Na 40 studija u Hrvatskoj upisano od nula do tri studenta. I, što sad? Ništa, i dalje će svi raditi
Na hrvatskim fakultetima ove su godine ostala prazna 10.792 upisna mjesta
Točno su 10.792 upisna mjesta ostala prazna diljem Hrvatske nakon što su se budući studenti, u ljetnom i jesenskom roku, upisali na željene fakseve. Podaci su to Agencije za znanost i visoko obrazovanje i oni više niti najmanje ne iznenađuju. Svake godine ove se brojke iznova ponavljaju uz relativno mala odstupanja pa se piše o 10 tisuća ili, u kritičnijim godinama, o preko 11 tisuća nepopunjenih mjesta. Brojevi, dakle, više ne iznenađuju, no u praksi se ništa ne mijenja pa i dalje opstaju studijski programi koje upisuje ili nula ili tek jedan student.
Na Telegramu smo, početkom srpnja, pisali o takvim studijima u protekloj akademskoj godini. Problematizirali smo i što njihovo postojanje znači za javni novac. Sada je novinarka Mirela Lilek iz Jutarnjeg lista došla do podataka za narednu akademsku godinu, nakon što su obavljeni ljetni i jesenski upisi. Prema njima, u Hrvatskoj je 40 studijskih programa koje su upisala od nula do tri studenta.
‘Trošak za proračun’
Tu je, primjerice, studij Poljoprivreda krša – stočarstvo krša s kninskog javnog Veleučilišta Marko Marulić; na predviđenih 30 mjesta, upisali su nula brucoša. Nulu bilježi i Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu, odnosno njihov izvanredni studij Ljevarstvo, a na nuli su i izvanredni studij Povijest Jadrana i Mediterana na Sveučilištu u Dubrovniku te studij Tehnologije i organizacije prometa u Rijeci. Prema podacima koje je objavio Jutarnji, ukupno je devet studija bez ijednog upisanog studenta, četiri s po jednim, 17 s dva upisana te njih deset s tri.
Osvrčući se na ovu problematiku, iz Ministarstva Jutarnjem apostrofiraju negativne demografske trendove, kao i neusklađenost studija s potrebama tržišta rada. To se održava i na državni proračun, kako je Jutarnjem objasnio Ivica Šušak, državni tajnik u Ministarstvu znanosti.
“Nastavnici koji su zaduženi za predavanja na studijima koji nisu popunjeni u dovoljnoj mjeri da bi se mogla održavati predavanja su zaposlenici koji nemaju ispunjenu normu rada u nastavi. Imamo situaciju da se troše proračunska sredstva na plaće takvih nastavnika, a istovremeno se na drugim visokim učilištima koja imaju popunjenost kvota ne može odobriti novo dodatno radno mjesto nastavnika na deficitarnim studijskim programima”, pojasnio je Šušak.
Nema brzog lijeka
Što u praksi dalje s takvim studijima koje ne upisuje (gotovo) nitko? Obeshrabrujuće je da se malo toga u kratkom vremenu može učiniti. Naime, prema postojećim zakonskim propisima, javna visoka učilišta sama pokreću i akreditiraju studijske programe. To znači da se na nekom javnom sveučilištu, nakon interne procedure, može formirati studij s kvotom koju sveučilište samo odredi, bez nekog posebnog zelenog svjetla države.
Takvi se studijski programi tek u tzv. reakreditaciji (provjeri svakih nekoliko godina) mogu detektirati kao problematični, odnosno neisplativi pa Agencija za znanost – koja provodi ove postupke – može dati preporuku za njihovo gašenje. To nije postupak koji se provodi od danas do sutra; pitanje je kada je koje visoko učilište na rasporedu za reakreditaciju i s te strane, iluzorno bi bilo očekivati promptne reakcije oko ovakvih studija. Tu je, jasno, i odgovornost dekana da brinu o zakonitosti poslovanja svojih ustanova, što je u odgovoru Jutarnjem apostrofirao državni tajnik.
Dugoročna rješenja
Međutim, kako se iz godine u godinu ponavljaju upisne kvote na studijima koje nitko ne upisuje, opravdano je pitanje koliko na tu odgovornost valja računati. Tek dugoročno, uz nova zakonska rješenja koja inicira Radovan Fuchs, moglo bi doći do polaganog dokidanja ovakvih studija. U prvom redu, novi Zakon o znanosti – koji bi kroz nekoliko dana trebao u Sabor na izglasavanje – predviđa programske ugovore, model financiranja prema ostvarenim parametrima iz ugovora države i visokog učilišta u trogodišnjem razdoblju.
Tu može biti prostora za racionalizaciju neatraktivnih i nepotrebnih studijskih programa. Osim toga, prema prijedlogu novoga Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti, svi će studijski programi bez iznimke morati proći postupak inicijalne provjere (inicijalna akreditacija) koju će provoditi državna Agencija za znanost. To znači da javna sveučilišta više neće moći sama formirati studijske programe kako požele. Novi zakon predviđa i da će se za svaki studijski program kao dokaz tražiti mišljenje Zavoda za zapošljavanje o njegovoj usklađenosti s potrebama tržišta rada.
Nagomilani studijski programi koji nemaju upisanih, dakle, problem su koji je nastajao dugo i koji se neće moći riješiti brzo. Hrvatska na 3,8 milijuna stanovnika broji 1734 studijska programa, dok Austrija s 8,9 milijuna stanovnika ima 2387 studijskih programa. Posljednjih godina, broj studija u Hrvatskoj samo je rastao, kao i broj zaposlenih u sustavu. Od studenog 2016. do studenog 2021. zaposlene su 803 osobe, a u istom se razdoblju broj studenata na javnim visokim učilištima smanjio za 12.507. Za koga, dakle, visoka učilišta kreiraju tolike studije?