“Koga nema bez njega se može”, rutinski je danas komentirao ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević mogućnost izlaska SDSS-a iz vladajuće koalicije. I doista, kad se provede nekoliko osnovnih matematičkih operacija, čini se da je Kuščević u pravu kad kaže da je koalicija stabilna i da neće biti problema da vlast “odradi sve zacrtane projekte”. Problemčić u ovako posloženoj konstrukciji je, međutim, govornik. Sam Lovro Kuščević.
O tome, s obzirom da to ni izdaleka nije jedini, a ni najveći problem, nešto kasnije. Jer ono što zbog još jednog, ali najžešćeg dosad, jogunjenja Milorada Pupovca i SDSS-a mori premijera Andreja Plenkovića ne može se svesti samo na matematiku, a pogotovo ne samo na Kuščevića.
Milorad koji je vikao ‘Vuk!’
SDSS najozbiljnije dosad, bar tako kažu, razmišlja o mogućnosti izlaska iz vladajuće koalicije. Da, priča sa SDSS-om i Plenkovićevom Vladom već odavno podsjeća na onu o dječaku koji je stalno vikao “Vuk!” i popela se na glavu neutralnim promatračima uvjerenima da je ovo tek još jedan od političkih manevara najjače srpske stranke u Hrvatskoj kako bi se pred svojim biračima pokazala što nezavisnijom, a od Plenkovića iznudila dodatnu promjenu političkog smjera Vlade.
Ovaj put je ipak drukčije. Dosad Pupovac nije propuštao sastanke vladajuće koalicije, niti se demonstrativno sastajao s predsjednicima stranaka vladajuće većine “kojima je još uvijek stalo do navedenih vrijednosti i navedenih pitanja” (jutros se tako sastao s Ivanom Vrdoljakom). SDSS je, tako kažu, duboko nezadovoljan ukupnim smjerom u kojem se kreće Hrvatska, koja se, kako je rekao Pupovac gostujući prošlog tjedna na televiziji N1 “guši u govoru mržnje”, dok se “sustav urušava, a državu imamo samo formalno”. Vodstvo stranke je stoga donijelo odluku da Pupovac razgovara s koalicijskim partnerima “kojima je stalo”, pa će onda odlučiti o svom daljnjem bivanju u vladajućoj koaliciji.
Oduzimanje
Stvar se, dakle, komplicira. Istina, vlast će umjesto tablete za smirenje prvo posegnuti za kalkulatorom. Koji jasno kazuje – 82. Na toliko ruku trenutno može u Saboru računati Andrej Plenković. Ako SDSS ovaj put ode do kraja, to je još uvijek relativno komfornih 79 zastupnika u Saboru. Većina je, podsjetimo, 76.
No, aplikaciju s kalkulatorom se još ne može samo tako skloniti s ekrana i raspaliti smirujuću partiju Clash Royala ili neke slične igrice. Jer, ode li SDSS, nije teško zamisliti da s njima sidro digne i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin. Tu smo već na 78. I još nije kraj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Darko Milinović je jučer kazao kako očekuje da će se njegov prijedlog proračuna Ličko-senjske županije prihvatiti do 15. travnja i tako izbjeći nove izbore na kojima bi se njega rušilo s funkcije župana. Ne donese li se proračun dotad, Milinović će “onda razmisliti i možda donijeti neke druge političke odluke”. Jedina druga politička odluka koju može donijeti je ostavka, koja bi izazvala nove ličke izbore i njegov izgledan povratak u Sabor. Mislite da bi tamo podržavao Vladu Andreja Plenkovića?
