Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto su se razišle Radnička fronta i Zeleno-lijeva koalicija

Odnos prema suradnji sa SDP-om bio je samo jedan, ali bitan dio problema koji je doveo do razvoda

Bilo je samo pitanje vremena. Raskid između Radničke fronte i ostatka Zeleno-lijeve koalicije bio je u kartama prilično jasno za svakog tko je i izvana pratio sapunicu u odnosima najljevije i ostalih stranaka ove koalicije.

Javno međusobno predbacivanje zbog ekonomskih ideja, javno najavljivanje raspada ne podrži li ostatak koalicije Katarinu Peović u Rijeci, zasebne ideje o poreznoj reformi – sve to su bili znakovi da se suradnja potrošila i da se, zapravo, čeka samo – povod.

Koalicija se, naravno, nije raspala

Iznutra su, kako se govorkalo u političkim kuloarima, stvari izgledale još krhkije, a odnosi daleko napetiji od onog što je povremeno izbijalo u javnost. Raskid je, ukratko, bio neminovan.

Priču o tom raskidu, zapravo kraju suradnje jednom strankom koalicije, osnivač RF-a Mate Kapović je sam, pritom, formatirao kao “raspad lijevo-zelene koalicije”, a tu formulaciju su u hipu prigrlili i mediji. Taj narativ je, međutim, jednostavno činjenično manjkav – raspada nema, od pet stranaka, četiri ostaju zajedno (Možemo!, Nova ljevica, Zagreb je naš i Orah).

Socijalizam bez kompromisa

Kako to obično biva u političkim vezama, raskidu RF-a i Zeleno-lijeve koalicije presudile su i programske razlike – niti jedna od ostalih članica koalicije nije radikalno privržena ideji socijalizma – zatim osobne ambicije i različita shvaćanja samog koncepta suradnje.

Ne ulazeći u sve detalje razlika koji su doveli do brakorazvodne parnice, međutim, jedna se ističe bliješteći jasno. Mate Kapović ju je jučer nazvao “idejom beskompromisne ujedinjene ljevice”, a Katarina Peović je danas nešto manje pompozno konstatirala kako je RF “inzistirala da se ne ide u koaliciju sa SDP-om”.

Krasno slovo na papiru

U politici, ozbiljnoj politici, postoje ozbiljni problem s onima koji su beskompromisni. Bez kompromisa se, naime, na vlast ne dolazi (osim u jako, jako rijetkim i izvanrednim uvjetima). Bez dolaska na vlast, nadalje, sve te krasne (i, uostalom, one manje krasne) političke ideje i programi ostaju samo slovo na papiru za koje se jedino možeš nadati da će netko drugi možda jednom pokušati provesti koji njihov djelić.

Da bi, pak, došla na vlast Zeleno-lijeva koalicija morat će surađivati sa SDP-om – prije ili poslije izbora, i ne samo u Zagrebu.

Sanitarni kordon prema SDP-u

Ukratko, ono što je Andrej Plenković na desnici napravio najavom sanitarnog kordona prema Domovinskom pokretu (i od čega će nakon lokalnih izbora morati spektakularno odustati ili imati spektakularnih problema po cijeloj Hrvatskoj), Radnička fronta je napravila sebi i isto pokušala napraviti cijeloj donedavno svojoj koaliciji.

S jednom malom, vrlo suptilnom razlikom, HDZ ima potporu od cca 30 posto, a RF u anketama uglavnom koketira s brojkama koje počinju s nulom i zarezom.

Sve to ne znači da je pokušajem otklona od bilo kakve suradnje sa SDP-om, što je u krajnjoj liniji bio i jedan od glavnih razloga njihovog odlaska iz koalicije, Radnička fronta napravila nešto blasfemično. Ljudi imaju svoje ideje i svoj put – znajući kako funkcioniraju ovakav rasplet nije ni najmanje iznenađenje.

Važnost Zagreba

Isto tako, za ostatak Zeleno-lijeve koalicije, koja se kani profilirati u dugoročno relevantan politički faktor, važnost Zagreba (dakle, suradnje sa SDP-om u ovom ili onom obliku) je nemoguće nedovoljno naglasiti. Kako sad stvari stoje, Tomislav Tomašević bi mogao biti zajednički kandidat ljevice i centra za mjesto gradonačelnika, što znači da bi bio i prvi favorit za pobjedu na svibanjskim izborima u glavnom gradu.

S takvom funkcijom i takvom političkom pozornicom – zagrebački gradonačelnik je de facto drugi najmoćniji političar u državi – ova koalicija ima zagarantiranu javnu prisutnost u cijelom narednom višegodišnjem izbornom ciklusu, te priliku da se do kraja i dugoročno isprofilira kao opcija koja je tu da ostane, a ne da bude tek, poput mnogih dosad, zapamćena kao politički hit koji se vrtio jedno ljeto.