su prvi stigli na mjesto napada morali su obaviti jeziv zadatak – ukloniti leševe sedmorice ubijenih muškaraca. Riječ je o tipovima koji su u predgrađu Bejruta bili na sastanku najviših dužnosnika palestinske militantne skupine Hamas i Jama’a Islamiya, libanonske političke frakcije koja je nedavno oživjela svoje oružano krilo kako bi se pridružila sukobu s Izraelom.

Među ubijenima je bio i Saleh al-Arouri, zamjenik predsjednika političkog ureda Hamasa i suosnivač njegova oružanog krila. On je također bio glavni vojni zapovjednik Hamasa za jedinice bazirane na Zapadnoj obali – i čovjek za kojeg izraelska vlada vjeruje da je bio ključni organizator krvavog napada 7. listopada na jugu Izraela u kojem je oko 1200 ljudi ubijeno, a 253 uzeto za taoce.

‘Svi odgovorni će platiti cijenu’

Izrael nije niti potvrdio da stoji iza udara u Bejrutu, niti je to zanijekao. No, neke poruke koje su stizale iz Izraela između redaka sugeriraju kako je ovdje bila riječ o lovu na odgovorne za napad 7. listopada.

“Naše stajalište je jasno. Svi u zapovjednoj strukturi Hamasa, koji je odgovoran za napad 7. listopada, platit će cijenu. Doći ćemo do njih i pravda će biti zadovoljena”, poručio je savjetnik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Mark Rebev samo deset dana nakon napada u Bejrutu.

Zanimljivo, Saleha al-Arourija su prije smrti pitali boji li se da će postati meta. “Mislim da sam i predugo živio”, izjavio je tada.

‘Dohvatit će ih naša ruka gdje god bili’

Dan nakon atentata na al-Arourija, šef izraelske obavještajne službe Mossad David Barnea istaknuo je kako je agencija kojoj je na čelu “posvećena poravnavanju računa za Hamasov napad. Njegova agencija, dodao je, “mora pozvati na odgovornost ubojice koji su upali u granično područje Gaze 7. listopada, organizatore i one koji su ih poslali”.

Povod obraćanja šefa izraelske obavještajne službe bio je simboličan. Govorio je na sprovodu svog legendarnog prethodnika Zvija Zamira, čovjeka koji je nadgledao izraelski lov na palestinske militante koji su stajali iza ubojstava izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu.

“Trebat će nam vremena, baš kao i nakon masakra u Münchenu. Ali dohvatit će ih naša ruka gdje god bili”, zaprijetio je Barnea.

Izraelski lov nakon Münchena

Barneine prijetnje, izjave drugih izraelskih dužnosnika, ali i podsjetnik na lov nakon Münchena dobra su upozorenja čelnim ljudima Hamasa da će biti na meti izraelskih tajnih agenata, ne samo u obližnjim zemljama poput Libanona, već i u Turskoj, Kataru ili Europskoj uniji.

Prvu izraelsku kampanju likvidacija militanata lansirala je prije pola stoljeća čuvena premijerka Golda Meir. Jedanaestero Izraelaca ubijeno je tada u talačkoj krizi u Münchenu. Broj žrtava trebao je biti puno manji jer je protuteroristička akcija njemačke policije bila izrazito neuspješna. “Njemački snajperisti bili su loše opremljeni. Koristili su stare puške bez teleskopskih nišana. To mi je slomilo srce”, govorio je Zamir kasnije.

Krvoproliće u Münchenu oživjelo je u Izraelu želju za odmazdom, ali i sigurnošću koja je i danas snažno prisutna u zemlji. Premijerka Meir ispočetka je odbijala služiti se terorizmom u borbi protiv terorizma i ubijati palestinske militante diljem Europe. Ipak, Zamir je nekoliko desetljeća kasnije pričao kako je uspio uvjeriti premijerku da bi takav lov na teroriste bio više čin odvraćanja nego osvete pa je Meir pristala na operaciju Božji gnjev.

Ubojstva u Parizu, Rimu, na Cipru…

Agenti su regrutirani iz specijalnih snaga IDF-a te iz obavještajnih agencija Mossad i Shin Bet, a potom su poslani u Europu. Prvi na meti bio je Wael Zwaiter, rođak Yassera Arafata, vođe Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Ustrijeljen je u predvorju svoje stambene zgrade u Rimu u listopadu 1972., samo dva mjeseca nakon Münchena. U prosincu je Mahmoud Hamshari, najviši dužnosnik PLO-a u Parizu, teško ozlijeđen kada je bomba postavljena ispod njegova stolnog telefona detonirana daljinskim upravljačem. Umro je nekoliko tjedana kasnije.

