Nije ni čudno da su svi odmah stali u čvrsti, obrambeni stav. Preiskusni Davor Božinović je još bio i najfleksibilniji, iako je na čelu Vladinog resora koji se bavi represijom.
Ministar unutarnjih poslova je na pitanje tko je odgovoran za ovako visoke broje zaraženih i umrlih kazao kako svi oni rade najbolje što znaju i pozvao se na analizu kad sve ovo, jednom, prođe.
Povjerenstvu za istinu o borbi protiv Covida-19
O mogućem i jako budućem Povjerenstvu za izbjegavanje dvostruke konotacije istine o borbi protiv Covida-19 (disclaimer: pojam i naziv povjerenstva je plod pokvarene mašte i povećeg iskustva autora teksta, članovi Stožera su spominjali samo analizu) govorio je i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak, ističući potrebu za “širom slikom”.
Najpovrjeđeniji samim pitanjem o odgovornosti bili su oni koji su se nekad davno u javnosti najviše doživljavali kao heroji. Evo, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Alemka Markotić.
Je li ovo sudnica?
Teško je ne sjetiti se poletnih proljetnih naslova o tome da nam i u gospodarstvu treba jedna Markotić, no da tadašnje laude nisu baš postale evergreeni pokazuje i njena današnja rečenica: “Nadam se da sam na dobrom mjestu, da je ovo press konferencija, a ne sudnica”.
A analize o tome tko je bio uspješan u borbi s pandemijom, a tko ne, veli, “trajat će godinama”. Ministar zdravstva Vili Beroš se, pak, podupro o znanost, pitajući se na osnovu koje znanstvene činjenice se donosi zaključak da Stožer nije donosio odluke na vrijeme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Letkom protiv korone
Stvarno, kako je nekome uopće moglo pasti na pamet da su odluke o mjerama ponešto kasnile? I to bez višegodišnje analize? Pa onda na osnovu svega drsko postavljati pitanja ljudima iz Stožera o odgovornosti?
Dvostruka mjerila s proljeća i kampanja za HDZ koju je Stožer odradio početkom ljeta, naravno, nisu imali nikakve veze s općim gubitkom povjerenja u glavno protupandemijsko tijelo.
Višegodišnja će, nema sumnje, analiza trebati i da se procijeni je li baš bilo najpametnije potpuno otvoriti granice pred turističku sezonu, uz strogu epidemiološku mjeru dijeljenja letaka o koronavirusu stranim turistima. Tko bi znao je li, nadalje, zbog toga sezona naprasno završila odmah iza Velike Gospe, a Hrvatska počela ulaziti u agoniju čiji vrhunac – u najboljem slučaju – upravo proživljava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dobri rezultati i preklinjanje
Nema šansi da su strože mjere kasnile – i nije umjesno postavljati pitanja o tome – kad je, recimo, krajem rujna, Capak konstatirao da “svi u Europi imaju strože mjere od Hrvatske”, ali ove naše “donose dobre rezultate”, pa ih nije potrebno postrožavati.
U listopadu je, pak, počelo preklinjanje. Koliko je bilo opravdano da domaća medicinska struka i najcjenjeniji znanstvenici počnu doslovno moliti vlast da uvede strože mjere, bit će stvar dugotrajne analize koja će, nema sumnje, završiti time da su za sve uglavnom krivi virus&neodgovorni građani.
Nekontrolirano i opasno
Valja ipak notirati da je, recimo, 23. listopada cijenjeni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić izrazio bojazan da Hrvatska “srlja u jedan neuređeni, nekontrolirani i opasni lockdown”, te upozorio da su se u drugim zemljama premijeri obratili javnosti s ozbiljnim porukama i točnim podacima o tome što se može očekivati. Naš još nije. Pomalo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve je eskaliralo prošlog mjeseca, koji je počeo pismom šest ključnih udruga u zdravstvu kojim se tražilo hitno uvođenje strogih mjera kako zdravstveni sustav ne kolabirao. No, je li Stožer kriv što je godišnjica pada Vukovara tek 18. studenog, pa su mjere krenuli postrožavati u zadnjoj trećini mjeseca? Nema znanstvenih činjenica o tome. A ako i ima, trebat će godine i godine analize da se do njih dođe.
