Nakon ubojstva Sulejmanija, tržište nafte opet je turbulentno i cijena raste. Što nas čeka?
Analitičari pretpostavljaju da bi cijena nafte mogla doći do između 70 i 80 dolara po barelu
Likvidacija generala Kasima Sulejmanija, zapovjednika Kudsa, elitne jedinice Islamskog revolucionarnog gardijskog korpusa u Bagdadu, izazvala je, uz opću političku nestabilnost i opasnost od vojnih sukoba širih razmjera, pravu eksploziju cijena nafte. Cijena barela nafte popela se do 70 dolara po barelu, što nije zabilježeno od početka 2019. To će, dakako, odmah dovesti do naglog rasta cijena goriva u svijetu, pa i u Hrvatskoj.
Strah od eskalacije sukoba SAD-a i Irana, predviđaju stručnjaci, držat će visoke cijene nafte, a što bi se moglo dogoditi ako dođe do ozbiljnijih sukoba na Bliskom istoku teško je i predvidjeti. Alexander Kozul-Wright, analitičar Capital Economicsa upozorava da bi cijena nafte u tom slučaju mogla doseći čak 150 dolara po barelu. Američki State Department upozorio je na “povećan rizik od raketnih napada na naftna polja u Saudijskoj Arabiji” te na moguće napade na tankere koji prevoze naftu kroz Perzijski zaljev. Također je istaknut “povećani rizik” od raketnih napada na američke vojne baze na Bliskom istoku.
Nafta bi trebala doći do između 70 i 80 dolara po barelu
Bob McNally iz Rapidan Energy Group procjenjuje da će se sljedećih mjeseci, ako ne dođe do većih sukoba, cijena barela kretati između 70 i 80 dolara ako ne dođe do većeg sukoba. Analitičari Goldman Sachsa smatraju pak da će se cijena barela nafte kretati oko 70 dolara.
Ubojstvo generala Kasima Sulejmanija i četvorice njegovih suboraca ponovno je gurnulo Bliski istok na rub ponora. Uz iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija, general Sulejmani bio najmoćnija osoba u Iranu pa je bilo za očekivati da ubojstvo tako visokog dužnosnika neće moći ostati bez odgovarajućeg odgovora. Uostalom, i američkim predsjednicima Georgeu Bushu i Baracku Obami generali i tajne službe predlagali su ubojstvo generala Sulejmanija, ali su oni te prijedloge odbili zbog opasnosti od pretjerane eskalacije i nepotrebnog rata s Iranom.
Trump je naredio likvidaciju kako bi skrenuo pozornost?
Sve je to američki predsjednik Donald Trump znao, no prema stajalištima američkih komentatora i analitičara, on se na taj opasan korak odlučio jer je, prije svega, htio skrenuti pozornost sa svojih političkih problema u SAD-u. Bijela kuća očekuje da će tako Trump ojačati svoju poziciju u zemlji te oslabiti utjecaj svih onih koji traže njegovu smjenu. Također, Trumpova administracija odlučila se na likvidaciju Sulejmanija jer je znala da će to izazvati rast cijena nafte.
Naime, brojne američke energetske kompanije koje proizvode naftu i plin, pogotovo iz škriljevca, podigle su značajne kredite kako bi pokrenule proizvodnju. Prema agenciji Moody’s Investors Service, naftne i plinske kompanije u SAD-u duguju bankama više od 200 milijardi dolara, a samo tijekom ove godine moraju vratiti 40 milijardi dolara. A da bi u tomu uspjele, cijena nafta treba se kretati između 65 i 70 dolara po barelu.
Ali Hamnei je uvjeren da Trump neće biti ponovno izabran
Nesumnjivo da je Trump u oba ta slučaja ostvario zadane ciljeve, no pitanje je hoće li cijena za to ipak biti previsoka. Među negativne posljedice takve odluke svakako spada i činjenica da je Trump tako učvrstio Iran u uvjerenju da mora nastaviti razvijati atomsko oružje kako bi se osposobio za obranu od potencijalne američke agresije. Istodobno, ubojstvom Sulejmanija predsjednik Trump ojačao je tvrdolinijaše u Iranu predvođene vjerskim vođom ajatolahom Alijem Hamneijem, koji se zalaže za tvrdi odgovor Washingtonu uvjeren da Trump ne može započeti rat u predizbornoj godini.
