Komentari

Nakon 16 godina Merkel se povlači sa scene. Kako je došla na vlast i koliko je kontroverzna njezina ostavština?

Dvije krize presudno su obilježile njezinu karijeru - dužnička i izbjeglička - a zbog njezinih odluka istodobno su je i slavili i grubo vrijeđali

Germany - November 22, 2020.15 years in power. Angela Merkel has been German Chancellor since 2005.Germany Essen, 11.04.2000 .Historical photo.
FOTO: Profimedia

U riječima Gerharda Schrödera nije bilo ni trunka sumnje. „Dakle, kažem vam, gospođa Merkel neće uspjeti formirati koaliciju pod svojim vodstvom s mojom socijaldemokratskom strankom. Nemojte se zavaravati“, objašnjavao je SPD-ov kancelar u političkom talk-showu. Angela Merkel šutke je pratila njegov samouvjereni nastup. Bio je rujan 2005. Birališta u Njemačkoj upravo su se zatvorila.

Ankete su Schröderovim socijaldemokratima predviđale izborni debakl. Rezultati su, međutim, bili iznimno tijesni: SPD je izgubio sa svega jednim postotnim bodom razlike, osvojivši tek četiri zastupnička mjesta manje od CDU/CSU-a pod vodstvom Angele Merkel. Schröder se osjećao pobjednički.

Mjesec dana kasnije gospođa Merkel formirala je koaliciju pod svojim vodstvom. Sa Schröderovom socijaldemokratskom strankom.

Krizna upraviteljica Europe

U sljedećih 16 godina Italiju je vodilo osam različitih premijera. Ujedinjeno Kraljevstvo, kao i Hrvatsku, pet predsjednika vlade. U Francuskoj je upravo pri kraju mandata četvrti predsjednik države. Joe Biden je od 2005. četvrti američki predsjednik. Sve te godine, Angela Merkel ostala je na kancelarskoj dužnosti – četiri uzastopna mandata, tri u velikoj koaliciji sa SPD-om – odlučivši da je, nakon parlamentarnih izbora ove nedjelje, vrijeme za povlačenje s političke scene.

Zahvaljujući ekonomskoj i političkoj moći Njemačke, ali i vlastitoj osobnosti i stilu, njemačka kancelarka se kroz desetljeće i pol nametnula kao liderica Europske unije u nizu potencijalno razarajućih kriza: u globalnoj financijskoj krizi 2008. godine nadalje, koja je zaprijetila opstanku eurozone; diplomatsko-političkoj krizi nakon ruske aneksije Krima 2014.; velikoj izbjegličkoj krizi 2015./2016. godine; Brexitu i u konačnici svjetskoj pandemiji koronavirusa koja još uvijek traje.

Čuvena fotografija s Trumpom

Angelu Merkel opisuju kao staloženu i strpljivu, ostavlja dojam pažljivog i koncentriranog sugovornika, nesklona je predstavama i političkim performansima, pomalo hladna, usmjerena na dogovor i kompromis – uvijek s njemačkim (ekonomskim i inim) interesima na umu. Njezin stil – kao, uostalom, i shvaćanje politike i javne funkcije – drastično odudara od stila populista i showmana, koji su se tijekom njezine karijere pojavili na globalnoj sceni. Poput Donalda Trumpa.

Taj je kontrast zabilježen na čuvenoj fotografiji sa sastanka G7 prije tri godine: njemački službeni fotograf Jesco Denzel uhvatio je trenutak kada Merkel, ozbiljnog izraza lica, okružena drugim liderima, stoji naslonjena rukama na stol za kojim, s prekriženim rukama na prsima, u pozi nadurena djeteta, sjedi američki predsjednik Trump, izbjegavajući pogledati Merkel u oči. Fotografija je odmah postala viralna.