Sitno politikanstvo i grandiozna improvizacija
Kad se sve zbroji, teško se čuditi da je Hrvatska po dinamici novih slučajeva Covida-19 sada najgora u Europskoj uniji. Već smo tjednima bili pri vrhu, a sad smo skinuli i taj uporni Luksemburg.
Kao što se teško čuditi i slabo prikrivenoj uvrijeđenosti članova Stožera što ih se uopće, kao da su u sudnici, pita za nekakvu odgovornost. Jer, za tragični drugi val krivnja je na virusu&neodgovornim građanima. Nikako na pogrešnim odlukama koje donose, te sitnom politikantstvu i grandioznoj improvizaciji u kojima se kupaju političke i epidemiološke vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mineri i šmrkavci
Vlast, uostalom, moglo se dobro naučiti u ove četiri godine Andreja Plenkovića, ne griješi. A oni koji propituju njen rad – na bilo kojem polju – su saboteri, mineri, šmrkavci, ukratko, ljudi vrlo sumnjivih namjera.
Ili, kako je to sjajno zaokružio baš danas, dok se Hrvatska diči titulom najgore europske zemlje u borbi protiv Covida-19, a Stožer vrijeđa na nezgodna pitanja, predsjednik Sabora Gordan Jandroković – traženje odgovornosti je u ovom trenutku neodgovorno. Štoviše, “pokušaj stvaranja kaosa, pokušaj udaranja u one koji rade”, dakle, nešto čemu “treba reći ‘dosta’”!
Krajnje je vrijeme, ukratko, da nacija začepi. I u dostojnoj tišini nastavi brojiti mrtve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon što su gadno zabrljali s koronom, vlast želi da javnost zašuti
Vladajuće, tko zna zašto, opako iritiraju pitanja o odgovornosti za eksploziju pandemije
Za tragični drugi val krivnja je na virusu&neodgovornim građanima. Nikako na pogrešnim odlukama koje donose, te sitnom politikantstvu i grandioznoj improvizaciji u kojima se kupaju političke i epidemiološke vlasti.
Nije ni čudno da su svi odmah stali u čvrsti, obrambeni stav. Preiskusni Davor Božinović je još bio i najfleksibilniji, iako je na čelu Vladinog resora koji se bavi represijom.
Ministar unutarnjih poslova je na pitanje tko je odgovoran za ovako visoke broje zaraženih i umrlih kazao kako svi oni rade najbolje što znaju i pozvao se na analizu kad sve ovo, jednom, prođe.
Povjerenstvu za istinu o borbi protiv Covida-19
O mogućem i jako budućem Povjerenstvu za izbjegavanje dvostruke konotacije istine o borbi protiv Covida-19 (disclaimer: pojam i naziv povjerenstva je plod pokvarene mašte i povećeg iskustva autora teksta, članovi Stožera su spominjali samo analizu) govorio je i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak, ističući potrebu za “širom slikom”.
Najpovrjeđeniji samim pitanjem o odgovornosti bili su oni koji su se nekad davno u javnosti najviše doživljavali kao heroji. Evo, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Alemka Markotić.
Je li ovo sudnica?
Teško je ne sjetiti se poletnih proljetnih naslova o tome da nam i u gospodarstvu treba jedna Markotić, no da tadašnje laude nisu baš postale evergreeni pokazuje i njena današnja rečenica: “Nadam se da sam na dobrom mjestu, da je ovo press konferencija, a ne sudnica”.
A analize o tome tko je bio uspješan u borbi s pandemijom, a tko ne, veli, “trajat će godinama”. Ministar zdravstva Vili Beroš se, pak, podupro o znanost, pitajući se na osnovu koje znanstvene činjenice se donosi zaključak da Stožer nije donosio odluke na vrijeme.