U siječnju 1973. godine na Cipru je ubijen Hussein al-Bashir, predstavnik Fataha, najveće frakcije PLO-a. Postavili su mu bombu ispod hotelskog kreveta. Zatim je, opet u Parizu, u travnja 1973. godine ubijen Basil al-Kubaisi, profesor prava iz Bejruta za kojeg se sumnjalo da pomaže u logistici napadačima iz Münchena. Upucan je s desetak metaka vraćajući se kući s večere. Hici su ga precizno pogodili u glavu i srce, a francuska policija je ubojstvo ocijenila djelom profesionalca.

Istog mjeseca izraelski komandosi izveli su odvažno amfibijsko iskrcavanje duž bejrutske obale pod nazivom “Operacija proljeće mladosti”. S tajnim agentima Mossada koji su već bili stacionirani u gradu, komandosi su se pridružili padobrancima u potpunom frontalnom napadu na sjedište Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, ubivši trojicu glavnih zapovjednika.

Što će uslijediti nakon napada 7. listopada?

Daljnji izraelski napadi izvedeni su u Ateni, Rimu, Parizu i Varšavi. Posljednji koji su ubijeni u izraelskoj kampanji likvidacija bili su Abu Al Hassan Qasim i Hamdi Adwan, koje je raznijela autobomba u Limassolu na Cipru u veljači 1988. – 16 godina nakon napada na olimpijsko selo.

Ono što se dogodilo nakon napada u Münchenu daje naznake o tome što bi moglo uslijediti nakon napada 7. listopada, čak i nakon što oružje utihne u Gazi.

Teroristi koji su divljali po kibucima južnog Izraela većinom će biti prepušteni trenutnoj ofenzivi IDF-a. No, u mogućoj novoj izraelskoj operaciji veća je vjerojatnost da će značajnije mete progoniti jedinice poput tajnog protuterorističkog policijskog odreda, YAMAM, koji je i ranije bio zadužen za kompliciranije misije.

Hamasovci masovno pobjegli iz Bejruta

IDF i izraelski specijalci već pretražuju Gazu kako bi ulovili Yahyu Sinwara, vođu Hamasa, te njegova mlađeg brata Mohameda. Sumnja se da su njih dvojica našli utočište u labirintu Hamasovih tunela, najvjerojatnije u južnom dijelu Gaze, u Khan Yunisu ili u Rafahu uz egipatsku granicu. Izrael prijeti da će pokrenuti veliku ofenzivu na Rafah, gdje se procjenjuje da se sklonilo oko 1,5 milijuna Palestinaca, u pokušaju da razbije Hamas i spasi više od 100 izraelskih taoca koje ta militantna skupina još drži.

No, čak i ako budu pronađeni, potraga za odgovornima neće prestati, kaže bivši izraelski izaslanik u Ujedinjenim narodima Danny Danon. “Izrael će ih sve loviti, sve njih, gdje god bili, gdje god bili, i oni to znaju”, rekao je Danon. “Oni znaju da se ne mogu sakriti u Bejrutu, Kataru, Turskoj ili Europi. Morat će se skrivati ​​mnogo godina jer svatko tko je stajao iza masakra, financirao ga i obučavao ubojice je odgovoran”, poručuje Danon.

Ubojstvo Saleha al-Arourija ozbiljno je shvaćeno među čelnim ljudima Hamasa. Navodno su najviši dužnosnici Hamasa već pobjegli iz Bejruta i novi dom pronašli u Kataru, u kojem živi Ismail Haniyeh, šef političkog krila grupe. Ondje bi za sada mogli biti sigurni – barem dok Katar igra važnu ulogu posrednika u pregovorima o taocima, a izraelskim je agentima teže djelovati u emiratu nego, recimo, Turskoj. Ali koliko dugo?

Neuspješna akcija u Lillehammeru

S druge strane, tragovi mrtvih Palestinaca tijekom operacije Božji gnjev privlačili su pažnju diljem Europe i poticali medijske spekulacije da Izrael stoji iza tih ubojstava. I dok neki nisu imali ništa protiv obračuna s opasnim militantima, drugi europski čelnici nisu mogli podržati smrtne presude bez suđenja na europskom tlu.

