Nekad je nužno odabrati stranu

Nakon pljačke u Ini, atmosfera podsjeća na 1999. ili 2011. Ima li HDZ šanse ovaj put izbjeći poraz?

Unatoč sjajnoj poziciji u anketama, nije isključeno da je HDZ posljednjom aferom prešao točku bez povratka

Čini se kako je jedina povoljna stvar za vladajuću stranku u ovom trenutku tek udaljenost do sljedećih parlamentarnih izbora. Dvije godine su jako, jako puno vremena u politici. Međutim, kako se stvari razvijaju u posljednje vrijeme, nije nimalo isključeno da će ta “prilika” za HDZ postati prokletstvo

Hrvatska demokratska zajednica se dosad u svojoj povijesti dva puta dovela u politički posve bezizlaznu situaciju; onu u kojoj se čekao samo datum izbora da se knock-out odbroji do deset. Prvi put je to bilo 1999. godine, kad je prva inkarnacija HDZ-a, ona koju je vodio Franjo Tuđman, pometena na izborima jer su građani bili zgađeni privatizacijskom korupcijom.

Druga epizoda sličnog sadržaja dogodila se 2011. godine, kad HDZ predvođen Jadrankom Kosor na izborima nije imao ni najmanje šanse, ne nakon što su otkrivene silne afere u vrijeme dok je stranku i Vladu u prvoj polovici tog mandata vodio Ivo Sanader. Zgađeni korupcijom, građani su pomeli HDZ na izborima.

“Ili HDZ ili Hrvatska”

Atmosfera u Hrvatskoj danas, nakon što je otkrivena afera oko prodaje Ininog plina, neodoljivo podsjeća na onu koja se zgušnjavala u vrijeme pred parlamentarne izbore 3. siječnja 2000. ili 4. prosinca 2011. godine. Građani su, naime, zgađeni korupcijom, a parola Centra “Ili HDZ ili Hrvatska” ima solidne uvjete da postane – poklič.

Jesu li Andrej Plenković i Vlada, zapravo, već sad hodajući politički mrtvaci, kako za to navija Krešo Beljak? Ili je, o iznenađenja, predsjednik HSS-a opet malo pretjerao?

Teleskop, a ne dalekozor

Dosadašnje ankete su na Plenkovićevu stranku djelovale poput sedativa – prosječna potpora od oko 28 posto je za sve ostale toliko daleko da im treba ne dalekozor, već teleskop, a posljednjih mjeseci je HDZ uspio preteći i zbirni rejting SDP-a i Možemo! – te još povećati razliku. Gotovo je izvjesno da će ankete i dalje, čak i nakon ove Inine majke svih afera, biti utjeha za HDZ, možda tek nešto manja nego dosad. Ali, to i dalje ne znači da Plenković i ekipa već sad nisu tek – oporba u nastajanju.

Stvar je, naime, u dinamici. Kako se bliže izbori, sve više građana razmišlja o svojim političkim odabirima, pogotovo ako se, kao 1999. ili 2011. ili, uostalom, 1990. godine, stvar odvija u naelektriziranoj društvenoj atmosferi. A ako netko misli da javnost ne kipti od bijesa zbog umirovljenog maslinara s 500 milijuna kuna na računu i da to neće u krajnjoj konzekvenci imati rezultata u biračkim kutijama, onda živi u popriličnoj deluziji.

Ankete – privremeni sedativ

Kako to izgleda u stvarnosti vidjelo se jako dobro, primjerice, na parlamentarnim izborima 2015. godine., kad je Most s potporom od 2-3 posto u dva mjeseca pred izbore, narastao na nezadovoljstvu HDZ-om i SDP-om do skoro 14 posto glasova na izborima. Slično je bilo i 2019. godine s Kolindom Grabar-Kitarović, koja je održavala anketnu prednost od desetak posto pred Zoranom Milanovićem u eventualnom drugom krugu – jedna renomirana anketa joj je tek nekoliko tjedana pred izbore davala 20 posto prednosti! Izgubila je.

Činjenica da postojeći politički akteri iz opozicije zasad zasebno ne uspijevaju dobiti značajniju podršku javnosti, stoga, može djelovati tek kao privremeno umirujuće sredstvo za vladajuću stranku. Stvari bi se svakako mogle mijenjati kako se izbori budu bližili – ili će se oko nekog od postojećih lidera birači početi značajnije okupljati ili će se ići na zajedničke liste čije bi brojke mogle ugroziti HDZ-ove ili će se na političkoj ponudi pojaviti novi snažni igrači.

Prilika ili prokletstvo?

Čini se kako je jedina povoljna stvar za vladajuću stranku u ovom trenutku tek udaljenost do sljedećih parlamentarnih izbora (priča o pljački Ine je vrlo uspješno “ubila” sve špekulacija o prijevremenim izborima koje bi izazvao sam Plenković). Dvije godine su jako, jako puno vremena u politici.

Međutim, kako se stvari razvijaju u posljednje vrijeme, nije nimalo isključeno da će ta “prilika” za HDZ postati prokletstvo. Sudeći po intenzitetu kojim se izmjenjuju afere u kojima se, eto valjda sasvim slučajno, nađu članovi njihove stranke, bijes i gađenje koji ovih dana kuljaju hrvatskim javnim prostorom mogao bi se samo pojačati.

Dakle, ne – Plenković i Vlada još nisu “hodajući politički mrtvaci”. Ali, ako nisu potpuno svjesni toga da su samo korak do toga, da su “na aparatima”, onda je bitka za 2024. godinu za HDZ – već izgubljena.