Malo što je u onome u što se pretvorila hrvatska politika otkad je na vlasti Plenkovićeva inačica HDZ-a izgledalo tako farsično kao donošenje novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa o kojem se danas raspravljalo u Saboru. Radi se, prilično je jasno, zapravo o zakonu o sprječavanju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, čija je sudbina kao ozbiljnog tijela bila zapečaćena u trenutku kad se krenulo baviti s premijerom i Agrokorom. Ovo sad je samo finalni čin prigušivanja jedne institucije od čijih se odluka nekad znala ozbiljno tresti čitava država.
Pa govoriti kako je dosadašnji saziv Povjerenstva donosio protuzakonite odluke, bez objašnjenja o tome zašto onda i dalje ti isti ljudi ostaju na svojim dužnostima, odnosno zašto ih Sabor ne smijeni (zato jer takva vrsta vatrometa Plenkoviću ne treba nikad, a pogotovo sad, dok nepredvidivi Ured europskog javnog tužitelja hapsi bivše ministre).
Ubuduće bez suvišnih pitanja
O zakonu kojeg će, nema sumnje, vladajuća većina (odgovornost za pucanj u borbu protiv sukoba interesa, dakle, nije samo na HDZ-u) poslušno donijeti, dovoljno govori, primjerice, kazna za nedostavu traženih dokumenata Povjerenstvu. Ona iznosi tisuću kuna, a zakon ne definira što slijedi, dakle, sva je prilika da je tih tisuću kuna ulaznica za zatvaranje vrata Povjerenstvu koje bi njuškalo oko tvojih potencijalno sumnjivih poslova.
Nadalje, kako je rekla predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković na skupu kojeg je u listopadu na ovu temu organizirao GONG, sasvim će biti moguće i neupitno da šef tijela lokalne samouprave potpisuje ugovor s firmom – svoje supruge. I, da se ne ponavljamo previše, moći će se, bez suvišnih pitanja, Vladinim avionom voditi stranačke kolege u inozemstvo, imenovati kumove za diplomate i još puno finih stvari na koje su očito hrvatski političari navikli.
Uloga DORH-a u udaru na Povjerenstvo
No, poseban bonus u posljednjem poglavlju u pretvaranju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u još jednu imitaciju nezavisne institucije, ipak je uloga Državnog odvjetništva. Novaković je još u rujnu objavila kako su odlučili zastati s manje-više svim visokoprofilnim političkim predmetima zbog odluka sudova i Visokog upravnog suda koji su im osporili odlučivanje o kršenju načela obnašanja dužnosti jer za ta kršenja u zakonu nije propisana sankcija (da, ni u novom zakonu nema sankcije, uz spomenuto čudesno objašnjenje ministra Malenice o sudskoj praksi).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tad je još postojala je još tanka nada, da će DORH u slučaju Trke na prstenac (načelnik općine Barban je besplatno dodijelio na korištenje javnu površinu udruzi čije je predsjednik) uložiti zahtjev za preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda. U slučaju promjene te presude bi se, očekivali su u Povjerenstvu, mogli “otključati” i ostali slučajevi na kojima se sad ne može raditi. No, DORH ih je u listopadu odbio i to, kako je rekla Novaković, bez obrazloženja.
Žalci slučaja Žalac
Ta vijest danas zvuči spektakularno lošije nego prije samo mjesec dana. Naime, u to da DORH doista radi po zakonu i mimo političkog interesa vladajućih, nakon svega što se u međuvremenu dogodilo, ne vjeruju ni zadnji naivci. Podsjetimo, uhićenje bivše ministrice Gabrijele Žalac zbog sumnjivog posla koji je još daleke, pretpandemijske 2019. godine otkrio Telegram, dogodilo se unatoč DORH-u.
Naime, tamo su zaključili da taj predmet nema dovoljno materijala za pokretanje istrage i spremili ga u ladicu. Pa o njemu nisu obavijestili Ured europskog tužitelja. Pa je glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek prvo govorila neistinu na tiskovnoj konferenciji, a onda je lagala i u Saboru kad je tvrdila da nije imala blagog pojma o slučaju Žalac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Loš izgovor za istragu
U međuvremenu je stigla i odluka Europskog suda za ljudska prava u slučaju poginule šestogodišnje djevojčice Madine Hussiny, koja je pokazala kako su hrvatske institucije sudjelovale u zataškavanju okolnosti pogibije i maltretiranju preživjelog dijela obitelji i njihovih pravnih zastupnika.
