Najbolji tekst ikad. Glavni urednik Glasa Istre piše koliko je Plenković predivan: ‘On je kao vrhunski tenisač…’

Hrvatski premijer je, ako niste znali, poput vrhunskog tenisača i poteze vuče šahovskom logikom razmišljajući unaprijed

Tekstovi u kojima novinari otvoreno i naširoko hvale trenutno najmoćnijeg političara ili političarku u državi nisu baš najuobičajeniji u demokratskim zemljama. Tekstovi u kojima trenutno najmoćnijeg političara ili političarku u zemlji neumjereno hvali glavni urednik cijelog jednog medija, više su od rariteta.

Glavni urednik Glasa Istre Robert Frank je ipak uspio napisati i objaviti jedan od takvih, raritetnih tekstova. Raritetnih u demokratskim zemljama.

Favoriziranje

Jedva mjesec dana nakon što je Glas Istre, izazvavši prosvjede i Europske federacije novinara, otpustio troje svojih novinara nezadovoljnih Frankovom uređivačkom politikom koja je u predizbornoj kampanji, kako su oni rekli, favorizirala IDS, glavni urednik je u svom subotnjem tekstu izrazito favorizirao trenutnog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

“Izrazito favorizirao” je, pritom, izrazito nedovoljno intenzivan opis stila i poruka teksta objavljenog u subotu. Za one kojima je tekst možda predug, valja skrenuti pažnju na nekoliko “best of” pohvala mudrom vođi.

Svatko realan

Antikorupcijske akcije koje u posljednje vrijeme poduzima PNUSKOK, nazivaju se “sječom razgranate političke korupcije u Hrvatskoj” iz kojih “svatko realan” može “u pozadini iščitati rukopis Andreja Plenkovića”.

Ne radi se, objašnjava nadahnuti autor, o tome da je Plenković naređivao PNUSKOK-u što i kad da radi, nego je jednostavno ljudima osigurao uvjete za rad i ne petlja se u njihov posao. “Nema više toga da se, bez straha od istrage ili optužnice, članskom iskaznicom obijaju vrata i sefovi, preuzimaju firme i dobivaju poslovi”, tvrdi, čini se krajnje ozbiljno, glavni urednik Glasa Istre.

Plenković poput Martina Luthera

No, to je tek početak. Odmah u nastavku se hrvatski premijer i njegov rat korupciji uspoređuje s povijesnim velikanom Martinom Lutherom koji je pokrenuo protestantsku reformaciju u Katoličkoj crkvi, nezadovoljan pohlepom i nemoralom u crkvenim krugovima. “Isto kao što Luther Crkvi nije dozvolio tako očiglednu i nemoralnu zloupotrebu svete institucije za osobna bogaćenja i gradnje spomenika zbog čega su patile obmanute i naivne mase, tako se i Plenković oštro sukobio s krivolovcima i džeparošima koji dolaze od svuda, pa tako i iz redova njegove stranke”, piše Frank.

Onda putujemo malo na aktualne, europske teme i Plenkovića koji je “političar odan europskim vrijednostima i političkom zajedništvu kontinenta” i koji je zahvaljujući svojoj poziciji među europskim pučanima i bliskim odnosima s Ursulom Von Der Leyen pridonio da Hrvatska kroz Plan oporavka dobije 49 milijardi kuna.

Šahovska logika i anticipacija

Autor se zatim, s blagom dozom jeze, pita “kako bi Hrvatska prošla da je umjesto smirenog Plenkovića na premijerskoj, operativnijoj i zahtjevnijoj od predsjedničke pozicije opet – Zoran Milanović”. Autor, doduše, ne navodi da nema zemlje EU koja nije dobila europske milijarde za oporavak, ali, eto, tko zna što bi bilo da je premijer danas čovjek koji je bio na čelu Vlade kad je Hrvatska ušla u Uniju.

Frank naglašava kako je Plenković, unatoč odnosu s Milanovićem, “generalno, koncentriran tip, sistematičan i pripremljen”. Pa kaže: “I oni koji ga ne simpatiziraju teško će poreći da ne gubi živce, a poteze vuče šahovskom logikom, anticipirajući događaje i reakcije koji će nakon njih uslijediti”.

Viši i opravdani interes

Štoviše, kad bi se Plenkovića “u nekoj zamišljenoj excel tablici” uspoređivalo s potencijalnom konkurencijom on bi “na dnu svakog stupca zasigurno imao najveći pozitivan postotak”, a ukupan zbroj bi ga pozicionirao na sam vrh. “On je kao vrhunski tenisač koji podjednako dobro servira, vraća, smečira te koristi bekend ili forhend, igra na travi ili zemlji, pred punim ili praznim tribinama”, divi se javno glavni urednik Glasa Istre hrvatskom premijeru.

Ni tu nije kraj. “Premijer definitivno vješto ekvilibrira među zainteresiranim skupinama u rasponu od obespravljenih radnika do tajkuna koji drže poluge gospodarske moći. Sa svima, a ni s kim. Za sve, a ni za koga”, crta Frank, te zaključuje kako premijer intervenira “u višem i opravdanom interesu, posebno kad su u pitanju domaći resursi i njihova zaštita pred pohlepom”.

Ukratko, sve je dobro. Reći će cinični i nikad dovoljno zahvalni hrvatski građani.