Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Nakon brojnih afera ministara, svi se pitaju zašto ti ljudi ne prolaze sigurnosne provjere. Odgovor je – takav je zakon

Milanovićeva vlada je 2012. izmijenila Zakon o sigurnosnim provjerama

ZADNJA IZMJENA: srp 18, 2019
Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Svaki put kada mediji otkriju problematične detalje životopisa državnih dužnosnika, poput ovih sada već bivših ministara Lovre Kuščevića, Gorana Marića, Tomislava Tolušića i Gabrijele Žalac, postavi se pitanje zašto ministri prije imenovanja ne prolaze sigurnosne provjere.

Da te provjere provode agenti Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) zasigurno bi provjerili njihovu imovinu, poslovanje privatnih tvrtki, vlasništvo nad nekretninama, primanja, te automobile što ih posjeduju. Bio bi to i signal mandataru, odnosno predsjedniku Vlade kakve ljude uzima za suradnike.

Milanovićeva Vlada promijenila je propise

Međutim, prema izmjenama Zakona o sigurnosnim provjerama iz 2012., više ne postoji obveza provjeravanja ministara i njihovih najbližih suradnika prije ulaska u Vladu. Propisano je samo da čelnik tijela, dakle premijer ili ministar, može tražiti provjeru za nižerangirane suradnike. U tom slučaju provodi se samo sigurnosna provjera III. stupnja, dakle ona s najmanje i to prilično banalnih podataka o provjeravanoj osobi. Zakon je te 2012. godine izmijenjen na prijedlog Vlade Zorana Milanovića.

Učinjeno je to jer su sigurnosne provjere I. stupnja, kakve su provođene za dužnosnike u Vladi od 2008., bile iznimno zahtjevne i brojne. Provjera I. stupnja omogućuje SOA-i uvid u sve račune osoba, analizu njihovih životnih navika i stavova od navršene 18. godine života do dana provjere, razgovore s njihovim susjedima, poligrafsko ispitivanje, te prisluškivanje.

Previše sigurnosnih provjera opterećivalo je sustav

Sve to je opterećivalo sustav i smanjivalo efikasnost SOA-e na drugim zadaćama, stajalo je Izvješću Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost iz 2012. godine kojeg je potpisao Miroslav Tuđman. Iako je tijekom rasprave na Odboru izraženo mišljenje da se predloženim i kasnije usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosnim provjerama smanjuju sigurnosni standardi, ipak je većinom glasova odlučeno da se Saboru predloži njihovo usvajanje.

Tadašnja Saborska oporba protivila se izmjenama Zakona i ograničavanju sigurnosnih provjera. Primjerice, Josip Đakić (HDZ) isticao je tada da je nužna stroga primjena sigurnosne provjere, kako se ne bi ponavljali slučajevi poput onog da Vlada na visoke dužnosti pomisli imenovati HNS-ovca Srećka Ferenčaka i SDP-ovku Sanju Kalamburu protiv kojih su vođeni kazneni postupci. “To je krimen i grijeh kao što je Sanaderov i Barišićev”, poručio je Đakić. Iz SDP-ovih klupa podsjetili su ga da su bivši premijer Ivo Sanader i bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković prošli sigurnosne provjere, ali da to nije onemogućilo njihovu upletenost u nezakonitosti.

Saborska većina izmjene je usvojila, te se tako umjesto provjera prvog stupnja od 2012. obavljaju provjere trećeg stupnja i to tek na zahtjev čelnika tijela.

Evo kako izgleda sigurnosna provjera III. stupnja

Osim osobnih podataka u provjeri III. stupnja SOA će tako dužnosnika pitati da li se protiv njega vodi prekršajni ili kazneni postupak, te da li je pravomoćno ili nepravomoćno osuđivan i za koje kazneno djelo. Zatim slijedi novo pitanje: “Jeste li popunjavali sigurnosni upitnik ili davali sigurnosnu izjavu u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi, a da nije riječ o vizi, boravku ili državljanstvu?”. SOA-i će dužnosnici morati odgovoriti i je su li kontaktirali s pripadnicima policije, vojske ili sigurnosnoobavještajnih službi drugih država, te jesu li kontaktirali s osobama
(organizacijama) koje ugrožavaju ili su ugrožavale sigurnost Republike Hrvatske, sigurnost drugih država ili vrijednosti zaštićene međunarodnim pravom. Ova pitanja ne odnose se na službene kontakte, naravno.

Posljednje pitanje u ovoj kratkoj sigurnosnoj provjeri III. stupnja odnosi se na kontakte s osobama ili organizacijama koje se bave kriminalnim djelatnostima, što se također ne odnosi na službene kontakte.

Na kraju upitnika postoji mogućnost samoinicijativnog upisivanja podataka koji bi za sigurnosnu provjeru mogli biti bitni. Zanimljivo je kako od 2012. nije bilo prijedloga za novu izmjenu ovog Zakona unatoč činjenici da su protiv brojnih dužnosnika pokrenuti kazneni postupci.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
1207 članaka Više o autoru
Više s weba