DORH je dobio posebnu vruć šamar, zbog lošeg izgovora za istragu koju je provelo Županijsko državno odvjetništvo Vukovarsko-srijemske županije. Naime, u slučaju koji se svodio na to jesu li migranti bili na hrvatskom teritoriju i u kontaktu s hrvatskom policijom, magovima istražiteljstva nije palo na pamet da, recimo, provjere GPS lokacije mobilnih telefona.
Kolektivna Hrvoj Šipek
Ukratko, u posljednjih nekoliko tjedana postalo je razvidno da ključna institucija na koju se misli kad se kaže “neka institucije rade svoj posao”, taj isti posao radi čudesno sukladno političkim željama vlasti. I da su ključni ljudi tog tijela sasvim spremni javno lagati. Činjenica, stoga, da je i DORH imao svoju malu, cameo ulogu, u stajanju na kraj instituciji koja je svoj posao shvatila nešto ozbiljnije, dakle, Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, nimalo ne treba čuditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapravo, ispravno bi je bilo doživjeti kao višnju na vrhu prekrasne torte političke stabilnosti u kojoj je posljednjih pet godina okovana Hrvatska. One stabilnosti u kojoj su se sve institucije od čijeg integriteta ovisi funkcioniranje demokratskog sustava, milom ili silom, pretvorile u jednu kolektivnu Zlatu Hrvoj Šipek.
Nakon svih neistina Hrvoj Šipek, jasnije je zašto je DORH odbio pomoći Povjerenstvu za sukob interesa
Cameo uloga DORH-a u udaru na Povjerenstvo mnogo je razvidnija nakon svega što se dogodilo posljednjih tjedana
Ulogu DORH-a u ovom slučaju ispravno bi bilo doživjeti kao višnju na vrhu prekrasne torte političke stabilnosti u kojoj je posljednjih pet godina okovana Hrvatska. One stabilnosti u kojoj su se sve institucije od čijeg integriteta ovisi funkcioniranje demokratskog sustava, milom ili silom, pretvorile u jednu kolektivnu Zlatu Hrvoj Šipek
Malo što je u onome u što se pretvorila hrvatska politika otkad je na vlasti Plenkovićeva inačica HDZ-a izgledalo tako farsično kao donošenje novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa o kojem se danas raspravljalo u Saboru. Radi se, prilično je jasno, zapravo o zakonu o sprječavanju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, čija je sudbina kao ozbiljnog tijela bila zapečaćena u trenutku kad se krenulo baviti s premijerom i Agrokorom. Ovo sad je samo finalni čin prigušivanja jedne institucije od čijih se odluka nekad znala ozbiljno tresti čitava država.
Ministru pravosuđa i uprave Ivanu Malenici nije nimalo lako, jer mora pred javnošću braniti dokument čije su namjere, unatoč i nemalim tehničkim poboljšanjima, savršeno jasne. Pa se mora pravdati kako se nisu jasnije definirale i ojačale ovlasti Povjerenstva zbog postojeće sudske prakse, kao da su sudovi odjednom postali kreatori, a ne provoditelji zakona u ovoj zemlji.
Pa govoriti kako je dosadašnji saziv Povjerenstva donosio protuzakonite odluke, bez objašnjenja o tome zašto onda i dalje ti isti ljudi ostaju na svojim dužnostima, odnosno zašto ih Sabor ne smijeni (zato jer takva vrsta vatrometa Plenkoviću ne treba nikad, a pogotovo sad, dok nepredvidivi Ured europskog javnog tužitelja hapsi bivše ministre).
Ubuduće bez suvišnih pitanja
O zakonu kojeg će, nema sumnje, vladajuća većina (odgovornost za pucanj u borbu protiv sukoba interesa, dakle, nije samo na HDZ-u) poslušno donijeti, dovoljno govori, primjerice, kazna za nedostavu traženih dokumenata Povjerenstvu. Ona iznosi tisuću kuna, a zakon ne definira što slijedi, dakle, sva je prilika da je tih tisuću kuna ulaznica za zatvaranje vrata Povjerenstvu koje bi njuškalo oko tvojih potencijalno sumnjivih poslova.
