Nakon pritiska Bandića i Kaptola, osramotile su se udruge arhitekata. Ni ovaj zadnji pokušaj stopiranja crkve u parku nema nikakve šanse
Drago Hedl detaljno je istražio kronologiju slučaja crkve na Savici
Stanovnici Savice izgubili su bitku s gradskim vlastima u namjeri da očuvaju jedini park u tom dijelu Zagreba. Gradski ured, ne trudeći se uopće odgovoriti na primjedbe građana, glatko ih je odbio i izdao lokacijsku dozvolu za gradnju crkve koja će zauzeti ogroman dio parka. Jedino što građanima tog dijela Zagreba još preostaje jest žaliti se Ministarstvu graditeljstva, no, kažu stanovnici zgrada uokolo parka, što očekivati od ministra Lovre Kuščevića koji u javnoj komunikaciji pozdravlja s „hvaljen Isus“.
Bitka za očuvanje parka, zelenog otoka u moru betona na Savici, čini im se izgubljenom. U toj bitci, kaže za Telegram vrhunski građevinski stručnjak sa zavidnim znanstvenim ugledom, koji je zatražio anonimnost da ne bi kao i članovi inicijative Čuvamo naš park, bio nazvan nevjernikom i protivnikom Crkve, ili komunistom, kako je te građane okarakterizirao Milan Bandić, upozorava da građani tu bitku nisu ni mogli dobiti.
Uloga udruga i uglednih arhitekata
“Priča o gradnji crkve na Savici ne uključuje samo Milana Bandića i Kaptol već i dvije profesionalne strukovne organizacije, Udruženje hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata, koje nisu činile ništa da zaštite struku. Među njima je, na žalost, i niz uglednih članova”, kaže Telegramov sugovornik i podsjeća kako je sve počelo prije više od devet godina, 9. srpnja 2007.
Tada je sklopljen ugovor o nagodbi između Grada Zagreba i tri zagrebačke župe – Krista Kralja, Svete Terezije od djeteta Isusa i Blaženog Alojzija Stepinca. O tome zašto je izabrana upravo lokacija parka, a ne neka druga, koje postoje u neposrednoj blizini (na jednoj su, u međuvremenu, izgrađeni urbani vrtovi), u toj nagodbi nema ni riječi. Građane Savice, naravno, o tome nitko ništa nije pitao.
Više od četiri godine nakon sklopljene nagodbe o gradnji crkve u parku, Milan Bandić 28. rujna 2011. donosi „program urbanističko-arhitektonskog natječaja za izradu idejnog rješenja uređenja parka i crkve na Trnjanskoj Savici u Zagrebu“.
Pogled na park koštao je 200 eura više po kvadratu
U međuvremenu, na rubu parka počinje gradnja tri osmerokatnice, a građani koji ondje kupuju stanove (cijena metra četvornog stanova s pogledom na park stajala je 200 eura više od ostalih), pojma nemaju da će, za nekoliko godina, umjesto na park, gledati na beton i crkvu.
“Priča o izgradnji crkve u parku na Savici nastavlja se u veljači 2013. kada se raspisuje otvoreni natječaj s pozvanim natjecateljima, a njegova je svrha, citirat ću, ‘pronaći kvalitetno rješenje za uređenje parkovne površine i optimalne mikro lokacije župne crkve’. Kakve li ironije! Niti je park bilo potrebno uređivati, niti je u njemu bilo moguće naći ikakvu mikro lokaciju na kojoj se namjerava graditi makro crkva!”, objašnjava Telegramov sugovornik.
Pritisci, strukovne blamaže i skriveni postupci
Natječaj na kojem je sudjelovalo devet projektantskih timova, zaključen je u svibnju iste godine, jednoglasnom odlukom ocjenjivačkog suda. Nije dodijeljena prva, već dvije druge i jedna treća nagrada. Sada počinje vrlo zanimljiv dio priče: počinju igre kako bi lokacijsku dozvolu dobio trećenagrađeni rad, onaj po ukusu crkvenih struktura.
Sugovornik Telegrama o tome kaže: „Uslijedio je niz pritisaka, strukovnih blamaža i skrivenih postupaka, a inicijativa kreće od samog crkvenog vrha, dopisom Nadbiskupskog duhovnog stola Gradskom uredu za strategijsko planiranje u kojem se kaže da je trećenagrađeni rad najbolje rješenje za daljnju izradu idejnog projekta. Gradski ured traži očitovanje ocjenjivačkog suda, ovi pak kažu kako trećenagrađeni rad nije pogodan za daljnju doradu, ali dva drugonagrađena jesu“.
Crkvene vlasti su nezadovoljne, ali strpljivo čekaju tri godine da se stvari stišaju i zaborave. Početkom ove godine, međutim, pokreću novu inicijativu, ostajući kod svoje odluke da se crkva u parku gradi onako kako je zamišljena trećenagrađenim radom. U Gradskom uredu, koji je natječaj i raspisao, posve se oglušuju o pravilnik gdje stoji kako se daljnja razrada projekata može povjeriti samo prvonagrađenom radu ili sljedećem nagrađenom autoru.
Dva sudionika natječaja u sukobu interesa
Unatoč tome, Gradski ured kreće u postupak dobivanja lokacijske dozvole za trećenagrađeni projekt tvrtke Modulus. Glavni projektant je arhitekt Oskar Fleischer, a autor Aleksandar Bašić. Prvi je bio član izborne komisije, a drugi član jednog od tima pet pozvanih sudionika natječaja.
“Kako je moguće da se ta dva sudionika natječaja, u nespojivim ulogama i sukobu interesa, nađu u istom timu?”, pita se naš sugovornik.
No, najzanimljiviji dio priče jest svakako nastojanje zagrebačkog Gradskog ureda za prostorno uređenje da svim silama i na sve načine, očito pod nečijim snažnim pritiskom, isključi stanovnike Savice iz njihova zakonskog prava da stave primjedbe na izdavanje lokacijske dozvole.
Komuniciranje obavijestima na stablima
Kako se to radilo, najbolje je vidljivo iz službene bilješke spomenutog ureda od 21. lipnja ove godine. Valja to citirati u cijelosti: „Povodom zahtjeva župe Blaženog Alojzija Stepinca iz Zagreba, Zvonimira Rogoza 1, izvješen je javni poziv od 17. lipnja 2016. zaštićen u plastičnoj foliji od vremenskih nepogoda, na predmetnu građevinsku česticu na dva stabla u sjeveroistočnom dijelu obuhvata“!
Zaista nevjerojatno kako Bandićeva Gradska uprava komunicira s građanima, stavljajući za njih važne obavijesti „zaštićene u plastičnu foliju od vremenskih nepogoda“ i to ne na jedno, već na dva stabla u parku!