Analiza rada Ustavnog suda otkrila katastrofalne propuste u slučaju protiv gradonačelnika Bandića

Pritvor je ukinut unatoč tome što je Bandić, po nalazima USKOK-a, kontinuirano ometao istragu u aferi Agram, lažirao dokumente u službenom sudskom spisu i nagovarao moguću svjedokinju na lažni iskaz. Po tumačenju Ustavnog suda, počinjenje tih novih kaznenih djela ne može biti razlog za ukidanje jamstva, “čak i ako su ta djela počinjena s ciljem da se oteža dokazivanje u prvotnoj istrazi ili da se ona omete”, što profesorica Đurđević smatra iznimno spornom i nelogičnom argumentacijom.

Nelogični zaključci

Profesorica Đurđević, članica radne skupine za izmjene Zakona o kaznenom postupku (ZKP), analizira argumentaciju što ju je koristio Ustavni sud da opravda odluku i tvrdi da je taj sud, u postupku o odlučivanju o žalbi zagrebačkoga gradonačelnika, donio “arbitrarne i očigledno nerazumne zaključke”, s jasnom namjerom da osigura puštanje Bandića iz pritvora. Znanstveni rad prof. Đurđervić upućuje na niz nelogičnih, neutemeljenih i netočnih zaključaka sudaca Ustavnog suda, čime su, smatra Đurđević, dugoročno ugrozili institut jamčevine i njegovo tumačenje na nižim sudovima.

Odluka Ustavnog suda u slučaju Bandić imala je indirektne, ali ozbiljne posljedice na borbu protiv korupcije u slučaju braće Mamić i Damira Vrbanovića.

Iako je vijeće svima povisilo milijunske iznose koje su morali platiti, još je veće iznenađenje predstavljao nastavak sudske odluke u kojem se ističe da se braći Mamić i Vrbanoviću ne određuju nikakve druge mjere opreza. To u praksi znači da, iako su morali obećati da neće kontaktirati sa svjedocima, policija nema ovlasti da ih provjerava jer sud nije odredio mjeru opreza koja bi to pokrila. Također, to za sobom povlači i činjenicu da sva trojica mogu nesmetano nastaviti obavljati svoje dužnosti u Dinamu i Hrvatskom nogometnom savezu, a upravo na to upozorava prof. Đurđević u analizi slučaja Bandić.

Uvjeti jamstva

“Konkretne su posljedice predmetne ustavne odluke da je osoba za koju su sudovi utvrdili da postoji realna opasnost da će u funkciji gradonačelnika Grada Zagreba počiniti novo kazneno djelo i da će utjecati na daljnju istragu u odnosu na preostalih 90 svjedoka (koliko ih je još trebalo ispitati kad je donesena odluka o vraćanju u istražni zatvor, op. a.) ne samo na slobodi nego i da rukovodi glavnim gradom Republike Hrvatske”.

“Ako sudovi prihvate stajalište Ustavnog suda da se uvjeti jamstva mogu svesti samo na zabranu počinjenja istog ili istovrsnog djela za koje je okrivljenik optužen… jamstvo postaje a priori sredstvo kojim se ne mogu ostvariti iste svrhe kao istražnim zatvorom… te su sudovi dužni zadržavati okrivljenike u istražnom zatvoru”, smatra.

Ustavni sud Republike Hrvatske donio je 9. travnja ove godine odluku kojom je ukinuo istražni zatvor za Milana Bandića, u kojem je bio zbog utjecanja na svjedoke u aferi Agram. Istom odlukom Ustavni je sud vratio jamčevinu od 15 milijuna kuna koju je uplatio Bandićev odvjetnik – a koja je bila oduzeta kad je njegov branjenik vraćen u istražni zatvor – na depozitni račun Županijskog suda.

Ustavni sud, u odluci koja je doslovno zabezeknula stručnu i širu javnost, procijenio je da nova kaznena djela koja je Bandić navodno počinio tijekom istrage u slučaju Agram, utjecanje na potencijalnu svjedokinju Vidu Demarin i antidatiranje popisa umjetnina, nemaju nikakve veze s istragom te afere. Odnosno, da navodnim novim kaznenim djelima nije prekršio uvjete pod kojima je ranije uz jamčevinu pušten na slobodu niti je utjecao na tijek istrage u aferi Agram jer se “ne radi o ponavljanju istog ili istovrsnog kaznenog djela koje se osobi stavlja na teret”.

Tijekom povijesti jamstvo (mjera kojom se okrivljenik pušta da se brani sa slobode uz uvjet davanja određene jamčevine) dugo je vremena bilo jedina mjera koja je mogla zamijeniti istražni zatvor. U drugoj polovici prošlog stoljeća uvedene su i tzv. mjere opreza, u koje spada ograničenje kretanja, obveza javljanja, zabrana kontakata, zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti i slično koje dodatno ograničavaju osobnu slobodu okrivljenika. One se mogu odobriti uz jamstvo ili neovisno o njemu.

Ponašanje na slobodi

“Određivanjem istražnog zatvora okrivljenik se fizički sprječava da pobjegne, ometa kazneni postupak ili ponovi djelo. Kada je okrivljenik na slobodi, te se opasnosti moraju otkloniti uvjetima jamstva”, ističe Đurđević.

Konkretno, ako okrivljenik stupi u kontakt sa svjedocima, daje im upute kako svjedočiti ili im prijeti, smatra se da je prekršio uvjete jamstva. Pritom, ističe Đurđević, on može, ali i ne mora počiniti novo kazneno djelo, to nije relevantno, bitno je da su uvjeti jamstva prekršeni. “To je upravo bio slučaj u predmetu M. B.”, naglašava dr. Zlata Đurđević (u cijelom je radu koristila inicijale umjesto punog imena).