Nadalje, kako je rekla predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković na skupu kojeg je u listopadu na ovu temu organizirao GONG, sasvim će biti moguće i neupitno da šef tijela lokalne samouprave potpisuje ugovor s firmom – svoje supruge. I, da se ne ponavljamo previše, moći će se, bez suvišnih pitanja, Vladinim avionom voditi stranačke kolege u inozemstvo, imenovati kumove za diplomate i još puno finih stvari na koje su očito hrvatski političari navikli.
Uloga DORH-a u udaru na Povjerenstvo
No, poseban bonus u posljednjem poglavlju u pretvaranju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u još jednu imitaciju nezavisne institucije, ipak je uloga Državnog odvjetništva. Novaković je još u rujnu objavila kako su odlučili zastati s manje-više svim visokoprofilnim političkim predmetima zbog odluka sudova i Visokog upravnog suda koji su im osporili odlučivanje o kršenju načela obnašanja dužnosti jer za ta kršenja u zakonu nije propisana sankcija (da, ni u novom zakonu nema sankcije, uz spomenuto čudesno objašnjenje ministra Malenice o sudskoj praksi).
Tad je još postojala je još tanka nada, da će DORH u slučaju Trke na prstenac (načelnik općine Barban je besplatno dodijelio na korištenje javnu površinu udruzi čije je predsjednik) uložiti zahtjev za preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda. U slučaju promjene te presude bi se, očekivali su u Povjerenstvu, mogli “otključati” i ostali slučajevi na kojima se sad ne može raditi. No, DORH ih je u listopadu odbio i to, kako je rekla Novaković, bez obrazloženja.
Žalci slučaja Žalac
Ta vijest danas zvuči spektakularno lošije nego prije samo mjesec dana. Naime, u to da DORH doista radi po zakonu i mimo političkog interesa vladajućih, nakon svega što se u međuvremenu dogodilo, ne vjeruju ni zadnji naivci. Podsjetimo, uhićenje bivše ministrice Gabrijele Žalac zbog sumnjivog posla koji je još daleke, pretpandemijske 2019. godine otkrio Telegram, dogodilo se unatoč DORH-u.
Naime, tamo su zaključili da taj predmet nema dovoljno materijala za pokretanje istrage i spremili ga u ladicu. Pa o njemu nisu obavijestili Ured europskog tužitelja. Pa je glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek prvo govorila neistinu na tiskovnoj konferenciji, a onda je lagala i u Saboru kad je tvrdila da nije imala blagog pojma o slučaju Žalac.
Loš izgovor za istragu
U međuvremenu je stigla i odluka Europskog suda za ljudska prava u slučaju poginule šestogodišnje djevojčice Madine Hussiny, koja je pokazala kako su hrvatske institucije sudjelovale u zataškavanju okolnosti pogibije i maltretiranju preživjelog dijela obitelji i njihovih pravnih zastupnika.
DORH je dobio posebnu vruć šamar, zbog lošeg izgovora za istragu koju je provelo Županijsko državno odvjetništvo Vukovarsko-srijemske županije. Naime, u slučaju koji se svodio na to jesu li migranti bili na hrvatskom teritoriju i u kontaktu s hrvatskom policijom, magovima istražiteljstva nije palo na pamet da, recimo, provjere GPS lokacije mobilnih telefona.
Kolektivna Hrvoj Šipek
Ukratko, u posljednjih nekoliko tjedana postalo je razvidno da ključna institucija na koju se misli kad se kaže “neka institucije rade svoj posao”, taj isti posao radi čudesno sukladno političkim željama vlasti. I da su ključni ljudi tog tijela sasvim spremni javno lagati. Činjenica, stoga, da je i DORH imao svoju malu, cameo ulogu, u stajanju na kraj instituciji koja je svoj posao shvatila nešto ozbiljnije, dakle, Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, nimalo ne treba čuditi.
Zapravo, ispravno bi je bilo doživjeti kao višnju na vrhu prekrasne torte političke stabilnosti u kojoj je posljednjih pet godina okovana Hrvatska. One stabilnosti u kojoj su se sve institucije od čijeg integriteta ovisi funkcioniranje demokratskog sustava, milom ili silom, pretvorile u jednu kolektivnu Zlatu Hrvoj Šipek.