U travnju 1980. godine specijalne postrojbe američke vojske pokušale su osloboditi taoce iz američkog veleposlanstva u Teheranu, koje su ondje zarobili iranski “revolucionarni studenti”, prema instrukcijama iranske Vlade, i uz očito odobrenje samog ajatolaha Homeinija koji je došao na vlast krajem sedamdesetih, pošto je korumpirani režim šaha Reze Pahlavija srušen u brutalnoj islamskoj revoluciji.
Dakle, tog 24. travnja 1980. godine osam je američkih helikoptera poletjelo prema Teheranu, kako bi pokušalo izvući više od pedeset talaca, pripadnika američkog diplomatskog osoblja. Dva su se helikoptera pokvarila, a jedan se sudario s transportnim zrakoplovom. U sudaru je poginulo osam američkih vojnika.
Carter je na ridikulozan način vodio američku vanjsku politiku
Akcija je, naravno, propala. Iranci su paradirali ulicama Teherana s leševima poginulih američkih vojnika. Cyrus Vance, ondašnji američki ministar vanjskih poslova, odmah je podnio ostavku, u znak protesta protiv ove nepromišljene operacije. Talačka kriza i katastrofalan pokušaj spašavanja talaca zauvijek su obilježili danas 96-godišnjeg Jimmyja Cartera, najdulje živućeg američkog predsjednika.
I jednog od najnesposobnijih.
Talačka kriza bila je samo vrhunac Carterova gotovo ridikuloznog vođenja američke vanjske politike (iznimku je predstavljao povijesno važan mirovni sporazum Egipta i Izraela poslije pregovora u Camp Davidu 1978. godine, u kojem su Amerikanci odigrali ključnu posredničku ulogu).
Privremeno je uništio vanjskopolitički autoritet SAD-a
Carterova se era danas smatra jednim od onih razdoblja, tijekom kojih su Sjedinjene Države gubile važnu ulogu u svijetu; američki su saveznici ostajali razočarani ponašanjem Washingtona, a američki se protivnici nisu bojali najveće sile na svijetu. Tijekom Carterova mandata Sjedinjene Države nisu uspijevale bitno utjecati na većinu globalnih problema, što je u kasnim sedamdesetima, usred Hladnog rata koji je doista mogao prerasti u nuklearni, bilo upravo nevjerojatno opasno za sigurnost Zapada, ali i cijelog svijeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najodlučniji Carterov potez prema Sovjetskom Savezu i Varšavskom paktu sveo se na bojkot Olimpijskih igara u Moskvi, dakle na kazalište bez pravog političkog sadržaja. Povijest danas pamti Cartera kao čovjeka koji je privremeno uništio vanjskopolitički autoritet Sjedinjenih Država. Cartera je naslijedio Ronald Reagan, koji je u osam godina uspio demontirati Varšavski pakt, srušiti Sovjetski Savez i tako na dugo vremena ukloniti prijetnju nuklearnim ratom. Podrazumijeva se da je Reagan stvorio preduvjete za pad komunizma u cijeloj Europi.
Bidenovo izmotavanje dovelo je do napada ISIS-a
Ovih dana Joe Biden iz dana u dan čini gotovo iste pogreške kao Jimmy Carter. U uvodniku pod naslovom Biden’s Debacle, The Economist je ustvrdio kako je Biden duboko razočarao sve svoje saveznike: “Kao rezultat (događaja u Afganistanu), američka moć da odvraća svoje neprijatelje i da ohrabruje svoje saveznike sada je uništena”, zaključuje Economistov uvodničar.
New York Times još je prije nekoliko dana konstatirao kako Biden sve više podsjeća na Cartera, što je, zaista, jedna od najoštrijih mogućih kritika novog američkog predsjednika. Joe Biden pokazao je, baš kao i Jimmy Carter, opasan manjak talenta da se u kriznim situacijama ponaša kao odgovorni lider.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo je pristao provoditi Trumpov plan povlačenja iz Afganistana, zatim se to povlačenje pretvorilo u potresni kaos i manju humanitarnu katastrofu, da bi, naposljetku, došlo do napada ISIS-a u kojem je poginulo trinaest američkih vojnika i vrlo mnogo civila. Napad se dogodio dan ili dva pošto je Biden na televiziji pokušao opravdati odluku o povlačenju.
Sam Biden kaže da će biti još napada
Napad u Kabulu za Bidena predstavlja isto što je za Cartera predstavljala neuspješna akcija izvlačenja talaca: drastičan i nezaboravan primjer državničke nesposobnosti s neposrednim tragičnim posljedicama. Novi se napadi, prema procjeni koju je iznio sam Joe Biden, mogu dogoditi svakog trenutka, što samo govori o činjenici da je američkim povlačenjem Afganistan doslovno odmah postao baza za obnovu i jačanje Islamske Države, neovisno od ISIS-ovih odnosa s talibanima.
Sjedinjene Američke Države ne smiju imati slabog predsjednika. Slabost, nekompetentnost i neodlučnost u Bijeloj kući izravno utječu na globalnu stabilnost i sigurnost. Iznimno je opasno što je poslije nekompetentnog kriminalca u Bijelu kuću došao političar koji se očito nije kadar suočavati s kriznim situacijama, koji nema smisla za strateške vanjskopolitičke procjene, i koji je cijepljen protiv instinkta vođe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon katastrofe u Afganistanu Biden zabrinjavajuće podsjeća na Cartera, jednog od najnesposobnijih američkih predsjednika
Bidenovo povlačenje iz Afganistana podsjeća na situaciju u Teheranu u travnju 1980. godine
Iznimno je opasno što je poslije nekompetentnog kriminalca u Bijelu kuću došao političar koji se očito nije kadar suočavati s kriznim situacijama...
U travnju 1980. godine specijalne postrojbe američke vojske pokušale su osloboditi taoce iz američkog veleposlanstva u Teheranu, koje su ondje zarobili iranski “revolucionarni studenti”, prema instrukcijama iranske Vlade, i uz očito odobrenje samog ajatolaha Homeinija koji je došao na vlast krajem sedamdesetih, pošto je korumpirani režim šaha Reze Pahlavija srušen u brutalnoj islamskoj revoluciji.
Dakle, tog 24. travnja 1980. godine osam je američkih helikoptera poletjelo prema Teheranu, kako bi pokušalo izvući više od pedeset talaca, pripadnika američkog diplomatskog osoblja. Dva su se helikoptera pokvarila, a jedan se sudario s transportnim zrakoplovom. U sudaru je poginulo osam američkih vojnika.
Carter je na ridikulozan način vodio američku vanjsku politiku
Akcija je, naravno, propala. Iranci su paradirali ulicama Teherana s leševima poginulih američkih vojnika. Cyrus Vance, ondašnji američki ministar vanjskih poslova, odmah je podnio ostavku, u znak protesta protiv ove nepromišljene operacije. Talačka kriza i katastrofalan pokušaj spašavanja talaca zauvijek su obilježili danas 96-godišnjeg Jimmyja Cartera, najdulje živućeg američkog predsjednika.
I jednog od najnesposobnijih.
Talačka kriza bila je samo vrhunac Carterova gotovo ridikuloznog vođenja američke vanjske politike (iznimku je predstavljao povijesno važan mirovni sporazum Egipta i Izraela poslije pregovora u Camp Davidu 1978. godine, u kojem su Amerikanci odigrali ključnu posredničku ulogu).
Privremeno je uništio vanjskopolitički autoritet SAD-a
Carterova se era danas smatra jednim od onih razdoblja, tijekom kojih su Sjedinjene Države gubile važnu ulogu u svijetu; američki su saveznici ostajali razočarani ponašanjem Washingtona, a američki se protivnici nisu bojali najveće sile na svijetu. Tijekom Carterova mandata Sjedinjene Države nisu uspijevale bitno utjecati na većinu globalnih problema, što je u kasnim sedamdesetima, usred Hladnog rata koji je doista mogao prerasti u nuklearni, bilo upravo nevjerojatno opasno za sigurnost Zapada, ali i cijelog svijeta.
Najodlučniji Carterov potez prema Sovjetskom Savezu i Varšavskom paktu sveo se na bojkot Olimpijskih igara u Moskvi, dakle na kazalište bez pravog političkog sadržaja. Povijest danas pamti Cartera kao čovjeka koji je privremeno uništio vanjskopolitički autoritet Sjedinjenih Država. Cartera je naslijedio Ronald Reagan, koji je u osam godina uspio demontirati Varšavski pakt, srušiti Sovjetski Savez i tako na dugo vremena ukloniti prijetnju nuklearnim ratom. Podrazumijeva se da je Reagan stvorio preduvjete za pad komunizma u cijeloj Europi.
Bidenovo izmotavanje dovelo je do napada ISIS-a
Ovih dana Joe Biden iz dana u dan čini gotovo iste pogreške kao Jimmy Carter. U uvodniku pod naslovom Biden’s Debacle, The Economist je ustvrdio kako je Biden duboko razočarao sve svoje saveznike: “Kao rezultat (događaja u Afganistanu), američka moć da odvraća svoje neprijatelje i da ohrabruje svoje saveznike sada je uništena”, zaključuje Economistov uvodničar.
New York Times još je prije nekoliko dana konstatirao kako Biden sve više podsjeća na Cartera, što je, zaista, jedna od najoštrijih mogućih kritika novog američkog predsjednika. Joe Biden pokazao je, baš kao i Jimmy Carter, opasan manjak talenta da se u kriznim situacijama ponaša kao odgovorni lider.
Prvo je pristao provoditi Trumpov plan povlačenja iz Afganistana, zatim se to povlačenje pretvorilo u potresni kaos i manju humanitarnu katastrofu, da bi, naposljetku, došlo do napada ISIS-a u kojem je poginulo trinaest američkih vojnika i vrlo mnogo civila. Napad se dogodio dan ili dva pošto je Biden na televiziji pokušao opravdati odluku o povlačenju.
Sam Biden kaže da će biti još napada
Napad u Kabulu za Bidena predstavlja isto što je za Cartera predstavljala neuspješna akcija izvlačenja talaca: drastičan i nezaboravan primjer državničke nesposobnosti s neposrednim tragičnim posljedicama. Novi se napadi, prema procjeni koju je iznio sam Joe Biden, mogu dogoditi svakog trenutka, što samo govori o činjenici da je američkim povlačenjem Afganistan doslovno odmah postao baza za obnovu i jačanje Islamske Države, neovisno od ISIS-ovih odnosa s talibanima.
Sjedinjene Američke Države ne smiju imati slabog predsjednika. Slabost, nekompetentnost i neodlučnost u Bijeloj kući izravno utječu na globalnu stabilnost i sigurnost. Iznimno je opasno što je poslije nekompetentnog kriminalca u Bijelu kuću došao političar koji se očito nije kadar suočavati s kriznim situacijama, koji nema smisla za strateške vanjskopolitičke procjene, i koji je cijepljen protiv instinkta vođe.