Nakon performansa s Božinovićem, jasno je da će Grabar-Kitarović po drugi mandat krenuti širenjem straha

Iz ovotjedne male epizode da se izvući nacrt kostura kampanje kojom će Grabar-Kitarović krenuti po drugi mandat

FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Birače desnice koji sve više bježe od HDZ-a kao da je radioaktivan, predsjednica će pokušati dovabiti širenjem straha od migranata i inzistiranjem na čvrstoj policijskoj ruci (i surovosti vegetacije). Vjerojatno računa da je tu u golemoj prednosti pred glavnim lovcem na isto biračko tijelo, Miroslavom Škorom, koji je čovjek od mikrofona, dok je ona ipak radila u NATO savezu, a uniformu voli kao i dres reprezentacije.

Nervoza je savršeno očekivana posljedica. Brojke joj stagniraju, dva glavna protukandidata rastu, a stranka čija će – valjda – biti kandidatkinja vodi Vladu koja se kupa u svakodnevnim sve nevjerojatnijim aferama koje mirišu i imaju okus po megakorupciji.

Pa ipak, neslužbeni ulazak Kolinde Grabar-Kitarović u kampanju, posjetom graničnoj policiji, transcendirao je sva moguća opravdanja i “razumijevanja situacije”. Stvari koje je predsjednica države u četvrtak izgovorila, način na koji je to napravila i poruke koje je odaslala čine i najniže kriterije političkog, ne kredibiliteta, već pristojnosti – orijaški visokima.

Gadne šume

Predsjednica je, skratimo priču, širila strah (uz koji se prirodno sljubljuje mržnja) i pritom lagala s argumentima za koje je Kuščevićevo objašnjavanje kako se obogatiti do 44. godine minuciozno pripremljena priča. Lako je moguće da je to skica za kampanju kojom će pokušati očuvati (sve manju) prednost ispred Zorana Milanovića, Miroslava Škore i ostalih i tako dobiti još pet godina na Pantovčaku, park šumi tako dalekoj od onih na granici s BiH kroz koje se migranti “s vojnim vještinama” probijaju u Hrvatsku i, pritom, kako je rekla, ozljeđuju.

Gadne su te šume između BiH i Hrvatske – ne samo da hoće izgrebati ljude i na njima ostaviti masnice, već očito kombinacija kamena, konfiguracije korijenja i oblika grana efikasno oštećuje elektroničke uređaje poput mobitela…

Sramotni duet

Vrhunac performansa koji bi na nekoj audiciji za glumačku ulogu od žirija dobio tek nevjericu, okretanje očiju i brzinsku zahvalu na dolasku odrađen je, međutim, u duetu. Predsjednica je pitala ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića je li Pučka pravobraniteljica ikad došla vidjeti kakvo je stanje na terenu, a zatim su je oboje pozvali da to napravi.

Lori Vidović, međutim, hrvatska policija ignorirajući cijeli niz hrvatskih zakona, upravo na terenu priječi uvid u svoje postupanje prema migrantima. I to je poznata stvar, Vidović o tome govori i piše već godinu i pol, no zavjeru ledene šutnje i ignoriranja u MUP-u, Vladi i Saboru ne može probiti.

Ključevi na godišnjem

Ostaju stoga javni istupi, poput izvještaja objavljenog na stranici Pučke pravobraniteljice baš u četvrtak ujutro, nekoliko sati prije performansa na granici. Početkom prošlog mjeseca je, naime, tim iz Ureda pučke pravobraniteljice bio na terenu, u Tovarniku, kako bi provjerili postupanje prema ilegalnim migrantima. U dosad zabilježenim slučajevima majstori bi Pučkoj pravobraniteljici osobno ili njenim ljudima jednostavno uskratili šifru kojom se ulazi u policijski sustav.

Sad su, uz to, bili još malo kreativniji. Sva je, naime, dokumentacija zaključana u ormaru, a policijski službenik s ključem i ovlastima je, eto, baš bio na godišnjem odmoru. Toliko je, dakle, nizak predsjedničin i ministrov igrokaz o Pučkoj pravobraniteljici i terenu.

Surovost vegetacije

Iz ove male epizode stoga se da izvući nacrt kostura kampanje kojom će Grabar-Kitarović krenuti po drugi mandat. Birače desnice koji sve više bježe od HDZ-a kao da je radioaktivan, predsjednica će pokušati dovabiti širenjem straha od migranata i inzistiranjem na čvrstoj policijskoj ruci (i surovosti vegetacije). Vjerojatno računa da je tu u golemoj prednosti pred glavnim lovcem na isto biračko tijelo, Miroslavom Škorom, koji je čovjek od mikrofona, dok je ona ipak radila u NATO savezu, a uniformu voli kao i dres reprezentacije. Stoga će, kao jahačica straha od “čudnih ljudi, čudnog imena”, biti mnogo uvjerljivija.

U tom okršaju očito će, kao što se to zna često dogoditi u političkim kampanjama u zemljama manjkave demokratske kulture i tradicije, prva žrtva biti istina. Valja se samo nadati da neće baš biti ovoliko prozirno. I ovoliko mučno.