Nekad je nužno odabrati stranu

Nakon sporazuma s Iranom, postaje jasno po čemu ćemo pamtiti Obamu

Donosimo pregled postignuća (i promašaja) američkog predsjednika

US President Barack Obama speaks during an Easter prayer breakfast in the East Room of the White House April 7, 2015 in Washington, DC. AFP PHOTO/BRENDAN SMIALOWSKI
FOTO: Brendan Smialowski/AFP

Barack Obama je velikim dijelom postao američki predsjednik zahvaljujući svojim vanjskopolitičkim stavovima. Vrlo rano je istupio kao protivnik rata u Iraku, što mu je dalo prednost pred Hillary Clinton, svojom protukandidatkinjom na predizborima Demokratske stranke. Analitičari danas upravo vanjsku politiku smatraju njegovim najslabijim aspektom njegove vlasti. Nakon iranskog sporazuma, mnogi će zasigurno preispitati svoje stavove. U svom inauguracijskom govoru 2009. godine Obama je poručio američkim neprijateljima kako je spreman “pružiti ruku ako su voljni otvoriti svoju šaku”. Nakon samo devet mjeseci u Bijeloj kući dobio je Nobelovu nagradu za mir. Očekivanja su bila velika. U nastavku pročitajte koji su događaji vanjske politike obilježili mandate Baracka Obame.

1. Iranski nuklearni sporazum

Iran je prihvatio Obamin savjet o otvaranju šake i pružanju ruke. Odnosi SAD-a i Irana narušeni su nakon iranske revolucije 1979. godine. Iranski nuklearni sporazum, čiji je glavni arhitekt upravo Obama, mogao bi konačno razriješiti tu situaciju. Obama je na putu da otvori Iran međunarodnoj zajednici i istovremeno ga spriječi da razvije nuklearnu bombu. Uspostavi li normalne diplomatske odnose s tom zemljom, to bi bilo njegovo najvažnije vanjsko političko ostvarenje. Čini se da je na dobrom putu.

2. Likvidacija Osame bin Ladena

Osama_bin_Laden_portrait

Vođa Al Kaide Osama bin Laden ubijen je 2. svibnja 2011 u operaciji koja je trajala manje od sat vremena, a planira je četiri godine. Bin Laden se skrivao u gradu Abbottabadu, 50-ak kilometara sjeveroistočno od pakistanske prijestolnice Islamabada. “Pravda je zadovoljena”, rekao je tada Obama. Likvidacija prvog svjetskog terorista nažalost nije zaustavila terorističke akcije, prvenstveno na Bliskom istoku.

3. Diplomatski odnosi s Kubom

Novo poglavlje Obama je počeo i u odnosima s Kubom. Američki predsjednik dogovorio je uspostavljanje diplomatskih veza SAD-a i Kube, a postupno bi se toj zemlji trebale ukinuti i sankcije. Diplomatske veze SAD-a i Kube prekinute su u siječnju 1961. za vrijeme predsjednika Dwighta Eisenhowera, sedam mjeseci prije nego što je Obama rođen.

4. Arapsko proljeće

Infobox_collage_for_MENA_protests

Za vrijeme Obaminog mandata krenuo je val demonstracija i državnih udara u arapskim zemljama, nazvan “arapsko proljeće”. Nakon početnog zanosa i nadanja da su posrijedi prodemokratske revolucije, situacija je ubrzo izmakla kontroli. Kaos u Libiji, građanski rat u Siriji, te pojava ISIS-a samo su neki od elemenata koji su izravno ili neizravno povezani s arapskim proljećem.

5. Građanski rat u Siriji

Obamu je od intervencije protiv sirijskog predsjednika Bašara al-Asada odgovorio ruski prijedlog prema kojem je sirijskog kemijsko oružje prevezeno iz zemlje i uništeno. Utjecaj na konačnu odluku zasigurno je imala i ruska mornarica raspoređena ispred sirijskih voda. Od početka sukoba u Siriji, američki predsjednik nije bio siguran u kojoj bi mjeri trebao naoružavati pobunjenike u Siriji zbog straha da sofisticirano oružje ne padne u ruke islamskih militanata. Mnogi iz Pentagona, Kongresa, ali i njegovog užeg kruga mu zamjeraju što nije intervenirao protiv Asada.

