Nekad je nužno odabrati stranu

Na ove dvije investicije u Vukovaru nedavno je potrošeno 15 milijuna kn. Sada ne služe ničemu i trunu

Što se dogodilo s projektima za koje je Penava tvrdio kako će 'pomoći Vukovaru da se apsolutno otvori prema Dunavu'

Na razmaku od nekih stotinjak metara, na desnoj obali Dunava u Vukovaru, nalazi se zgrada Hrvatskog kajak kanu kluba Vukovar ’91, a tik do nje, na vodi, prošle godine svečano otvoreno Komunalno pristanište Marina. Zgrada HKK Vukovar ’91 obnovljeni je i dograđeni prostor bivše Vukovarske klaonice, za što je Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara 2012. godine uložio skoro šest milijuna, točnije 5,881.478,10 kuna. Komunalno pristanište Marina svečano je otvoreno prije više od godinu dana, slučajno ili namjerno, 24. svibnja 2019., samo dva dana prije izbora hrvatskih zastupnika za Europski parlament.

Na velikoj svečanosti kojoj su uz gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu i župana vukovsko-srijemskog Božu Galića, nazočili i dvoje ministara bivše Vlade, Gabrijela Žalac i Oleg Butković, te izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i tadašnja i sadašnja saborska zastupnica Marijana Balić, javnost je saznala da je ukupna vrijednost te investicije 9.641.516,74 kuna, od čega je manji dio, pola milijuna kuna, osigurao Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara.

Zgrada HKK Vukovar ’91

Zgrada koju nitko ne održava niti ičemu služi

Zajedničko za obje investicije, vrijedne više od 15,5 milijuna kuna jest da nisu u funkciji i da rapidno propadaju. Zgrada HKK Vukovar ’91 ni danas nema uporabnu dozvolu, devastirana je i pretvorena u odlagalište smeća, a ulazna vrata zatvorena improviziranom željeznom ogradom, dok je nekoliko razbijenih prozora zaštićeno pločama od iverice. Kajak klub ne radi već godinama, bez članova je, a od imovine imaju jedan čamac i nekoliko vesla. I zgradu koju niti itko održava niti ičemu služi.

Zgrada je pretvorena u odlagalište smeća

Svečano otvoreno Komunalno pristanište Marina za koje je gradonačelnik Penava rekao kako će pomoći da se ”Vukovar apsolutno otvori prema Dunavu sukladno povijesti i tradiciji našega grada”, prazno je i zatrpano granjem, panjevima, plastičnim bocama i kojekakvim otpadom koje je doplavio Dunav. Doduše, u Marini je privezano nekoliku motornih čamaca i brodica, ali ilegalno, bez obzira što na ulazu stoji jasno upozorenje o zabrani pristupa, objašnjavaju nam u Lučkoj kapetaniji u Vukovar.

Trebalo je biti otvoreno prije godinu i pol

Ravnatelj Alen Jakumetović na godišnjem je odmoru, a osoba s kojom smo razgovarali i koja nam se nije predstavila kaže kako Komunalno pristanište Marina još nije u funkciji, a ne zna se ni kada će biti. Vukovarski gradonačelnik Penava početkom siječnja 2019., dakle prije više od godinu i pol dana, obilazeći Marinu, rekao je kako bi ”za nešto više od mjesec dana prva plovila trebala
stići na vez”, no to se nije dogodilo.

Prazna marina snimljena prošli tjedan

U gradskoj upravi neslužbeno saznajemo da između Lučke kapetanije (koja je pod ingerencijom Ministarstva prometa, glavnog investitora komunalnog pristaništa) i Grada Vukovara, traje svojevrsno loptanje. Lučka kapetanija želi što prije predati Marinu na upravljanje Gradu Vukovaru, ovi pak čekaju sve potrebne papire, a kada ih dobiju raspisat će natječaj za koncesiju. Netko naime treba brinuti o održavanju komunalnog pristaništa dužine 250 metara sa 140 vezova kao i ugovarati pravo korištenje s vlasnicima plovila kako bi se stekao nekakav prihod.

‘Pristanište će odnijeti dunavski led’

Iz Lučke kapetanije žale se kako samo jedno čišćenje naplavina koje donosi Dunav košta više od 30.000 kuna. Čim vodostaj Dunava poraste, smeće se nagomila, a što će tek biti pojave li se zimi sante leda (prošle zime na sreću, nije ih bilo), nitko se ne usudi ni pomišljati. Vukovarski gradski vijećnik iz redova oporbe, Pavao Josić , kaže kako je Komunalno pristanište Marina privremeno: “Trajat će dok ga ne odnese dunavski led”.

No, u njegovoj šali ima puno istine. I iz vukovarske gradske uprave i iz Lučke kapetanije neslužbeno su potvrdili Telegramu kako bi uzvodno, ispred Marine, trebao biti izgrađen lukobran koji bi štitio pristanište.