Njihovi najgori strahovi obistinili su se u srpnju 1973. u neuspješnoj akciji Mossada poznatoj kao afera Lillehammer. Tada su u tom norveškom skijalištu izraelski agenti ubili marokanskog konobara dok je hodao ulicom u društvu svoje trudne supruge. Zamijenili su ga za Crvenog princa, Alija Hassana Salameha, vođu Fatahove jedinice Force 17 i šefom operacija Crnog rujna. Norveška policija uhvatila je neke agente Mossada, ali vođa tima Michael Harari uspio se izvući i pobjeći u Izrael.

Tijekom policijskih ispitivanja, agent Mossada koji je patio od ekstremne klaustrofobije odao je informacije kako bi ga prebacili u zatvorsku ćeliju s prozorom. Ono što je tada rekao Norvežanima ubrzo su saznale druge policije diljem Europe i polako se slagao mozaik izraelske operacije.

Crveni princ ipak je dolijao

Petorica od onih koje su Norvežani uhitili osuđeni su za suučesništvo u ubojstvo konobara, ali ih je norveška vlada 1975. godine pomilovala i vratila u Izrael u želji da opere ruke od cijelog slučaja. Kako je međunarodno zgražanje raslo, Meir je bila prisiljena obustaviti operaciju Božji gnjev – barem dok se agenti ne pregrupiraju, postave nove mreže sigurnih kuća i doušnika i regrutiraju više ubojica i agenata na terenu.

Pet godina kasnije, novi premijer Menachem Begin, naredio je Zamirovom nasljedniku u Mossadu, Yitzhaku Hofiju, da nastavi kampanju atentata. Ovaj put je Salameh, Crveni princ, likvidiran. Nakon pet neuspješnih pokušaja, ubijen je u siječnju 1979. kada je masivna autobomba detonirana dok je kolona njegovih vozila prolazila duž prometne ulice u zapadnom Bejrutu u blizini njegova stana. Eksplozija je također ubila četvoricu Salamehovih tjelohranitelja, kao i četvero slučajnih prolaznika, uključujući britanskog studenta i njemačku časnu sestru, a ozlijeđeno je 18 drugih.

I pored svih ubojstava i planiranja, Izraelci nikada nisu uspjeli uhvatiti svoju glavnu metu, ključnog organizatora napada u Münchenu, Abu Daouda. No, bili su blizu. U kolovozu 1981. upucan je pet puta iz neposredne blizine u hotelskom kafiću u Varšavi. Jurio je za napadačem, ali se srušio u predvorju hotela. Naknadno je rekao da je pokušaj atentata izveo Palestinac kojeg je regrutirao Mossad, a kojeg je PLO pogubio desetljeće kasnije.

Kako će Europa reagirati?

Bi li se Izrael sada izvukao s takvom kampanjom ubojstava, dok Europa postaje uznemirena i zabrinuta zbog stranih sila, osobito Irana i Rusije, koji šalju ubojice da ubijaju disidente i prebjege? Bi li europske vlade danas pokazale istu tolerantnost kao što su vjerojatno pokazale dok je bila u tijeku kampanja nakon Münchena, pita se Politico.

Aktualni šefovi izraelskih obavještajnih agencija, očekivano, odbijaju pričati, ali zato umirovljeni šef Shin Bete Yaakov Peri nije bio suzdržan.

“Europljani su navikli da Izrael dolazi i ubija teroriste. Oni jednostavno ne mogu biti građani tih zemalja – ne mogu biti Francuzi ili Belgijci, na primjer. Oni će biti ulovljeni. To će biti učinjeno, iako, naravno, uz uvjerljivo poricanje”, rekao je Peri.

‘Moramo uništiti Hamas’

“Svi oni zaslužuju da budu ubijeni zbog onoga što su učinili. Americi je trebalo 10 ili više godina da ubije Osamu bin Ladena. U redu, treba vremena. Sudbina onih koji su počinili, organizirali, orkestrirali i koordinirali zločine 7. listopada ne ovisi nužno o određenom vremenskom okviru. Moramo uništiti infrastrukturu Hamasa, uništiti njihove financije, moramo uništiti opskrbne linije, njihove zalihe oružja. Sve ovo moramo učiniti. Sudbina vođa može potrajati duže, ali na kraju dana, posegnut ćemo za svima njima”, rekao je Politicu bivši izraelski premijer Ehud Olmert pa uz ironičan osmijeh dodao:

“I, naravno, ako se nešto dogodi u Europi, to sigurno neće biti Izrael.”