6. Pojava ISIS-a

Za vrijeme mandata Baracka Obame pojavila se i jedna od najvećih prijetnji bliskoistočnom, ali i svjetskom miru. Zloglasna Islamska država Iraka i al-Šama, kasnije se rebrendirala u takozvanu Islamsku državu. Danas ratuju u Iraku i Siriji gdje su proglasili kalifat. Unatoč zračnoj intervenciji, vodeći ljudi Pentagona kažu kako to nije dovoljno i kako će borba protiv ISIS-a trajati godinama. Pojava ISIS-a najveći je neuspjeh Obamine administracije, no mnogi se analitičari (s pravom) pitaju tko za to snosi veći dio krivice – bivši predsjednik George Bush koji je pokrenuo intervenciju u Iraku ili Barack Obama.

7. Ukrajinska kriza

-

Nakon što je svrgnut tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, mnogi su vjerovali kako Ukrajinu čekaju bolji dani. No, nakon pobune istočnih pokrajina Donjecka i Luganska i samoproglašenja narodnih republika zemlja je utonula u građanski rat. Rusija je anektirala Krim i tako prekršila međunarodno pravo, a američki predsjednik je odgovorio sankcijama. Mnogi mu u američkoj politici zamjeraju što Ukrajini trenutno ne šalje vojnu pomoć. Što ne znači da neće. Protivnici te opcije misle kako bi to samo rasplamsalo sukob u Ukraini i nepovratno narušilo odnose SAD-a i Rusije. Za sada je američki predsjednik rješavanje ukrajinske krize prepustio Angeli Merkel koja je sporazumom u Minsku uspjela dogovoriti krhko primirje.

8. Promjena politike prema Kini

Osnova Obamine vanjsko-političke doktrine trebala je biti politika stožera u Azijsko-pacifičkoj regiji. Tu je regiju Obama vidio kao ključnu i naredio je promjenu fokusa s Bliskog istoka. Politika stožera trebala je obuzdati kineske ambicije. Bit te strategije sastoji se od prisutnosti u vojnim bazama na terenu – kroz građenje novih i jačanjem postojećih sporazuma sa saveznicima u regiji. Bliski je istok međutim, silom prilika, ostao u fokusu američke vanjske politike.

9. Neuspješno povlačenje iz Afganistana

Još jedan od problema koje je Obama naslijedio. Obećao je da će ga riješiti, a nije. Premda je najavio potpuno povlačenje iz Afganistana, svoje obećanje nije do kraja ostvario. Nedavno je priopćeno kako će se usporiti planirani proces povlačenja, te će u toj zemlji i dalje biti raspoređeno 9800 vojnika. Do kraja godine, rekao je Obama, neće biti povlačenja vojnika.

10. Zahlađenje odnosa s Izraelom

Netanyahu once again blasts Iran nuclear deal

Obamini odnosi s Izraelom od početka su krenuli krivo. Izraelski lobi, tradicionalno naklonjen demokratskoj stranci, nije podržao Obaminu kandidaturu za predsjednika. Dvodržavno rješenje izraelsko-palestinskog pitanja bio je prioritet Obamine administracije dobar dio njegovog drugog mandata. Za to je zadužio prvog američkog diplomata Johna Kerrya. Benjamin Netanyahu je međutim bio neumoljiv, pa Kerryeva mirovna misija nije dala rezultata. Uspostavljanjem trajnog mira između Izraela i Palestine Obama je naumio opravdati svoju Nobelovu nagradu za mir. Ovo će zamršeno pitanje morati pričekati neke druge, bolje dane, a je li Obama opravdao Nobela, procijenite sami.