Jučerašnji napad u Münchenu nas upozorava da se od modernog terorizma, zapravo, nije moguće obraniti
Ovaj napad dramatično se razlikuje od onih u Parizu i Bruxellesu
Iran je jedan od najvećih neprijatelja Islamske države. Iran već godinama aktivno ratuje protivi ISIS-a. Stoga jučerašnji masakr u Münchenu, što ga je počinio osamnaestogodišnji Iranac, uistinu ne bi trebalo pripisati radikalnom borbenom Islamu, neovisno od toga što je ubojica, tvrdi svjedokinja, vikao i Allahu Akhbar. Videosnimke s mjesta zločina, uostalom, pokazuju da je počinitelj psovao strance, osobito Turke.
Motivi za minhenski masakr zasad su,dakle, zaista nejasni, osim što se čini prilično izvjesnim da nemaju nikakve veze sa ISIS-om ili Al Quaidom.
Uzorak izvršenja zločina,međutim, podudara se s dva prethodna napada u proteklih osam dana, onim velikim u Nici, i onim manjim u Würzburgu .
U sva je tri slučaja riječ o napadačima koji nisu bili pripadnici terorističkih organizacija. U dva slučaja – München i Würzburg – radi se o tinejdžerima koji su, po svemu sudeći, djelovali sami.
Razlike od napada u Parizu i Bruxellesu
Ako, znači, jedan od glavnih značajki terorizma u Europi jest samostalno djelovanje osoba koje nisu u izravnoj vezi, ili uopće nisu u vezi s terorističkim organizacijama (premda se mogu zaklinjati u njihove ciljeve, kao u slučaju Afganistanca iz Würzburga, koji je bio poklonik Islamske Države), takav je terorizam fizički nemoguće spriječiti.
Jer nijedna policija, nijedna obavještajna služba, nisu kadre kontrolirati milijune i milijune ljudi.
Napadi i u Münchenu, Nici i u Würzburgu utoliko se dramatično razlikuju od lanjskog napada na Pariz, ili ovogodišnjeg na Bruxelles, iza kojih su stajale terorističke ćelije s prilično jasnom organizacijskom zapovjednom strukturom, te s logističkim bazama koje su se mogle identificirati.
Napadi na Pariz i na Bruxelles posljedica su, među ostalim, teških pogrešaka u radu europskih sigurnosnih sustava, osobito belgijskog.
Ti su se napadi možda mogli prevenirati.
Raspad sustava vrijednosti unutar samih zajednica
Međutim, masakr u Nici, napad u vlaku u Würzburgu i jučerašnja ubojstva u Münchenu zaista se nisu mogla spriječiti, jer napadači nisu pripadali profilima potencijalno opasnih osoba, niti su (barem ne dulje vrijeme), održavali veze s terorističkim organizacijama.
Dodamo li tome očito drukčiji, nedžihadistički motiv napada u Münchenu , relativno jasnim čini se jedino sljedeće: i u Europi, kao što se već jako dugo vremena događa na Bliskom istoku, dolazi do raspada sustava vrijednosti unutar samih zajednica, koji prevenira nasilno ponašanje.
Nasilje postaje uobičajeno ponašanje
Nasilje, motivirano radikalnim islamom, ili nečim drugim, postaje uobičajeni oblik ponašanja za sve veći broj mlađih ljudi.
Nasilje, na koje se odlučuje radikalizirani pojedinac, uglavnom je nemoguće spriječiti. Stoga se Europa, zaista, koliko god to morbidno zvuči, mora priviknuti na život sa svakodnevnim terorizmom.