Najveći američki blefer i veliki prevarant Donald Trump na rubu je pobjede u stranci. Ima li šanse protiv Hillary?
Donald Trump mogao bi postati podjednako opasan i za SAD i za cijeli svijet
Ako ovog utorka trijumfira u sljedećoj rundi republikanskih predizbora, Donald Trump mogao bi postati prvi ekstremistički kandidat u novijoj povijesti SAD-a; on je najeklatantniji primjer protestne politike koja se širi demokratskim zapadnim zemljama, od Hrvatske i Italije do Amerike.
Internetska stranica The Mar a Lago Cluba otvara se fotografijom Donalda Trumpa i tekstom s naslovom Greetings from Donald J. Trump.
U tekstu se navodi kako je Mar a Lago Club, stvarni krunski dragulj Palm Beacha, otvoren samo za članove koji mogu uživati u nevjerojatnim plažama i bazenima, vrhunskoj kuhinji i zabavi svjetske klase.
Donald Trump uistinu je ponosan na svoj floridski posjed, što ga je pretvorio u luksuzni privatni klub. Međutim, od tristotinjak zaposlenih u Mar a Lago Clubu, Trumpovu “krunskom dragulju”, jedva je sedamnaest američkih državljana, svi su ostali stranci -od doseljenika iz Latinske Amerike do imigranata iz Rumunjske.
Jedna od glavnih Trumpovih parola u njegovoj sve uspješnijoj predsjedničkoj kampanji kaže kako će on kao šef države spriječiti ulazak stranih radnika, čime će otvoriti radna mjesta za “prave Amerikance”.
Periferni ratovi
Kada je New York Times objavio da u Trumpovu floridskom resortu zapravo ne rade “pravi Amerikanci”, koji trenutačno masovno podržavaju Donalda Trumpa, nego baš oni useljenici protiv kojih Trump grmi na gotovo svakom predizbornom mitingu i tijekom gotovo svakog televizijskog nastupa, nitko nije ozbiljnije reagirao.
Svi su već navikli da Trump stalno laže (i vrijeđa) i nikoga više nije za to briga. A najmanje njegove birače.
Danas je, naime, potpuno jasno da je Donald Trump najeklatantniji primjer protestne politike koja se proširila većinom demokratskih zapadnih zemalja, od Hrvatske i Italije, preko Francuske i Islanda, do samih Sjedinjenih Država.
Suprotno svim očekivanjima i unatoč gomili laži i uvreda, Trump je uspio doći do važnih pobjeda u prvim predizborima
Stanovnici liberalnih zapadnih demokracija iz godine su u godinu sve nezadovoljniji ekonomskom krizom i njenim posljedicama, socijalnom situacijom, društvenim nepravdama, sigurnosnim stanjem i stalnim perifernim ratovima, koji su se kroz sirijski, irački i sjevernoafrički egzodus počeli prelijevati na Zapad.
Činjenica da političke elite nisu bile kadre dovoljno učinkovito odgovoriti niti na jedan od ovih izazova, isprovocirala je masovnu pobunu protiv institucionalne politike te je pokrenula val zahtjeva za protuestablišmentskim političkim opcijama.
Iako su lokalni razlozi uvijek različiti, globalni zajednički nazivnik za Beppea Grilla u Italiji, Marine Le Pen u Francuskoj, Most u Hrvatskoj, Jeremyja Corbina u Velikoj Britaniji i Donalda Trumpa u Americi potpuno je isti: kriza institucionalne politike i pokušaj pronalaženja izvanestablišmentskih rješenja.
Vrijeme je već pokazalo da su ta rješenja uglavnom katastrofalna: Beppe Grillo se u Italiji kompromitirao kao zagovornik određene vrste fašizma, Marine Le Pen srećom je spriječena u daljnjem napredovanju zajedničkom akcijom institucionalne ljevice i desnice, Most kod nas svakodnevno izaziva kaos, a Alternativa za Njemačku dosta neugodno asocira na dane Hitlerova dolaska na vlast.
No, dok manje zemlje, uključujući i važnije članice Europske unije, mogu lokalizirati političke potrese, što ih proizvode birači koji su se okrenuli lijevim ili desnim protuestablišmentskim populističkim pokretima, sama mogućnost da protuestablišmentski političar osvoji vlast u Sjedinjenim Država izaziva opravdanu paniku kako u Americi, tako i u većem dijelu svijeta.
Amerika, kao vodeća i zapravo jedina svjetska supersila (kineski se ekonomski model upravo raspada, dok je Putinova Rusija diktatura s ograničenim rokom trajanja), jednostavno ne može tolerirati predsjednika koji dolazi izvan političkog mainstreama i koji bi mogao ugroziti relativno predvidljivo i kontrolirano ponašanje američke administracije.
Donald Trump tako bi mogao postati podjednako opasan i za Sjedinjene Države i za cijeli svijet čega su, naravno, itekako svjesni u Republikanskoj stranci koja ovih dana odlučuje hoće li se pretvoriti u Trumpova najvećeg neprijatelja. Naime, Donald Trump zasad je osvojio 81 glas za republikansku predsjedničku nominaciju. Da bi bio nominiran, potrebno mu je 1237 glasova.