Letkom protiv korone
Stvarno, kako je nekome uopće moglo pasti na pamet da su odluke o mjerama ponešto kasnile? I to bez višegodišnje analize? Pa onda na osnovu svega drsko postavljati pitanja ljudima iz Stožera o odgovornosti?
Dvostruka mjerila s proljeća i kampanja za HDZ koju je Stožer odradio početkom ljeta, naravno, nisu imali nikakve veze s općim gubitkom povjerenja u glavno protupandemijsko tijelo.
Višegodišnja će, nema sumnje, analiza trebati i da se procijeni je li baš bilo najpametnije potpuno otvoriti granice pred turističku sezonu, uz strogu epidemiološku mjeru dijeljenja letaka o koronavirusu stranim turistima. Tko bi znao je li, nadalje, zbog toga sezona naprasno završila odmah iza Velike Gospe, a Hrvatska počela ulaziti u agoniju čiji vrhunac – u najboljem slučaju – upravo proživljava.
Dobri rezultati i preklinjanje
Nema šansi da su strože mjere kasnile – i nije umjesno postavljati pitanja o tome – kad je, recimo, krajem rujna, Capak konstatirao da “svi u Europi imaju strože mjere od Hrvatske”, ali ove naše “donose dobre rezultate”, pa ih nije potrebno postrožavati.
U listopadu je, pak, počelo preklinjanje. Koliko je bilo opravdano da domaća medicinska struka i najcjenjeniji znanstvenici počnu doslovno moliti vlast da uvede strože mjere, bit će stvar dugotrajne analize koja će, nema sumnje, završiti time da su za sve uglavnom krivi virus&neodgovorni građani.
Nekontrolirano i opasno
Valja ipak notirati da je, recimo, 23. listopada cijenjeni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić izrazio bojazan da Hrvatska “srlja u jedan neuređeni, nekontrolirani i opasni lockdown”, te upozorio da su se u drugim zemljama premijeri obratili javnosti s ozbiljnim porukama i točnim podacima o tome što se može očekivati. Naš još nije. Pomalo.
Sve je eskaliralo prošlog mjeseca, koji je počeo pismom šest ključnih udruga u zdravstvu kojim se tražilo hitno uvođenje strogih mjera kako zdravstveni sustav ne kolabirao. No, je li Stožer kriv što je godišnjica pada Vukovara tek 18. studenog, pa su mjere krenuli postrožavati u zadnjoj trećini mjeseca? Nema znanstvenih činjenica o tome. A ako i ima, trebat će godine i godine analize da se do njih dođe.
Sitno politikanstvo i grandiozna improvizacija
Kad se sve zbroji, teško se čuditi da je Hrvatska po dinamici novih slučajeva Covida-19 sada najgora u Europskoj uniji. Već smo tjednima bili pri vrhu, a sad smo skinuli i taj uporni Luksemburg.
Kao što se teško čuditi i slabo prikrivenoj uvrijeđenosti članova Stožera što ih se uopće, kao da su u sudnici, pita za nekakvu odgovornost. Jer, za tragični drugi val krivnja je na virusu&neodgovornim građanima. Nikako na pogrešnim odlukama koje donose, te sitnom politikantstvu i grandioznoj improvizaciji u kojima se kupaju političke i epidemiološke vlasti.
Mineri i šmrkavci
Vlast, uostalom, moglo se dobro naučiti u ove četiri godine Andreja Plenkovića, ne griješi. A oni koji propituju njen rad – na bilo kojem polju – su saboteri, mineri, šmrkavci, ukratko, ljudi vrlo sumnjivih namjera.
Ili, kako je to sjajno zaokružio baš danas, dok se Hrvatska diči titulom najgore europske zemlje u borbi protiv Covida-19, a Stožer vrijeđa na nezgodna pitanja, predsjednik Sabora Gordan Jandroković – traženje odgovornosti je u ovom trenutku neodgovorno. Štoviše, “pokušaj stvaranja kaosa, pokušaj udaranja u one koji rade”, dakle, nešto čemu “treba reći ‘dosta’”!
Krajnje je vrijeme, ukratko, da nacija začepi. I u dostojnoj tišini nastavi brojiti mrtve.