Navodno, gradnju lukobrana trebale bi platiti Hrvatske vode, a kada će i hoće li to biti, nismo uspjeli saznati. Kao ni to što će se dogoditi ne bude li zainteresiranih koncesionara, koji bi svoj interes trebali vidjeti u prodaji svih 140 vezova.

Nazvali smo oglašeni broj. Uslijedio je urnebes

Na pitanje hoće li tada Marina pripasti gradu i hoće li možda gradska tvrtka Komunalac preuzeti brigu o pristaništu, zajedno s troškovima koje to podrazumijeva, u gradskoj upravi sliježu ramenima.

O kakvoj se konfuziji i zbrci nadležnosti radi najbolje je vidljivo iz ploče postavljene ispred pristaništa na kojoj piše da je upravitelj Komunalnog pristaništa Marina Grad Vukovar, a naznačeni su i kontakt podaci upravitelja.

Ali, kada smo nazvali telefonski broj 032 456 599, objavljen na tabli, dobili smo centralu vukovarske gradske uprave gdje nam je muškarac koji se javio i koga smo pitali kako je moguće dogovoriti najam veza na pristaništu, iskreno priznao da ne zna kome bi nas spojio te dodao da smo prvi koji su se za to zanimali!

‘U gradskoj upravi nas tretiraju kao državne neprijatelje’

Priča o zgradi HKK Vukovar ’91 još je luđa. Kao što smo rekli, Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara, prije osam godina, izdvojio je gotovo šest milijuna kuna da bi kajakaši i kanuaši imali svoj klub. Taj sport u Vukovaru je nekoć bio vrlo popularan, kaže predsjednik Hrvatskog kajak kanu kluba Vukovar ’91, Vladimir Matić. Priznaje da klub faktički više ne postoji, da egzistira samo na papiru, a ne postoji jer u gradskoj upravi nema volje da se mladim veslačima omogući bavljenje tim sportom.

Potrošenih šest milijuna kuna trebala je biti tek prva faza izgradnje; do druge nije ni došlo jer za rad HKK Vukovar ’91 nova gradska vlast nije imala sluha, potvrdio nam je tajnik Slobadan Vukelić. ”U gradskoj upravi prema nama se odnose kao da smo državni neprijatelji”, kaže Vukelić u kratkom telefonskom razgovoru za Telegram. I Matiću i Vukeliću četverogodišnji je mandat istekao u travnju ove godine. Tada je bio zakonski rok za održavanje izborne skupštine, no kažu nam čelnici HKK Vukovar, razlog neodržavanja bila je pandemija Covida 19.

Doduše, Hrvatski kajak kanu klub Vukovar ’91 ne mora se bojati mogućnosti skorog brisanja iz evidencije udruga, za to ima vremena do travnja 2024. Ode li pak, HKK Vukovar ’91 u likvidaciju posla će imati nitko drugi nego sudac Kaznenog odjela Vrhovnog suda Miroslav Šovanj. On je, naime, naveden kao likvidator udruge.

Sudac si je otvorio zanimljiv mail: ‘miro judge’

Šovanj, koji je prvo bio sudac Općinskog pa potom Županijskog suda u Vukovaru, jedno je vrijeme, prije aktualnog predsjednika Vladimira Matića, obnašao i dužnost čelnog čovjeka Hrvatskog kajak kanu kluba Vukovar ’91. Danas uz funkciju likvidatora, navodi se i kao osoba za kontakt, a otvorio je i zanimljivu e-adresu koja počine s mirojudge@. Ili u prijevodu: Miro sudac. Statut HKK Vukovar ’91 predviđa da u slučaju prestanka rada udruge njena imovina pripadne Hrvatskom kajakaškom savezu sa sjedištem u Zagrebu. Dogodi li se to, situacija će biti više nego zanimljiva pa će se likvidator, sudac Kaznenog odjela Vrhovnog suda Miroslav Šovanj, naći u problemu.

Naime, Fond za razvoj i obnovu Grada Vukovara založnim pravom uknjižio se na nekretninu i to za iznos novca koliko je i uložio u uređenje i dogradnju nekadašnje Vukovarske klaonice, zgrade koja sada pripada HKK Vukovar ’91. Radi se, kao što smo rekli, o 5,8 milijuna kuna. Što će biti jače: odredba statuta ili zabilježba vukovarskog Fonda za razvoj i obnovu, morat će u svom privatnom vremenu odlučiti sudac Vrhovinskog suda.

Uz to, sudac Miroslav Šovanj tada bi se mogao naći i u zanimljivom sukobu interesa: morat će odlučiti hoće li imovina HKK Vukovar, zgrada u koju je uloženo gotovo šest milijuna kuna,
pripasti Hrvatskom kajakaškom klubu, u čijem je izvršnom odboru, jedan od članova i sudac Vrhovnog suda, Miroslav Šovanj.