U vodstvu Republikanske stranke stoga se raspravlja o tome hoće li se pod svaku cijenu ići na Trumpovo rušenje ili će se stranka pokušati prilagoditi njegovoj političkoj agendi.
Sukobi sa strankom
Republikanski senator Lindsey Graham smatra kako se stranka ne može prilagoditi Trumpu, “jer Trump, jednostavno, nije republikanac.”
U različitim analizama koje se dnevno pojavljuju u američkim medijima, poslije Trumpove uvjerljive pobjede na predizborima, i to baš u Grahamovoj Južnoj Karolini, navode se sljedeće ključne razlike između političkih i ideoloških stanovišta Republikanske stranke i njenog sve vjerojatnijeg predsjedničkog kandidata.
Republikanska stranka bezuvjetni je pobornik slobodne trgovine, čemu se Trump žestoko suprotstavlja. Republikanska stranka zalaže se za što snažniji razvoj lokalnih energetskih resursa koji bi učinili Ameriku energetski samodostatnom, dok se Trump zalaže za naftnu kolonizaciju Iraka.
Apsolutna podrška?
Republikanska stranka, a osobito Marco Rubio i Jeb Bush, zauzeli su mekani stav prema imigrantskom pitanju, dok Trump želi otjerati što više useljenika. Republikanska stranka zalaže se za toleranciju u javnom komuniciranju, dok Trump dnevno psuje sve svoje političke i medijske protivnike. I tako dalje, i tako dalje.
“Doista ne vidim kako bismo se mi mogli dogovoriti s Trumpom”, naglasio je senator Graham, što znači da bi Trumpova kandidatura Republikansku stranku mogla dovesti u potpuno neobičnu poziciju: stranka tijekom kampanje ne bi mogla podržavati vlastitog kandidata. U američkim se medijima stoga razrađuje niz opcija o tome kako bi republikanci mogli zaustaviti Donalda Trumpa.
Prva i najvažnija jest odustajanje jednog od dvojice preostalih ozbiljnih Trumpovih protukandidata. Naime, ukupni zbroj glasova što su ih u Južnoj Karolini dobili Marco Rubio i Ted Cruz, neznatno je veći od Trumpovih glasova pa se smatra kako Donald Trump ipak nema potporu apsolutne većine republikanskih birača. Ovdje je, međutim, problem u tome što ni Rubio ni Cruz zasad ne žele odustati.
Drugo, pretpostavlja se da bi se neki od najvećih donatora Republikanske stranke mogli uključiti u kampanju s desetinama pa i stotinama milijuna dolara, koji bi bili usmjereni na oglase protiv Trumpove kandidature. Medijski analitičari smatraju da čak ni Trump ne bi mogao podnijeti tisuće i tisuće televizijskih i internetskih oglasa u kojima ga se moralno i intelektualno kompromitira (što nije teško postići).
Obožavatelji su naviknuli da neprekidno laže i vrijeđa sve oko sebe. Oni to vole
Treće, još se uvijek spekulira s mogućnošću da će sam Donald Trump u sljedećim izbornim debatama i drugim javnim istupima ipak okrenuti Ameriku protiv sebe: takve su se procjene zasad pokazale posve netočnima. I četvrto, činjenica je da za Trumpa neće glasovati ni najmanji relevantni postotak Hispanoamerikanaca i crnaca, jer ih je on već suviše često vrijeđao.
Prije nekoliko mjeseci Trump je pokušao poboljšati odnose s afričko-američkom zajednicom, pa je krenuo na turneju kroz crnačke dijelove Floride, Georgije i obje Karoline. Velike dvorane, gdje je organizirao gradske skupove, zjapile su poluprazne, a kada je CNN to naglasio u svom izvještaju, vodeći republikanski kandidat opsovao je CNN-ovu reporterku.
Nadalje, malo je vjerojatno da Trump ima bilo kakve šanse u velikim, rasno miješanim državama poput Teksasa i Kalifornije. Zbog svega toga u američkoj se javnosti vjeruje kako Donald Trump još može biti zaustavljen.
Demokratski imidž
Trumpov ulazak u Bijelu kuću uistinu bi promijenio cijeli svijet na gore. Amerika bi definitivno, za dugo vremena, izgubila imidž demokratske i slobodne zemlje, što ga je donekle vratila dvostrukom predsjedničkom pobjedom Baracka Obame.
Još je, međutim, gore što bi sada i u Bijeloj kući sjedio nasilni ekscentrik sličan Vladimiru Putinu. Trumpov bi trijumf na predsjedničkim izborima označio kraj relativno stabilnog, civiliziranog i demokratskog Zapada, kakav je konstituiran ratnom pobjedom 1945. godine.
Stoga je, zaista, u univerzalnom interesu da Donald Trump ne postane republikanski predsjednički kandidat. Ili, ako se taj nesretni slučaj ipak dogodi, u globalnom je interesu da Hillary Clinton što uvjerljivije pobijedi na predsjedničkim izborima u studenome.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 27.-28.2.