U njima se otkriva Hrvatska u kojoj provladini mediji jedan jasni kaos, nesnalaženje i neuspjeh “prodaju” kao odlučan potez nasmiješenog premijera. Otkriva se politički i ljudski dignitet partnera iz vladajuće koalicije, koji na sastanku sredinom poslijepodneva daju zeleno svjetlo za novu ministricu graditeljstva, da bi se samo koji sat kasnije ta ministrica, bez njihovog znanja, “pretvorila” u Branka Bačića.
Ruke za ‘ministricu’ Bačića
Tobožnji koalicijski partneri, zapravo zbir nebitnih HDZ-u satelitskih strančica, pojedinaca i “žetona”, će, naravno, bez prigovora dići ruke za “ministricu” Bačića kad za to dođe vrijeme u Saboru. Ne treba se kladiti da pritom neki od njih neće i javno veličati mudrost i viziju predsjednika Vlade.
Otkriva se i Hrvatska u kojoj je saborska većina neupitnija od činjenice da će sutra sunce svanuti na istoku, a zaći na zapadu. Dosta je samo malo osluhnuti – da, sve su jači glasovi nezadovoljstva u samom HDZ-u, ali taman da se dogodi da dio zastupnika te stranke otkaže podršku Vladi (a neće) – nove ruke već se naziru u zraku, ruke onih koji se iz opozicije uključuju u cipelarenje smijenjene ministrice Nataše Tramišak.
Sanaderov odlazak je bio energičniji
Sve su te slike, međutim, iako znakovite, u suštini nebitne pred tvrdom činjenicom o kaosu i rasulu u kojem se nalazi hrvatska Vlada, kaosu koji je kreirao i u kojem se upravo utapa Andrej Plenković. Tako je i djelovao na sinoćnoj tiskovnoj konferenciji na kojoj je predstavio promjene u svom timu – umorno, bez energije, s puno netipičnog gledanja u pod, bez snage čak i za uobičajena dociranja novinarima.
Kvragu, čak je i Ivo Sanader na čuvenoj pressici 1. srpnja 2009. godine na kojoj je iznenada dao ostavku u odnosu na Plenkovića sinoć djelovao kao reklama za energetske napitke. Ne treba stoga čuditi da su se dobri poznavatelji prilika u vrhovima vlasti već sinoć javno počeli pitati hoće li se 11. siječanj 2023. godine pamtiti kao početak kraja vladavine Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očajan dojam je manji problem
Kad se dojam stavi na stranu, ono što ostaje je još gore. Daleko gore. Smjene su obavljene u dva u ovom trenutku vrlo vjerojatno najvažnija Vladina resora. Onom pod kojim je obnova od potresa i onom koji upravlja s EU fondovima.
Nakon što je prvog ministra zaduženog za obnovu odveo USKOK, drugi, Ivan Paladina, je “plesao” samo deset mjeseci. Realno, i puno manje. Kad je došao na funkciju u ožujku prošle godine, dok ga je Plenković predstavljao kao uspješnog managera, Paladina je tražio mjesec dana da se upozna sa situacijom.
Svoje mjere ubrzanja obnove predstavio je sredinom travnja, da bi, kako je sinoć rekao, prije dva mjeseca rekao Plenkoviću da odlazi. Što znači da se, čak i da se odjednom, bez dana premišljanja odlučio dati ostavku, obnovom ozbiljno bavio maksimalno sedam mjeseci. Minus godišnji odmor i minus izlet na Svjetsko prvenstvo u Katar.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva mjeseca ničega
No, ovdje je bitniji premijer. Koji od studenog zna da mu ministar zadužen za obnovu – navodno prioritet vlasti – odlazi. Što je Plenković u ta dva mjeseca osmislio i pripremio za ovaj resor govori i činjenica da je do šest popodne nova ministrica bila Mirjana Čagalj, da bi se Plenković u zadnji tren odlučio za Branka Bačića.
Tko će biti novi državni tajnik, jer je u zadnji tren odletio i čuveni Gordan Hanžek – ne zna se. Kako će biti ubuduće organizirana hijerarhija oko obnove – vidjet ćemo. Valja još jednom ponoviti – Plenković dva mjeseca zna da Paladina odlazi. I odradio je tu smjenu gore od najokorjelijeg kampanjca.
Seksistički obračun s Tramišak
Gore je, zapravo, samo ono što se valja iza siline kojom su hrabro neimenovani izvori iz HDZ-a udarili na smijenjenu ministricu Natašu Tramišak. I to pričom u kojoj su posložili, između ostalog, sve udžbeničke primjere seksizma – te ona je bila paranoična, u svemu je vidjela urote, te se zatvorila u sebe i s nikim nije komunicirala, inatila se i osvećivala, te su se nju žalili brojni ministri…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zanimljivo, isti izvori tvrde da takvo njeno ponašanje nije samo od prošle, proljetne, rekonstrukcije Vlade kad se pričalo o mogućoj smjeni, nego i od ranije. Dakle, po ovoj priči, Plenković je u Vladi, u resoru koji upravlja milijardama eura od kojih doslovno ovisi razvoj ove zemlje – barem godinu dana, ako ne i duže – tolerirao osobu koja ni s kim ne surađuje i svugdje vidi teorije zavjere? Fenomenalno.
Rasulo, neodgovornost i vagoni improvizacije
Čak i da je ovaj neukusan i kukavički obračun sa smijenjenom ministricom 100 posto točan, on beskrajno daleko više govori o Plenkoviću i onima koji ga podržavaju, nego o Nataši Tramišak. Kao i o potpunom rasulu, neodgovornosti i vagonima improvizacije u centru najveće političke moći u zemlji.
U zemlji koja se sve više pretvara u potpuni cirkus, u kojem je moguće da potpredsjednik Sabora Željko Reiner uvjerava da smjene ministara i nisu neka vijest, već da se radi o medijskoj dramatizaciji kako bi se podigla gledanost i čitanost. Za dodatnu dramatizaciju, međutim, a pogotovo karikiranje, nažalost očito nema ni najmanje potrebe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon posljednjeg kaosa sve više odzvanja: je li ovo početak kraja Andreja Plenkovića?
Smjena dvoje ministara ostavlja dojam da u Banskim dvorima vladaju rasulo, neodgovornost i vagoni improvizacije
Plenković je sinoć djelovao toliko potonulo da je čak i Ivo Sanader dajući iznenadnu ostavku 2009. godine za njega izgledao poput reklame za energetske napitke
Priča o posljednjoj, tko zna već kojoj po redu rekonstrukciji Vlade Andreja Plenkovića, mogla bi biti idealna priča o društvenoj atmosferi u Hrvatskoj s početka 2023. godine; one godine u kojoj je zemlja u potpunosti ušla u europske integracije. A ta priča i ta atmosfera su čudesno, gotovo prijeteći tmurne.
U njima se otkriva Hrvatska u kojoj provladini mediji jedan jasni kaos, nesnalaženje i neuspjeh “prodaju” kao odlučan potez nasmiješenog premijera. Otkriva se politički i ljudski dignitet partnera iz vladajuće koalicije, koji na sastanku sredinom poslijepodneva daju zeleno svjetlo za novu ministricu graditeljstva, da bi se samo koji sat kasnije ta ministrica, bez njihovog znanja, “pretvorila” u Branka Bačića.
Ruke za ‘ministricu’ Bačića
Tobožnji koalicijski partneri, zapravo zbir nebitnih HDZ-u satelitskih strančica, pojedinaca i “žetona”, će, naravno, bez prigovora dići ruke za “ministricu” Bačića kad za to dođe vrijeme u Saboru. Ne treba se kladiti da pritom neki od njih neće i javno veličati mudrost i viziju predsjednika Vlade.
Otkriva se i Hrvatska u kojoj je saborska većina neupitnija od činjenice da će sutra sunce svanuti na istoku, a zaći na zapadu. Dosta je samo malo osluhnuti – da, sve su jači glasovi nezadovoljstva u samom HDZ-u, ali taman da se dogodi da dio zastupnika te stranke otkaže podršku Vladi (a neće) – nove ruke već se naziru u zraku, ruke onih koji se iz opozicije uključuju u cipelarenje smijenjene ministrice Nataše Tramišak.
Sanaderov odlazak je bio energičniji
Sve su te slike, međutim, iako znakovite, u suštini nebitne pred tvrdom činjenicom o kaosu i rasulu u kojem se nalazi hrvatska Vlada, kaosu koji je kreirao i u kojem se upravo utapa Andrej Plenković. Tako je i djelovao na sinoćnoj tiskovnoj konferenciji na kojoj je predstavio promjene u svom timu – umorno, bez energije, s puno netipičnog gledanja u pod, bez snage čak i za uobičajena dociranja novinarima.
Kvragu, čak je i Ivo Sanader na čuvenoj pressici 1. srpnja 2009. godine na kojoj je iznenada dao ostavku u odnosu na Plenkovića sinoć djelovao kao reklama za energetske napitke. Ne treba stoga čuditi da su se dobri poznavatelji prilika u vrhovima vlasti već sinoć javno počeli pitati hoće li se 11. siječanj 2023. godine pamtiti kao početak kraja vladavine Andreja Plenkovića.
Očajan dojam je manji problem
Kad se dojam stavi na stranu, ono što ostaje je još gore. Daleko gore. Smjene su obavljene u dva u ovom trenutku vrlo vjerojatno najvažnija Vladina resora. Onom pod kojim je obnova od potresa i onom koji upravlja s EU fondovima.
Nakon što je prvog ministra zaduženog za obnovu odveo USKOK, drugi, Ivan Paladina, je “plesao” samo deset mjeseci. Realno, i puno manje. Kad je došao na funkciju u ožujku prošle godine, dok ga je Plenković predstavljao kao uspješnog managera, Paladina je tražio mjesec dana da se upozna sa situacijom.
Svoje mjere ubrzanja obnove predstavio je sredinom travnja, da bi, kako je sinoć rekao, prije dva mjeseca rekao Plenkoviću da odlazi. Što znači da se, čak i da se odjednom, bez dana premišljanja odlučio dati ostavku, obnovom ozbiljno bavio maksimalno sedam mjeseci. Minus godišnji odmor i minus izlet na Svjetsko prvenstvo u Katar.
Dva mjeseca ničega
No, ovdje je bitniji premijer. Koji od studenog zna da mu ministar zadužen za obnovu – navodno prioritet vlasti – odlazi. Što je Plenković u ta dva mjeseca osmislio i pripremio za ovaj resor govori i činjenica da je do šest popodne nova ministrica bila Mirjana Čagalj, da bi se Plenković u zadnji tren odlučio za Branka Bačića.
Tko će biti novi državni tajnik, jer je u zadnji tren odletio i čuveni Gordan Hanžek – ne zna se. Kako će biti ubuduće organizirana hijerarhija oko obnove – vidjet ćemo. Valja još jednom ponoviti – Plenković dva mjeseca zna da Paladina odlazi. I odradio je tu smjenu gore od najokorjelijeg kampanjca.
Seksistički obračun s Tramišak
Gore je, zapravo, samo ono što se valja iza siline kojom su hrabro neimenovani izvori iz HDZ-a udarili na smijenjenu ministricu Natašu Tramišak. I to pričom u kojoj su posložili, između ostalog, sve udžbeničke primjere seksizma – te ona je bila paranoična, u svemu je vidjela urote, te se zatvorila u sebe i s nikim nije komunicirala, inatila se i osvećivala, te su se nju žalili brojni ministri…
Zanimljivo, isti izvori tvrde da takvo njeno ponašanje nije samo od prošle, proljetne, rekonstrukcije Vlade kad se pričalo o mogućoj smjeni, nego i od ranije. Dakle, po ovoj priči, Plenković je u Vladi, u resoru koji upravlja milijardama eura od kojih doslovno ovisi razvoj ove zemlje – barem godinu dana, ako ne i duže – tolerirao osobu koja ni s kim ne surađuje i svugdje vidi teorije zavjere? Fenomenalno.
Rasulo, neodgovornost i vagoni improvizacije
Čak i da je ovaj neukusan i kukavički obračun sa smijenjenom ministricom 100 posto točan, on beskrajno daleko više govori o Plenkoviću i onima koji ga podržavaju, nego o Nataši Tramišak. Kao i o potpunom rasulu, neodgovornosti i vagonima improvizacije u centru najveće političke moći u zemlji.
U zemlji koja se sve više pretvara u potpuni cirkus, u kojem je moguće da potpredsjednik Sabora Željko Reiner uvjerava da smjene ministara i nisu neka vijest, već da se radi o medijskoj dramatizaciji kako bi se podigla gledanost i čitanost. Za dodatnu dramatizaciju, međutim, a pogotovo karikiranje, nažalost očito nema ni najmanje potrebe.