 

Privatno, njemačka kancelarka je, kažu, opuštena i vrlo duhovita. Veliki je fan nogometa: jednom su je, tijekom sastanka s čelnicima EU država, morali zamoliti da na svom laptopu stiša prijenos utakmice jer je zaboravila uključiti slušalice, prisjetio se u autobiografiji bivši britanski premijer David Cameron. Za vrijeme summita G20 u Torontu 2010. suradnici su je porukama izvještavali o utakmici Njemačke i Engleske u osmini finala svjetskog prvenstva.

Kompleksno političko nasljeđe

Kao i kod svakog demokratskog lidera, politička ostavština Angele Merkel je u najmanju ruku kompleksna: zbog svojih je odluka bila istovremeno i hvaljena i kritizirana, i cijenjena i prezirana, i slavljena i grubo vrijeđana. Nazivali su je i „kraljicom štednje“ (zbog politike proračunske štednje koju je čvrsto zagovarala tijekom dužničke krize eurozone) i „kancelarkom slobodnog svijeta“.

Dualnost u odnosu prema odlukama i potezima Angele Merkel nigdje se nije tako zorno očitovala kao u dvjema krizama koje su presudno obilježile njezinih 16 godina na čelu Njemačke – dužničkoj i izbjegličkoj krizi. Različite su, dakle, interpretacije njezinih poteza – jesu li bili opravdani i ispravni ili pogrešni i promašeni – ali nitko ne spori dominantnu političku moć njemačke kancelarke kojom je odlučujuće utjecala na odgovor Europske unije na obje krize (i ne samo ove dvije).

Kraljica štednje ili spasiteljica eura?

O njezinoj ključnoj ulozi u rješavanju grčke dužničke krize u knjizi „Ima li ovdje odraslih?“ piše Janis Varufakis, bivši grčki ministar financija u mandatu vlade koju je vodila krajnja ljevica. „Od 2011. govorio sam Aleksisu (Ciprasu, kasnije grčkom premijeru, op.a.) da je Angela Merkel ključna osoba za bilo kakvo rješenje grčke drame“, piše Varufakis. Pa nastavlja: „Otkako sam postao ministar, novinari su me stalno pitali tko su najbolji grčki saveznici u EU-u. Moj je odgovor uvijek bio jednak: Merkel“.

Varufakis, koji je čvrsto odbijao politiku štednje smatrajući je duboko štetnom za ekonomiju i užasno devastirajućom za ljude, vjerovao je da jedino njemačka kancelarka može utjecati na promjenu europske politike prema Grčkoj. To se, međutim, nije dogodilo – „kraljica štednje“ ostala je dosljedna – ali Varufakis danas ipak smatra da je Merkel zaslužna što je eurozona preživjela.

„Istina je da je, u konačnici, ona bila zaslužna što se eurozone održala jer da je Grčka izašla, ne vjerujem da bi bilo moguće održati eurozonu na okupu“, kazao je nedavno BBC-jevoj urednici Katyji Adler, podsjetivši pritom na svoje duboko neslaganje s politikama koje je Merkel provodila i zamjerivši joj što „nije imala viziju za eurozonu“.

Pametna raspodjela moći

Za Merkel će malotko reći da je politička vizionarka. Ona je prije svega pragmatična, racionalna, krajnje oprezna pri donošenju odluka, gotovo pa neodlučna. Do te mjere da je svojevremeno inspirirala novu riječ u njemačkom jeziku, ‘merkeln’, koja se koristila kao glagol da bi se opisalo da je netko neodlučan, da ne donosi odluke. No, ne slažu se svi da je Merkel doista ‘merkeln’.

„Ne bih rekao neodlučna, nego samo krajnje oprezna“, kazao nam je nedavno u neslužbenom razgovoru dobar poznavatelj njemačke političke scene koji je imao priliku godinama izbliza promatrati odnose u Berlinu. Merkel je, smatra, naučila da mora pametno postupati s političkom moći kojom raspolaže. „Uvijek ju je koristila za minimalne iskorake, samo tamo gdje je nužno. Shvatila je da ako ideš predaleko, možeš izgubiti i moć i vlast“.

