Nakon dvije godine natezanja, konačno nam je potvrđeno: Narodne novine hladno zaobilaze javnu nabavu
Država, preko trgovačke djelatnosti Narodnih novina, konkurira privatnom sektoru
Telegram je otkrio nevjerojatan propust u jednoj od najstarijih državnih tvrtki, Narodnim novinama. Iako se vode kao pravna osoba od posebnog interesa za Hrvatsku te su stoga obveznik javne nabave, oni je u stvarnosti, tijekom nabave robe koju potom dalje prodaju, zaobilaze već godinama. Da je zbilja tako indirektno nam je potvrdilo Ministarstvo gospodarstva.
Pojednostavljeno, sva roba u trgovinama Narodnih novina, od olovaka i bilježnica pa do uredskog pribora, nabavljena je direktnim trgovačkim ugovaranjem izvan procesa javne nabave. To je problematično jer država tako, preko trgovačke djelatnosti Narodnih novina, konkurira privatnom sektoru na tržištu uredskog i školskog pribora. Uz to je nejasno kako ta državna tvrtka toliko dugo posluje izvan okvira javne nabave u svojoj trgovačkoj djelatnosti, bez da je to itko primijetio i ispravio.
Prema našim izvorima, navodno su za taj problem znale sve Uprave do sada, ali ga niti jedna nije riješila, pa čak ni kada je donesen novi Zakon o javnoj nabavi 2016. Kada smo sadašnju Upravu, kojoj je od kolovoza 2017. na čelu Zlatko Hodak, prvi puta upitali kako je moguće da izbjegavaju javnu nabavu u jednom dijelu svog poslovanja, oni su se u odgovoru, umjesto na iznimke u Zakonu o javnoj nabavi, pozvali na “europsku praksu i presude suda Europske unije”. Sada, nakon odgovora Ministarstva gospodarstva koji smo im proslijedili, odjednom tvrde da se u cijelom poslovanju pridržavaju navedenog zakona.
Što je tu zapravo posebni interes države?
Kako bismo dobili odgovor na jednostavna pitanja “je li trgovačka djelatnost Narodnih novina obavezna nabavljati robu za daljnju prodaju putem javne nabave” i, ako je tako, “jesu li oni iznimka?”, Telegram se dvije godine dopisivao s Upravom narodnih novina, Ministarstvom gospodarstva, Ministarstvom državne imovine (koje je u međuvremenu ugašeno), Vladom, pa i Europskom komisijom.
Naime, Narodne novine su za državu pravna osoba od posebnog interesa samo radi tiskanja državne dokumentacije, uključujući i glasačke listiće, te vođenja i održavanja Elektroničkog oglasnika javne nabave.
No, oni imaju i trgovačku djelatnost koja se natječe na tržištu uredskog materijala i školskog pribora poput privatnika, iako to ne bi smjeli po Zakonu o javnoj nabavi. Uz to, zdrava logika nalaže da situacija u kojoj se Narodne novine, odnosno država, natječu na tržištu knjiga, gumica ili olovaka s vlastitim građanima, nije niti može biti od posebnog interesa.
Greške uprava plaćene javnim novcem
A kako su se tijekom godina mijenjale Uprave, svaka je dovela svoju novu ideju o nekom novom ulaganju unutar trgovačke djelatnosti, a koje bi obično završile fijaskom.
Tako pamtimo famozni pokušaj proizvodnje toaletnog papira koji je na kraju propao nakon znatnog ulaganja. Loše im je prošao i posao prodaje nogometnih rekvizita od HNS-a 2015. Naime oni su u Kini kupljeni po vrlo nepristupačnim nabavnim cijenama, a zbog čega su mjesecima stajali na skladištu jer su u maloprodaji jednostavno bili preskupi. Primjerice, kišobrane s logom Hrvatskog nogometnog saveza Narodne novine su prodavale za čak 325 kuna.
Sve te propale ideje raznoraznih klanova u državnoj tvrtki plaćene su novcem poreznih obveznika, ali izvan procesa javne nabave gdje su se Narodne novine i njihovi tadašnji, a i današnji voditelji, ponašali poput običnih privatnika.
Proizvoljno tumačenje primjene Zakona o javnoj nabavi
Da imaju direktne trgovačke ugovore Narodne novine su nam priznale još u srpnju 2019. “Narodne novine d.d. imaju sklopljene ugovore o zastupanju različitih eminentnih proizvođača (13 različitih robnih marki, ‘brendova’) trgovačke robe, koji nude širok asortiman robe. Ugovori o zastupanju robnih marki se sklapaju na određeni vremenski rok, uz nekoliko izuzetaka koji su sklopljeni na neodređeno”, odgovorili su nam tada.
No, pritom su dodali i da su ugovori s proizvođačima navedene robe sklopljeni sukladno europskoj praksi, a i presudama suda Europske unije, “kao ugovori koji se ne smatraju ugovorima o javnoj nabavi”.
Time su zapravo priznali da su svjesni da su u tom dijelu protivni Zakonu o javnoj nabavi, ali da su pronašli način kako to zaobići. Iako smo ih tijekom godina nekoliko puta pitali da nam ukažu na te presude, ili da nam jednostavno pošalju poveznice na njih, do objave ovog teksta to se nije dogodilo.
Sud EU presudio u korist javne nabave
Telegram se stoga obratio i Europskoj komisiji za pojašnjenje. Oni su nas uputili na dvije presude za slične situacije kada je država imala javni interes pa je napravljena iznimka oko nabave robe za daljnju prodaju. No u njima je riječ o sporovima oko nabave lijekova i sklapanja ugovora o javnoj nabavi usluga poljoprivrednog savjetovanja. Dakle, ništa što bi uključivalo trgovački dio Narodnih novina.
S druge strane, Telegramu je jedan vrhunski stručnjak za javnu nabavu, a koji je želio ostati anoniman, ukazao na presudu Suda EU kada je Austrijska državna tiskara, pandan tiskare Narodnih novina, izgubila spor protiv privatnika. Oni su je tužili jer se kao tvrtka od posebnog interesa za državu počela baviti izdavaštvom na tržištu i samim time im konkurirala.
Austrijski sud na kojem se slučaj vodio Sudu EU tada je postavio pitanje mora li austrijski pandan Narodnih novina provoditi postupke javne nabave i za aktivnost koju obavlja a koja nema javni, već gospodarski karakter (kao npr. nabava proizvoda koje Narodne novine prodaje u svojim dućanima). Sud EU je na to odgovorio kako Austrijska državna tiskara mora provoditi postupke javne nabave za sve svoje aktivnosti, imale one javni ili komercijalni karakter.
Ministarstvo demantira Upravu
Uz Sud EU, Upravu Narodnih novina demantira i odgovor iz Ministarstva gospodarstva Tomislava Ćorića. Na pitanje “imaju li pravne osobe od posebnog interesa pravo direktnog trgovačkog ugovaranja izvan procesa javne nabave” odgovorili su nam kako Narodne novine ispunjavaju uvjete iz članka 6. Zakona o javnoj nabavi te su kao javni naručitelj “obvezne isti primjenjivati”.
Kako smo naveli, Uprava Narodnih novina nam nikada nije ukazala na presude koje dokazuju suprotno, a Ministarstva gospodarstva ranije nam je odgovorilo kako nemaju saznanja o donošenju bilo kakve presude od strane Suda Europske unije, a koja bi se odnosila na tu državnu tvrtku.
To pak znači da niti nadležno ministarstvo ne zna o čemu priča Uprava Narodnih novina, odnosno na koje se točno iznimke oko javne nabave u presudama Suda EU pozivaju u odgovoru Telegramu.
Osnovali tvrtku bez odobrenja Nadzornog odbora
Presuda koju smo naveli ranije važna je i zbog toga što je Sud EU tu odlučio da ako se austrijska tiskara, kao javni naručitelj poput Narodnih novina, želi tržišno natjecati, odnosno izbjeći proces javne nabave, mora osnovati tvrtku za obavljanje komercijalnih djelatnosti. Stoga je zanimljivo primijetiti da je trenutačna Uprava još u listopadu 2019. osnovala tvrtku “Narodne novine trgovina” kojoj je direktor Ivan Bjelčić, a koji je trenutačno ujedno i direktor trgovačke djelatnosti Narodnih novina.
Na naš upit koji je razlog otvaranja nove tvrtke, koja od osnivanja do danas nije imala nikakve prihode niti poslove, nisu nam odgovorili. Važno je naglasiti da taj potez nije odobrio Nadzorni odbor. Oni su pola godine prije nego je tvrtka osnovana, na sjednici 30. travnja, donijeli Odluku o stavljanju izvan snage prethodno izdane suglasnost Upravi Društva od 20. lipnja 2018. o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću. Ovaj detalj otkriva kako Uprava zna da im je sadašnji model po kojem im radi trgovačka djelatnost neodrživ ako će morati primjenjivati Zakon o javnoj nabavi.
Inače, Narodne novine su lani imale pad poslovnih prihoda od 12 posto. Iako bi se to na prvu moglo činiti kao posljedica pandemije, podaci sustava Fininfo govore da ta državna tvrtka ima pad dobiti već dvije godine za redom. Tako im je 2019. pala 26, a lani 73 posto. No dok prihodi i dobit padaju, broj zaposlenih u državnoj tvrtki raste. Tako ih je 2019. bilo 455, a lani 468.
Tko nadzire rad NN-a?
Inače, kako Narodne novine izbjegavaju javnu nabavu u trgovačkoj djelatnosti i temeljem koje to presude te tko je uopće nadležan za njihovu kontrolu, upitali smo Ministarstvo gospodarstva još 2019., kada ga je vodio Darko Horvat. Oni su nam tada odgovorili kako su zakonom propisana izuzeća od primjene Zakona o javnoj nabavi time prebacivši obvezu njihova ispunjavanja i provođenja na samu Upravu Narodnih novina. Na istu adresu uputili su nas i za upit o direktnom trgovačkom ugovaranju.
Kako nam dakle, niti Ministarstvo gospodarstva, a niti Uprava Narodnih novina, nisu mogli precizno odgovoriti koji točno članak zakona ili sudska presuda dopušta trgovačkoj djelatnosti pravne osobe od posebnog interesa za državu da direktno sklapa trgovačke ugovore s dobavljačima obratili smo se i Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. U tipično hrvatskom zapletu oni su nas uputili natrag na Ministarstvo gospodarstva.
A ono pak, dvije godine kasnije i pod drugim ministrom, sada indirektno tvrdi da Narodne novine Zakon o javnoj nabavi moraju primjenjivati u svim djelatnostima. Ćorićev stav posebno je zanimljiv kada se stavi u kontekst s odgovorom koji su nam iz tog Ministarstva dali za vrijeme njegova prethodnika. U njemu su tvrdili kako u dosadašnjim revizijama i kontrolama te državne tvrtke nisu pronađeni propusti iz područja javne nabave. Namjerno ili slučajno, očito nikoga nije zanimalo.