Nakon povijesnog skupa o pedofiliji u Crkvi jedna stvar je jasna: ni ovaj Papa nije spreman poduzeti sve
Donesene smjernice kritičari smatraju preopćenitima, upozoravaju da nije uvedena nulta tolerancija
U nedjelju je u Vatikanu završen četverodnevni summit Katoličke crkve, nazvan ‘Zaštita maloljetnika u crkvi’, na kojem su crkveni velikodostojnici iz cijelog svijeta raspravljali o problemu svećeničkog zlostavljanja djece. Papa Franjo sazvao je biskupe iz nacionalnih biskupskih konferencija više od 130 zemalja kako bi od četvrtka do nedjelje raspravljali o uzrocima krize koja je zahvatila Crkvu, i odgovorili na zahtjeve skupina koje okupljaju žrtve zlostavljanja i sve glasnije traže donošenje konkretnog akcijskog plana protiv pedofilije.
Ovaj summit, prvi u povijesti posvećen isključivo problemu seksualnog zlostavljanja u Crkvi, sazvan je kao odgovor na novi niz optužbi, među ostalima u SAD-u, Čileu, Australiji i Njemačkoj, koji je dodatno naglasio krizu zbog seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi koja traje više desetljeća. Papa Franjo je nekoliko dana prije početka najavio da će summit završiti donošenjem protokola za djelovanje koji bi biskupima trebao pomoći kada se suoče sa slučajevima svećeničkog zlostavljanja. Neposredno prije početka skupa, papa je ipak pokušao umanjiti “inflaciju očekivanja” da će se na biskupskom skupu pronaći “lijek za sve”.
Otac Federico Lombardi, koji je moderirao rasprave na summitu, prije početka skupa rekao je kako je jedan od ciljeva i to da biskupi steknu “osjećaj zajedničke odgovornosti”. To je posebno važno s obzirom na to da su reakcije na najnovije skandale pokazale kako mnogi u Africi, Aziji i na Bliskom istoku negiraju razmjere zločina, i pedofiliju među klerom nazivaju “zapadnim problemom”. Pripremili smo pregled događaja u kojem ćemo pokušati objasniti zašto je skup sazvan, koje teme su najavljivane kao ključne, što je na na skupu dogovoreno, i, što je možda najvažnije, koji problemi na njemu nisu riješeni.
1. Kakve su upute dobili biskupi?
Okupljene biskupe Papa je pozvao na konkretan rad tako što im je već u četvrtak podijelio smjernice postupanja razvrstane u 21 točku. Te smjernice, među ostalim, sadrže upute o tome da se periodično obnavljaju protokol i uredbe o načinima očuvanja zaštićenog okružja za maloljetnike u Crkvi, te zahtjev da se o slučajevima zlostavljanja obavijeste građanske i više crkvene vlasti sukladno civilnim i crkvenim uredbama. Bit će pripremljen i praktični priručnik s mjerama koje bi trebalo poduzeti kada se otkriju slučajevi zlostavljanja, a Crkva bi žrtve trebala pratiti, štititi i liječiti.
Minimalna dob za stupanje u brak trebala bi biti podignuta s dosadašnjih 14 na 16 godina, i uspostaviti tijela sastavljena od klerika i laika koje bi bilo lako dostupno žrtvama koje žele prijaviti nasilje, ali i autonomno od lokalnih crkvenih vlasti. Crkva je u ovim smjernicama pokušala pronaći i način da se zaštiti od lažnih optužbi, pa se navodi da je „nužno ne dopustiti objavljivanje popisa optuženih čak ni u biskupijama, prije preliminarne istrage i konačne presude”, te poziva na uspostavljanje suradnje s novinarima kako bi se prepoznavalo i odvojilo stvarne slučajeve zlostavljanja od lažnih.
Kao tri najhitnije mjere koje će se početi provoditi nakon završetka summita, moderator Lombardi najavio je hitnu objavu dokumenta nazvanog Motu proprio, u kojem će se nalaziti pravila postupanja prema maloljetnicima, ali ranjivim odraslim osobama, unutar države Vatikan. Osim toga, biskupima će biti podijeljen svojevrstan pravilnik, vademecum, s jasno popisanim koracima u postupku kod spolnog uznemiravanja i napada. Bit će organizirana i radna skupina, sastavljena od „kompetentnih pojedinaca”, koja će pomagati onim biskupskim konferencijama koje nemaju resursa ili iskustva u postupanju sa slučajevima seksualnog zlostavljanja.
2. Zašto žrtve kritiziraju donesene smjernice?
Smjernice pape Franje aktivisti koji se bore za prava žrtava svećeničkog zlostavljanja nisu dočekali s prevelikim oduševljenjem. Prema njima, Papine upute su previše općenite, a njima se ne rješavaju neki od ključnih problema. Najveća pritužba svakako je to što se ne spominje uvođenje nulte tolerancije na zlostavljanje, što bi značilo automatsko odstranjivanje svećenika krivih za zlostavljanje, te nedostatak mjera koje će se provoditi protiv biksupa koji zataškavaju seksualno zlostavljanje.