Nenadani zaokret oprezne kancelarke

Njezin pristup „korak po korak“ često se pripisuje znanstvenom backgroundu, jer je po obrazovanju fizičarka. No, prije šest godina napravila je iznenađujući odmak od svog uobičajenog pristupa: čuvenom rečenicom „wir schaffen das“ otvorila je granice Njemačke izbjeglicama, prije svega iz Sirije, poručivši da je spremna suočiti se s, pokazat će se kasnije, velikim političkim izazovom, bez obzira na cijenu. To je, međutim, malotko očekivao.

Mjesec dana ranije, na susretu sa školskom djecom, jedna se palestinska djevojčica požalila kancelarki da joj je budućnost u Njemačkoj neizvjesna jer njezina obitelj, ni nakon četiri godine, još nije bila dobila dozvolu boravka. Tada trinaestogodišnja Reem, kojoj je najveća želja bila studirati na njemačkom fakultetu, živjela je u stalnom strahu da će ih deportirati.

Odgovor njemačke kancelarke – kako nije moguće svima koji žive u izbjegličkim logorima u Libanonu, poručiti da dođu i ostanu – izazvao je žestoke polemike. Jedni su branili Merkel, da je bila samo iskrena i otvorena. Drugi su je kritizirali, da je hladna kao i politika. Nitko nije mogao predvidjeti zaokret koji je uslijedio samo nekoliko tjedana kasnije.

Život iza (bodljikave) žice

Hrabra i neočekivana odluka o otvaranju granica jedan je od najupečatljivijih momenata njezine karijere, s dalekosežnim posljedicama unutar Njemačke i Europske unije. Merkel je u taj potez uložila velik dio svog političkog kapitala, kontrirajući onima, poput Viktora Orbana, koji su smatrali da je odgovor na izbjegličku krizu u dizanju bodljikave žice. „Predugo sam živjela iza ograda da bih sada poželjela da se ta vremena vrate“, kazala je, pisao je Spiegel, jednom prilikom mađarskom premijeru, aludirajući na svoje odrastanje u nekadašnjoj istočnoj Njemačkoj.

Izbjeglička kriza dovela je, među ostalim, do rasta populističkih, desnih pokreta ne samo u Njemačkoj, nego i šire u EU, koji svoj politički rejting grade na antiimigrantskim stavovima. Ali je mnogima omogućen i novi, bolji život. Merkeličin potez „promijenio je Europu, promijenio je Njemačku“, analizirao je nedavno New York Times, ali „povrh svega promijenio je živote onih koji su tražili utočište (…)“ i koji su svojoj djeci, sada staroj pet ili šest godina, u znak zahvalnosti nadjenuli ime Angela, Angie ili čak – Merkel.

Odvažna u najgoroj krizi

Ipak, nakon izbjegličke krize izgledalo da je popularnost Angele Merkel na europskoj razini počela blijediti. A onda je globalna pandemija koronavirusa nanovo promiješala karte. I u ovoj zadnjoj krizi, koju još uvijek živimo, njemačka kancelarka povukla je netipičan i odvažan potez: s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom poduprla je prijedlog o EU fondu za izlazak iz korona-krize, fondu koji će se financirati zajedničkim europskim zaduživanjem.

Učinila je to u trenutku kada je europska solidarnost bila na kušnji i kada su se zemlje poput Italije osjećale prepuštenima samima sebi u jednoj od najgorih kriza u povijesti. Učinila je to unatoč tome što se službena njemačka politika ranije uvijek protivila ideji zajedničkog europskog duga. Netipičan potez s, potencijalno, dalekosežnim posljedicama – za Njemačku i Europsku uniju.

Nakon nedjeljnih izbora, Angela Merkel još će neko vrijeme biti na čelu njemačke vlade, dok se ne formira nova većina i izabere novi kancelar. Kako god sudili o njezinoj ostavštini – hvalili je ili kudili, cijenili ili kritizirali – njezin će nasljednik imati tešku zadaću: popuniti političku prazninu koju će, bez ikakve dvojbe, odlazak „vječne kancelarke“ ostaviti u Njemačkoj i izvan njezinih granica.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu