Nakon objava Telegrama i RTL-a, mama iz Irana koju su 22 puta izbacili u BiH konačno dobila azil u Hrvatskoj
Prije nekoliko mjeseci Iranka Titi Khati s novinarima je došla zatražiti azil, kako bi bila sigurna da će taj put uspjeti podnijeti zahtjev
Iranka Titi Khati i njezina djeca dobili su azil u Hrvatskoj. Zahtjev je podnijela početkom srpnja ove godine. Da zatraži međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, nakon što ju je policija 22 puta vratila u BiH, pomogli su joj novinari Telegrama i RTL Televizije te mještani koji su pomogli ovoj obitelji koja se danima skrivala u šumi. Odveli smo je do najbliže policijske postaje kako bismo bili sigurni da je taj put uspjela podnijeti zahtjev za azilom.
Od kraja lipnja, Titi i njezina djeca nalaze se u centru Porin. RTL-ova emisija Potraga nedavno je objavila kako su započeli novi život u Zagrebu. Titina djeca krenula su u školu, a ona je počela učiti hrvatski, jer raditi za vrijeme čekanja međunarodne zaštite nije smjela.
Teški trenuci u Porinu
Nimalo jednostavnu situaciju nakon tri godine bježanja od režima u Iranu, koji ju je želio kazniti jer je prešla na kršćanstvo, nije olakšavala ni pandemija. Zbog samoizloacije ova malena obitelj ponovno je morala puno vremena provoditi među četiri zida sobe u Porinu.
No, danas je stigla vijest da je Ministarstvo unutarnjih poslova odobrilo azil za Titi Khati i njezinu djecu. Sada bi joj država trebala osigurati novi smještaj i pomoći u potrazi za poslom. U svojoj domovini, koju je zbog terora režima i supruga koji ju je zlostavljao odlučila napustiti, Titi Khati bavila se osiguranjima. Surađivala je i s Unescom.
Ono što je proživjela u Iranu bilo je doista mučno. Zato je prije tri godine uzela kredit od 30 tisuća eura kako bi si organizirala bijeg, no krijumčar ju je prevario. Stoga je morala nabrzinu pokupiti djecu i otići u prvu zemlju u koju je mogla – u Tursku. Doći do Bosne, opisala nam je, nije bilo teško. No tada je započeo ‘Game’ na hrvatskoj granici. Vraćana je 22 puta, nekada i iz dubine hrvatskog teritorija.
Pomoć dobrih ljudi
Kada je konačno ušla u Hrvatsku sa sobom nije imala nikakve dokumente. Tvrdi da su joj ih spalili hrvatski policajci koji su ju zatekli na granici. Ona i djeca, kaže, hodali su danima. Na kraju je iscrpljena u jednom pograničnom selu pokucala na vrata kuće. Zamolila je hranu i vodu. I dobila ih je. Dobila je, potpuno neočekivano, i smještaj da se skloni pred žegom i da zaliječi rane na nogama koje su je silno boljele. Ljudi koji su je sklonili u jednu napuštenu kuću odlučili su joj, uz pomoć medija, pomoći da dođe do policije i zatraži azil.
Od početka je bila uvjerena da na njega ima pravo zbog svega što je u svojoj zemlji prošla. To je rekla i službenicima za međunarodnu zaštitu u Ministarstvu unutarnjih poslova. Svaki intervju bio joj je stresan jer je ponovno prepričavala strahote koje je proživjela. Sada se ipak ima čemu nadati.
U Hrvatskoj se ova 35-godišnja Iranka već povezala s udrugama koje rade na integraciji stranaca u domaće društvo. Danas je sa suzama u očima ali i s olakšanjem dočekala odluku o odobrenom azilu. Iduće dvije godine država bi joj trebala plaćati smještaj dok sama ne uspije osigurati život za sebe i djecu u Hrvatskoj. Cijelu njezinu priču možete pročitati OVDJE.