Također Ali Hamnei je uvjeren da Trump neće biti ponovno izabran za predsjednika te da će se s njegovim nasljednikom lakše razgovarati. Trump je istodobno oslabio pozicije pripadnike umjerenije struje u Iranu predvođene predsjednikom Hasanom Rohanijem i ministrom vanjskih poslova Javadom Zarifijem. Tvrdolinijaši ih optužuju da previše popuštaju zahtjevima Washingtona te da su, potpisavši sporazum o korištenju nuklearne energije u miroljubive svrhe, potpisali predaju.
Svojim najnovijim potezom Donald Trump je također bitno smanjio mogućnosti za postizavanje čvršćeg mira i kompromisa. Za Teheran je najveći problem to što se predsjednik Trump ne drži preuzetih međunarodnih obveza, što krši dogovore i obećanja, što ne drži riječ pa nema vjerodostojnost.
Trump je isprovocirao i irački parlament
Osim što je destabilizirao cijeli Bliski istok Trump je svojom odlukom isprovocirao irački parlament da donese odluku kojom se traži od svih stranih trupa da napuste tu zemlju. A to Trump i njegovi savjetnici nisu očekivali. Američki ministra vanjskih poslova Mike Pompeo izrazio je razočarenje reakcijama lidera najvažnijih europskih zemalja. “Iskreno, Europljani nisu bili toliko korisni koliko smo željeli. Svi Britanci, Francuzi, Nijemci trebaju shvatiti da smo ono što smo učinili, napravili upravo da spasimo živote ljudi i u Europi.”
No taj potez Trumpa ipak nije bio toliko ishitren kako se to pokušava tumačiti u dijelu američkih medija. Naime, Trump je od dolaska u Bijelu kuću radio sve kako bi zaoštrio odnose s Iranom. Tako je samovoljno 2018. izašao iz sporazuma međunarodne zajednice i Irana o ograničavanju korištenja nuklearne energije u miroljubive svrhe, da bi odmah nakon toga Teheranu uveo grube, potpuno nepravedne i neprihvatljive sankcije, što je dovelo do eskalacije sukoba.
Trump ne razmišlja o posljedicama
Paul Krugman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju te utjecajni kolumnist The New York Timesa, u posljednjoj kolumni upozorio je kako je odluka predsjednika Trumpa o ubojstvu Sulejmanija, “najnoviji primjer kapricioznog načina na koji je predsjednik, kao glavni zapovjednik, koristi svoju smrtonosnu moć”. Paul Krugman smatra kako su Trumpove odluke o ratu i miru koje se tiču Irana, Sirije, Jemena i Afganistana, pokazale da se one ne donose nakon “pažljivog raspravljanja ili ozbiljnog razmatranja posljedica.”
Također ističe kako je ubojstvo Sulejmanija još jedan primjer “nasilništva nad drugom državom” te dodaje kako je Trump od svojih prvih dana “djelovao u uvjerenju da može lako zastrašivati strane vlade – da će one brzo saviti leđa, dopustiti da budu ponižene te da se odreknu svakog dostojanstva.”
Nobelovac Krugman podsjetio je kako je Trump obećao Sjevernoj Koreji “vatru i bijes”, ako ne prekine s razvojem nuklearnog oružja, međutim, u međuvremenu ništa se nije dogodilo. Kim Jong-un nije napravio nikakve ustupke te je nastavio s razvojem nuklearnog oružja i raketa dugog dometa. Trump nije uspio, kaže Krugman, baciti Kinu na koljena uvođenjem viših carina kako je najavljivao pa je sada prisiljen potpisati kompromisni sporazum.
Okrenuo je leđa svemu onom što je Ameriku činilo velikom
Potom je je Krugman postavio više pitanja. Među ostalim, “zašto Trumpova međunarodna strategija zastrašivanja i dalje propada? I zašto on s njom i dalje nastavlja? te kako bi Amerikanci reagirali da je strana sila ubila bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneyja tvrdeći da on na rukama ima krv stotina tisuća Iračana?” Krugman odgovara kako nije odgovor da je Sulejmani bio gori nego da je “poanta u tomu što ne prihvaćamo pravo stranih vlada da ubijaju naše dužnosnike. Zašto zamišljamo da druge zemlje žele drugačije?”
Krugman također ističe kako je “SAD kao globalni hegemon možda bio dominantan partner u savezima poput NATO-a i tijelima poput Svjetske trgovinske organizacije, ali uvijek smo se pokušavali ponašati kao prvi među jednakim. I bili smo relativno pouzdani: savez s Amerikom bio je smislen, jer nismo izdavali saveznika radi kratkoročnih političkih pogodnosti. Trump je, međutim, okrenuo leđa svemu što je nekada činilo Ameriku velikom.”