Najveće hrvatsko istraživanje pokazalo: velik dio mladih treba sustavnu psihološku podršku
Nižu razina općeg povjerenja u društvu od one u Hrvatskoj, bilježe još samo Rusija i Bugarska
Hrvatski obrazovni sustav dobro je reagirao u pandemiji, a njene negativne posljedice s vremenskim se odmakom na osobnoj – učeničkoj – razini postupno ublažavaju. Međutim, negativne posljedice pandemije na školsko iskustvo – radne navike, praćenje nastave – ostaju i dalje i kroz obrazovni ih je sustav nužno adresirati. Većina djece i mladih nakon pandemije su OK, ali značajan dio njih – to se posebno odnosi na djevojke – treba sustavnu podršku mentalnom zdravlju. Pritom, djeca i mladi u Hrvatskoj s izrazitim oprezom i nepovjerenjem pristupaju drugim ljudima.
To ukazuje kako će pitanje povjerenja biti ključno u nadolazećim desetljećima u Hrvatskoj. Sve su ovo zaključci istraživačkog projekta koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost, a provelo 18 znanstvenica i znanstvenika s četiri sveučilišta i dva javna instituta pod vodstvom Borisa Jokića, ravnatelja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. U projektu je sudjelovalo više od 40.000 učenika i 10.000 odgojno-obrazovnih radnika, a istraživanje je provedeno u 167 škola, 84 osnovne i 83 srednje.
Negativno na mentalno zdravlje
Analizirajući utjecaj pandemije na učenike, istraživači nalaze kako učenici procjenjuju da je ona pozitivno utjecala na njihove odnose s bliskim prijateljima i članovima obitelji, a negativno na njihovo mentalno zdravlje. Djevojke su u tom kontekstu pogođenije od mladića. “Vrijeme nosi svoje. Sad mi se sve to čini nekako daleko, ali opet imam neki feeling da nas je dugoročno baš zeznulo da ne kažem nešto gore”, iskazala je istraživačima učenica 3. razreda jedne gimnazije, naznačujući dalekosežne posljedice koje je pandemija na mlade potencijalno ostavila.
Gledajući utjecaj pandemije na školska iskustva učenika i usvojene ishode u školi, ona je pozitivno utjecala na učeničke vještine rada na računalu. Negativnih utjecaja u ovom je smislu ipak nešto više; na radne navike, motivaciju za učenje, razumijevanja gradiva. Protekom vremena pandemije, naglašavaju istraživači, učenici završnih razreda osnovne škole procjenjivali su sve negativniji utjecaj na njihova školska iskustva. Riječ je o posljedicama na koje će obrazovni sustav morati adekvatno reagirati.
Djevojke psihološki pogođenije
Istraživači su analizirali i psihosocijalno stanje djece i mladih. Nalaze kako je većina djece i mladih u Hrvatskoj zadovoljna svojim životom i pritom su ponajviše zadovoljni svojim zdravljem. Razina iskazanog zadovoljstva životom opada prema starijim generacijama (kraj osnovne i srednje škole). Niže procjene zadovoljstva djeca i mladi generalno iskazuju vezano za način na koji provode svoje slobodno vrijeme, a učenici su u svim generacijama najmanje zadovoljni svojim školskim uspjehom.
Njime su, pritom, najnezadovoljniji učenici 7. razreda osnovnih škola, pred sam završetak osnovne škole i stresne upise u srednje škole. Gledajući njihovo trenutno psihosocijalno stanje, 14,2 posto učenika 7. razreda osnovne škole i 17,4 posto učenika 3. razreda srednjih škola iskazuje visoku razinu depresivnosti. Istovremeno, 15,8 posto sedmaša i 20 posto učenika 3. razreda srednjih škola nalazi se u području visoke razine anksioznosti.
Većina učenika u svim generacijama ipak se smješta u nisku ili prosječnu razinu depresivnosti i anksioznosti. Osjećaj usamljenosti prisutniji je kod starijih učenika, kod kojih su izraženije i rodne razlike u psihosocijalnim stanjima. Djevojke su pogođenije; 14,2 posto djevojaka u 3. razredu srednje škole iskazuje istovremeno visoku razinu depresivnosti i anksioznosti, a više od petine djevojaka u 7. razredu osnovne i 3. razredu srednje škole iskazuje da su se često ili uvijek osjećale osamljenima.
Pitanje (ne)povjerenja
Istraživače je zanimalo i što djecu i mlade danas najviše zabrinjava. U svim ispitivanim generacijama, najizraženiji izvori zabrinutosti su rat u Ukrajini i klimatske promjene. Zbog potresa su najzabrinutiji učenici sa zagrebačkog i sisačkog područja, a najvišu razinu zabrinutosti oko klimatskih promjena i ekonomske neizvjesnosti iskazuju stariji – učenici 3. razreda srednjih škola.
Ispitujući povjerenje djece i mladih, istraživači nailaze na njihov dominantan stav da “gotovo uvijek treba biti oprezan s ljudima”. Usporedba ovih rezultata s međunarodnim, Hrvatsku smješta u red društava u kojima je malo pojedinaca sklono poziciji “povjerenja” pa je tako razina općeg povjerenja niža jedino u Rusiji i Bugarskoj. Gledajući svoje društveno okruženje, učenici najviše vjeruju liječnicima i policajcima, a najmanje novinarima i političarima.
Istraživači nalaze i da većina učenika u svim generacijama ima pozitivna očekivanja od svoje budućnosti, međutim nešto su sumorniji po pitanju budućnosti Hrvatske, Europe i svijeta. U generaciji učenika 5. razreda osnovnih škola više od 60 posto njih očekuje pozitivnu budućnost za Hrvatsku i Europu, a što su stariji, ta pozitivna očekivanja opadaju. Tako generacija učenika 3. srednjih škola u najmanjoj mjeri vidi pozitivnu budućnost za Hrvatsku (23,4 posto), svijet (26,3 posto) i Europu (40,9 posto).
