Iako je to bilo jasno već u momentu u kojem je SDA, zajedno s pojedinim zastupnicima desnice iz redova koalicijskih partnera koji su tada činili vlast samo u Sarajevu, a sad su u vlasti i države i Federacije BiH, minirala izbor legendarnog Bogića Bogićevića za mjesto gradonačelnika, ona koja je nakon tog čina izabrana za tu funkciju, a riječ je o aktualnoj sarajevskoj gradonačelnici, Benjamini Karić, inače potpredsjednici Bogićevićevog SDP-a, ovog je vikenda zaključila otvoreni odlazak na stranu populističke desnice.
Što bi bio problem i prevara birača u svakom slučaju, međutim, imajući u vidu opću šutnju njene matične stranke na populistički klerikalni nacionalizam kojeg gradonačelnica u svakoj prilici manifestira, bosanskohercegovački SDP nikako ne može izbjeći činjenicu da je doživio moralni poraz, kojeg ne može ublažiti prisustvo drugih visokih dužnosnika na jučerašnjem sarajevskom Pride-u, koji je i povod ovog teksta.
Što ona više uopće radi u SDP-u?
Dakle, nakon što je na svaki moguć način povlađivala bošnjačkom nacionalizmu i Islamskoj zajednici, od odbijanja da promijeni generalizirajući natpis o Srbima u cjelini na spomen-ploči na zgradi Vijećnice, preko odbijanja da na spomen-ploči na Kazanima napiše tko je ubio te ljude.
Ali i osude nastupa Lidije Bačić, nominalno zbog toga što se odvijao u blizini katedrale, a stvarno zbog poticaja iz Islamske zajednice i navodnog vrijeđanja javnog morala, kao i izbjegavanja da normalno napiše božićnu čestitku katolicima i uopće spomene Božić, tako što im je čestitala ‘praznik’, aktualnim odbijanjem ideje da Vijećnicu osvijetli duginim bojama na dan sarajevske Povorke ponosa i općenitim ignoriranjem tog događaja, čovjeku doista preostaje da se upita kakve veze sve nabrojano ima sa socijaldemokracijom i što ona više uopće radi u SDP-u.
U najgorem stanju od svih partija u regiji
Nije, svakako, Sarajevo jedinstveno po unisonoj pobuni desnice protiv organizacije Povorke ponosa. Iako je Hrvatska došla do točke u kojoj je nezamislivo da HDZ aktivira sve resurse ne bi li onemogućio njezino održavanje, što SDA radi godinama, a posebno je to pokušao ovog vikenda, ali ono što jest jedinstveno je odbijanje lijevo-liberalnih vlasti da se solidariziraju s marginaliziranom manjinom. Što predstavlja apsolutno poništavanje smisla egzistencije te stranke u budućnosti.
Prisjetimo li se ovdje da je čak i notorni, nekadašnji splitski SDP-ov gradonačelnik Ivo Baldasar, pored toga što je pljeskao s HOS-ovcima na okupljanju oko proustaškog spomenika, došao na splitski Pride i podignuo zastavu duginih boja na štandarcu na Pjaci, sasvim pouzdano se može zaključiti da se bosanskohercegovački SDP nalazi u najgorem stanju od svih socijaldemokratskih partija u regiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bazičnim ljudskim pravima okreću leđa
Jer nakon što su im prvo iz programa i realne politike iščeznule klasne i radničke teme, da bi potom nestao i stvarni interes za pridobivanjem birača u većinski srpskim i hrvatskim krajevima Bosne i Hercegovine, proces je završio tako da čak i zahtjevima za bazičnim ljudskim pravima okreću leđa. To s jedne strane svjedoči o nevjerojatno tragičnom mandatu i aktivnom desničarskom populizmu sarajevske gradonačelnice, s druge o potpunom obesmišljavanju SDP-a, čija je još uvijek potpredsjednica, a s treće o potpunoj regresiji društva u kojem je takvo ponašanje poželjno i prihvaćeno.
Da stvar bude gora, baza stvarnih glasača SDP-a, odnosno ono urbano Sarajevo koje uporno i na svaki način pokušava održati živom ideju progresivnog i zajedničkog grada svih ljudi, nacija i opredijeljena, nema nikakvu identifikaciju s Benjaminom Karić. Ovakvi potezi samo tjeraju te ljude od podržavanja te stranke. Uostalom, najveći dio ljudi koji su na povorku došli svakako jesu barem bili glasači SDP-a
No, stvari su očito otišle toliko daleko da ih je nemoguće tek tako zaustaviti. Ovdje ostaje zaključiti s tim da je na kraju partija, koja se držala na svojim gubitničkim idejnim pozicijama, čak i u ratno vrijeme, dozvolila jedan ovakav kadrovski i moralni debakl, za kojeg se pravi da ga ne vidi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon sabotiranja Pridea i osude Lidije Bačić, potpuno je jasno: sarajevska gradonačelnica je populistička desničarka
Odbila je ideju da Vijećnicu osvijetle duginim bojama na dan sarajevske Povorke ponosa
Da stvar bude gora, baza stvarnih glasača SDP-a, odnosno ono urbano Sarajevo koje uporno i na svaki način pokušava održati živom ideju progresivnog i zajedničkog grada svih ljudi, nacija i opredijeljena nema nikakvu identifikaciju s Benjaminom Karić i ovakvi potezi samo tjeraju te ljude od podržavanja te stranke. Uostalom, najveći dio ljudi koji su na povorku došli svakako jesu barem bili glasači SDP-a
Iako je to bilo jasno već u momentu u kojem je SDA, zajedno s pojedinim zastupnicima desnice iz redova koalicijskih partnera koji su tada činili vlast samo u Sarajevu, a sad su u vlasti i države i Federacije BiH, minirala izbor legendarnog Bogića Bogićevića za mjesto gradonačelnika, ona koja je nakon tog čina izabrana za tu funkciju, a riječ je o aktualnoj sarajevskoj gradonačelnici, Benjamini Karić, inače potpredsjednici Bogićevićevog SDP-a, ovog je vikenda zaključila otvoreni odlazak na stranu populističke desnice.