Bandiću je istražni zatvor određen 13. studenoga 2014. godine zbog postojanja opasnosti da će utjecati na svjedoke i ponovno počiniti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Istim je rješenjem pritvor zamijenjen jamstvom. Jamčevina od 15 milijuna kuna primjerena je, po obrazloženju suda, obiteljskim i osobnim prilikama okrivljenika, kao i težini i brojnosti kaznenih djela. U tom su rješenju navedene i mjere opreza kojima je Bandiću zabranjeno da kontaktira s osobama koje će biti ispitane kao svjedoci te obnašanje dužnosti gradonačelnika Zagreba.

Bandić je iz istražnog zatvora izašao 19. studenoga 2014. godine. U ožujku 2015. Županijski sud ukinuo je mjeru opreza kojom mu je bilo zabranjeno obavljanje dužnosti gradonačelnika, obrazloživši to uvjerenjem da je za sprječavanje ponavljanja kaznenih djela dovoljno jamstvo od 15 milijuna kuna. No,budući da je USKOK u međuvremenu ustvrdio da je Bandić utjecao na svjedokinju Vidu Demarin i antidatirao dokumente o umjetninama, već dan kasnije sudac istrage utvrdio je da se on mora vratiti u zatvor i oduzeo mu jamčevinu.

Krivotvoreni dokazi

Županijski sud objasnio je da je točno da Vida Demarin nije bila obuhvaćena mjerom opreza kojom je Bandiću zabranjeno da kontaktira s osobama koje će biti ispitane kao svjedoci, no to nije ni bilo relevantno jer sud nije utvrdio kršenje te mjere opreza nego kršenje obećanja da neće ometati kazneni postupak. Dodatni je razlog za odluku o vraćanju u pritvor bilo i to što je okrivljenik krivotvorio dokaz koji je upotrijebio u žalbenom postupku (antidatiranje popisa umjetnina), što “predstavlja opravdani razlog za zaključak kako bi prvookrivljeni mogao boravkom na slobodi, unatoč određenom jamstvu, mogao izmijeniti ili krivotvoriti i druge dokaze”.

Time je Bandić, po mišljenju suda, dokazao da se svrha jamstva ne može ostvariti. “Svojim postupanjem okrivljenik je jasno izrazio odnos prema postupku koji se protiv njega vodi te spremnost na daljnja postupanja suprotna zakonskim obvezama”, naveo je Županijski sud.

No po tumačenju Ustavnog suda u odluci po ustavnoj tužbi Bandića, počinjenje novih kaznenih djela ne može biti razlog za ukidanje jamstva, “čak i ako su ta djela počinjena s ciljem da se oteža dokazivanje u prvotnoj istrazi ili da se ona omete”, navodi dr. Đurđević. Također, sud je bio mišljenja da je obećanje dano u sklopu jamstva prekršeno samo ako se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina. Pritom se, ističe Đurđević, sud uopće nije osvrnuo na sadržaj tih novih kaznenih djela, a to su bili zabranjeni kontakt sa svjedokom, nagovaranje na neistinito svjedočenje i predaja neistinitih isprava u predmet. Svime time prekršeno je obećanje o neometanju kaznenog postupka i sasvim je irelevantno jesu li u pitanju i kaznena djela.

Nebulozni zaključak

Takvim je stajalištem i posljedičnom odlukom Ustavni sud uzdrmao funkciju jamstva kao zaštite od počinjenja novih kaznenih djela, smatra Đurđević. U praksi to znači da osoba koja je na slobodi uz jamstvo može bez posljedica ometati kazneni postupak, utjecati na svjedoke, poticati na lažni iskaz, krivotvoriti dokaze i kršiti druga pravila ponašanja sve dok time ne čini ono isto kazneno djelo za koje je optužena. “Takvim stavom Ustavni sud je potpuno zanemario javni interes za kazneni progon”, ističe Đurđević. Podsjeća i na nebulozni zaključak Ustavnog suda da bi se to moglo usporediti i sa “skrivljenim počinjenjem teške prometne nesreće sa smrtnim posljedicama”, koji je, navodi Đurđević, posve neprimjeren u odnosu na konkretan predmet.

“Sve navedeno pokazuje da je Ustavni sud pristupio analizi odluka Županijskog suda vrlo površno”, navodi Đurđević u svom radu. Podsjeća i na dijelove ustavne tužbe koju su podnijeli Bandić i njegov odvjetnik u kojima se tvrdi da ni okrivljenik ni njegovi branitelji ne mogu počiniti kazneno djelo poticanja na davanje lažnog iskaza u prethodnom kaznenom postupku. Po tome, poentira ona, i branitelji mogu slobodno pripremati svjedoke za lažno svjedočenje te time minirati kazneni postupak. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je lažno svjedočenje kazneno djelo. Takve tvrdnje, kaže Đurđević, ne samo da pokazuju nepoznavanje kaznenog zakona, te time i nedovoljnu kompetenciju odvjetnika, nego i nedostatak moralnih kvaliteta, a sada su dio odluke Ustavnog suda, koji na to nije ničime reagirao.

Đurđević se u svome radu dotaknula i sukoba interesa u slučaju kad je branitelj jamac klijentu. Bandićev odvjetnik je za 15 milijuna kuna jamčevine morao podići kredit, što bi, smatra ona, moglo dovesti do problema, jer branitelj ima i osobne interese u ovom slučaju, ne bi li izbjegao financijski gubitak. “Takva interesna pozicija branitelja može dovesti do njegove sklonosti da zanemari zakonske obveze, ograničenja i etička pravila”, ističe Đurđević.

---

Objavljeno 18. srpnja 2015. u tiskanom Telegramu