O tome je za govorio Peter Isley, glasnogovornik organizacije Ending Clergy Abuse koja okuplja aktiviste iz različitih zemalja. “Nulta tolerancija trebala bi postati crkveni zakon. Ako je utvrđeno da je svećenik zlostavljao dijete, trebao bi biti udaljen iz službe. A ako su biskupi zataškavali zločine, i oni bi trebali biti odstranjeni”, izjkavio je Isley, prenosi Guardian. Papi se zamjera i to što je na skupu o pedofiliji u Katoličkoj crkvu previše vremena potrošio govoreći o zlostavljanju djece u obitelji, školama, sportskim klubovima i drugim organizacijama koje s Crkvom nemaju veze, a dotaknuo se i opasnosti koje djeci prijete na internetu, što zaista nije povezano sa svećeničkim zlostavljanjem.
U svojem zaključnom govoru posebno je inzistirao na zastranjenju pojedinih pripadnika klera “koji su postali instrument u rukama Sotone”, što nije dobro sjelo nekim vjernicima koji su došli čuti što će Crkva poduzeti da riješi problem seksualnog nasilja. “Nismo iznenađeni, razočarani smo”, rekao je Švicarac Jean-Marie Fuerbrigner, nazočan na Trgu sv. Petra u Rimu i ocijenio: “Iskreno, to je obično pastoralno blebetanje, okrivljuju đavla. Vrte se kao mačak oko vruće kaše kako ne bi izravno zagrizli u srž crkvenih problema”.
3. Ukidanje pontifikalne tajne
Pontifikalna tajna je poseban oblik kodeksa tajnosti koji se primjenjuje na područja koja zahtijevaju veliku razinu povjerljivosti. Kazne za kršenje te vrste tajnosti iznimno su stroge, a najteži prekršaji mogu završiti ekskomunikacijom. Jedan od problema s prijavljivanjem seksualnog zlostavljanja je i u tome što potencijalnim svjedocima prijeti crkvena kazna ako pred civilnim sudom progovore o onome što znaju o seksualnim napadima u Crkvi. Mnogi crkveni dužnosnici tijekom godina baš su pontifikalnu tajnu navodili kao razlog zašto nisu prijavljivali saznanja koja su imali o takvim nedjelima.
Nekoliko članova Rimske Kurije na Vatikanskom summitu govorilo je o mogućnosti ukidanja “pontifikalne tajne” kad je riječ o svećeničkom spolnom zlostavljanju. Američki kardinal Blase Cupich nedvosmisleno je rekao da pontifikalna tajna ne može biti opravdanje za ne prijavljivanje takvih zlodjela: “Prijavljivanje prekršaja ne bi trebalo biti ograničeno službenom tajnom i pravilima o povjerljivosti”, rekao je. S njim se složio njegov njemački kolega Reinhard Marx, koji je izjavio da Crkva mora redefinirati pravila o povjerljivosti i tajnosti ili će biti izložena sumnji da se i dalje bavi zataškavanjem zločina.
Crkva se do sada branila tvrdeći kako je visoka razina tajnosti kojom se tretiraju slučajevi seksualnog zlostavljanja važna jer ohrabruje žrtve koje ne žele da njihov identitet bude poznat javnosti ipak istupe, ali sve su brojnije kritike onih koji tvrde da je to samo krinka za zataškavanje zločina članova Crkve. Udruge koje okupljaju žrtve svećeničkog seksualnog nasilja nadale su se da će Crkva jasno i glasno narediti da se takvi zločini prijavljuju građanskim vlastima, ali do kraja summita nije donesena definitivna odluka o tom pitanju.
4. Uništavanje spisa o spolnom zlostavljanju
Premda napadi na djecu koje su počinili katolički svećenici nisu tajna, a odnedavno se pojavljuju i svjedočanstva o zlostavljanju žena, detalji o tome kako su se zločini zataškavali tek su počeli curiti u javnost. Na vatikanskom summitu javnost je šokiralo priznanje njemačkog kardinala Reinharda Marxa, koji je rekao da je Crkva ponekad uništavala spise o spolnom zlostavljanju maloljetnika koje su počinili svećenici. Okupljeni na skupu imali su priliku čuti i svjedočanstva pet žrtava zlostavljanja, uključujući i ženu iz Afrike koju je svećenik silovao od kada je imala 15 godina, i tri puta je prisilio da ode na pobačaj.
5. Konzervativci za sve krive gejeve
Nije novost da konzervativno krilo Crkve svaki pedofilski skandal nastoji iskoristiti u svom križarskom ratu protiv homoseksualaca. Dvojica kardinala tradicionalista, Walter Brandmueller i Raymond Burke, prije početka summita pozvali su biskupe koji su se okupljali u Vatikanu da osude “pošast homoseksualnog pitanja” u Crkvi. Analitičari u Vatikanu odmah su ocijenili da guranje pitanja homoseksualizma u prvi plan, premda to nije tema summita u Rimu, pokazuje kako svećenici koji su nezadovoljni papom Franjom ne miruju.
Konzervativni biskupi koji pripadaju tradicionalističkom krilu Crkve optužuju Papu da je pretjerano tolerantan prema homoseksualacima među klerom, da je razvodnio vjeru te zapostavio crkvena učenja i moral. Oni su uvjereni kako je homoseksualnost glavni uzrok zlostavljanjima u Crkvi, i svoj stav nastoje nametnuti liberalnijim biskupima koji podržavaju papu Franju. Guranjem takvih ideja skreće se pažnja sa onoga što bi u ovom trenutku trebao biti fokus, kažu njihovi kritičari, koji traže da se rasprava o homoseksualnosti u Crkvi odvoji od problema pedofilije i seksualnog nasilja.