Što bi bio problem i prevara birača u svakom slučaju, međutim, imajući u vidu opću šutnju njene matične stranke na populistički klerikalni nacionalizam kojeg gradonačelnica u svakoj prilici manifestira, bosanskohercegovački SDP nikako ne može izbjeći činjenicu da je doživio moralni poraz, kojeg ne može ublažiti prisustvo drugih visokih dužnosnika na jučerašnjem sarajevskom Pride-u, koji je i povod ovog teksta.
Što ona više uopće radi u SDP-u?
Dakle, nakon što je na svaki moguć način povlađivala bošnjačkom nacionalizmu i Islamskoj zajednici, od odbijanja da promijeni generalizirajući natpis o Srbima u cjelini na spomen-ploči na zgradi Vijećnice, preko odbijanja da na spomen-ploči na Kazanima napiše tko je ubio te ljude.
Ali i osude nastupa Lidije Bačić, nominalno zbog toga što se odvijao u blizini katedrale, a stvarno zbog poticaja iz Islamske zajednice i navodnog vrijeđanja javnog morala, kao i izbjegavanja da normalno napiše božićnu čestitku katolicima i uopće spomene Božić, tako što im je čestitala ‘praznik’, aktualnim odbijanjem ideje da Vijećnicu osvijetli duginim bojama na dan sarajevske Povorke ponosa i općenitim ignoriranjem tog događaja, čovjeku doista preostaje da se upita kakve veze sve nabrojano ima sa socijaldemokracijom i što ona više uopće radi u SDP-u.
U najgorem stanju od svih partija u regiji
Nije, svakako, Sarajevo jedinstveno po unisonoj pobuni desnice protiv organizacije Povorke ponosa. Iako je Hrvatska došla do točke u kojoj je nezamislivo da HDZ aktivira sve resurse ne bi li onemogućio njezino održavanje, što SDA radi godinama, a posebno je to pokušao ovog vikenda, ali ono što jest jedinstveno je odbijanje lijevo-liberalnih vlasti da se solidariziraju s marginaliziranom manjinom. Što predstavlja apsolutno poništavanje smisla egzistencije te stranke u budućnosti.
Prisjetimo li se ovdje da je čak i notorni, nekadašnji splitski SDP-ov gradonačelnik Ivo Baldasar, pored toga što je pljeskao s HOS-ovcima na okupljanju oko proustaškog spomenika, došao na splitski Pride i podignuo zastavu duginih boja na štandarcu na Pjaci, sasvim pouzdano se može zaključiti da se bosanskohercegovački SDP nalazi u najgorem stanju od svih socijaldemokratskih partija u regiji.
Bazičnim ljudskim pravima okreću leđa
Jer nakon što su im prvo iz programa i realne politike iščeznule klasne i radničke teme, da bi potom nestao i stvarni interes za pridobivanjem birača u većinski srpskim i hrvatskim krajevima Bosne i Hercegovine, proces je završio tako da čak i zahtjevima za bazičnim ljudskim pravima okreću leđa. To s jedne strane svjedoči o nevjerojatno tragičnom mandatu i aktivnom desničarskom populizmu sarajevske gradonačelnice, s druge o potpunom obesmišljavanju SDP-a, čija je još uvijek potpredsjednica, a s treće o potpunoj regresiji društva u kojem je takvo ponašanje poželjno i prihvaćeno.
Da stvar bude gora, baza stvarnih glasača SDP-a, odnosno ono urbano Sarajevo koje uporno i na svaki način pokušava održati živom ideju progresivnog i zajedničkog grada svih ljudi, nacija i opredijeljena, nema nikakvu identifikaciju s Benjaminom Karić. Ovakvi potezi samo tjeraju te ljude od podržavanja te stranke. Uostalom, najveći dio ljudi koji su na povorku došli svakako jesu barem bili glasači SDP-a
No, stvari su očito otišle toliko daleko da ih je nemoguće tek tako zaustaviti. Ovdje ostaje zaključiti s tim da je na kraju partija, koja se držala na svojim gubitničkim idejnim pozicijama, čak i u ratno vrijeme, dozvolila jedan ovakav kadrovski i moralni debakl, za kojeg se pravi da ga ne vidi.