Apetiti i želučana kiselina
Okej, 77, sad već drhtavi prsti stišću brojke na ekranu. “Ako Vlada podrži prijedlog međimurskog župana Posavca o dodjeli bonova Romima umjesto minimalne socijalne naknade izlazim iz koalicije”, izjavio je pak zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi – jučer. Reformisti Radimira Čačića, pak, sudjeluju u vladajućoj koaliciji, iako je bivši (prvi) potpredsjednik Milanovićeve Vlade sve nezadovoljniji njenim učincima. “Sporost u odlučivanju, reforme se ne provode, sjever Hrvatske je u potpunosti zanemaren”, kazao je danas Čačić, čiji je jedini saborski zastupnik Darinko Dumbović u siječnju napustio zastupnički klub Milana Bandića…
Eventualno povlačenje SDSS-a, pa čak i crni scenarij s još ponekim odlaskom iz vladajuće većine vjerojatno, bez obzira na sve, ne bi srušilo Vladu. No, maksimalno bi povećao apetite onih koji ostaju. Sama situacija sa SDSS-om koji i bi i ne bi ostao uz vlast vjerojatno je dovoljna da pojača rad želučane kiseline Andreju Plenkoviću. Kako bi mu tek bilo da europskim kolegama mora objašnjavati zašto su ga napustili zastupnici srpske nacionalne manjine?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Škripa i kloparanje
Svede li se, pritom, većina na dva-tri ili još manje zastupnika, apetiti Milana Bandića i njegovih “žetončića”, HNS-a i praktički svakog pojedinog saborskog dizača ruku mogli bi porasti do neba i dodatno zakomplicirati praktični rad saborske većine koja i u sadašnjoj situaciji, s 82 ruke, često ima muke oko osiguranja kvoruma. Uostalom, sva sila nezadovoljstva i zahtjeva koji masovno slijeću na premijerov stol iz redova vladajuće koalicije pokazuju da većina skrpljena pred ljeto 2017. godine Titanic zaokretom HNS-a i kasnije podebljana Bandićevim kolekcionarskom strašću klopara sa sve više škripe i cviljenja.
Bez obzira na to, još uvijek je uvjerljivo najsigurnija oklada da će se, ovako ili onako, dovući do kraja mandata. Što nas, ipak, vraća na Kuščevića.
Prorok
“Naravno da ne možemo svi o svemu jednako misliti, međutim, o svim se važnim temama dogovaramo, surađujemo. Vlada ide u dobrom smjeru i ja sam siguran da će ta koalicija svaki dan biti sve jača, a ne slabija”, izjavio je Kuščević, da bi dva mjeseca kasnije dometnuo kako vjeruje da će se nesmetano nastaviti reformski procesi koje su započeli. “Uvjeren sam da su svi akteri svjesni težine situacije i da će donijeti najbolju odluku za državu”, kazao je tad ministar Kuščević.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bio je 9. lipnja 2016. godine. Tjedan dana kasnije u Saboru je srušena Vlada Tihomira Oreškovića.
Naravno da SDSS svojim odlaskom ne može srušiti Vladu. Ali može premijeru jako zakomplicirati život
Iako je za vjerovati da će se dovući do kraja mandata, skrpljena vladajuća većina klopara sa sve više škripe i cviljenja
Eventualno povlačenje SDSS-a, pa čak i crni scenarij s još ponekim odlaskom iz vladajuće većine vjerojatno, bez obzira na sve, ne bi srušilo Vladu. No, maksimalno bi povećao apetite onih koji ostaju. Sama situacija sa SDSS-om koji i bi i ne bi ostao uz vlast vjerojatno je dovoljna da pojača rad želučane kiseline Andreju Plenkoviću. Kako li bi mu tek bilo da europskim kolegama mora objašnjavati zašto su ga napustili zastupnici srpske nacionalne manjine?
“Koga nema bez njega se može”, rutinski je danas komentirao ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević mogućnost izlaska SDSS-a iz vladajuće koalicije. I doista, kad se provede nekoliko osnovnih matematičkih operacija, čini se da je Kuščević u pravu kad kaže da je koalicija stabilna i da neće biti problema da vlast “odradi sve zacrtane projekte”. Problemčić u ovako posloženoj konstrukciji je, međutim, govornik. Sam Lovro Kuščević.
O tome, s obzirom da to ni izdaleka nije jedini, a ni najveći problem, nešto kasnije. Jer ono što zbog još jednog, ali najžešćeg dosad, jogunjenja Milorada Pupovca i SDSS-a mori premijera Andreja Plenkovića ne može se svesti samo na matematiku, a pogotovo ne samo na Kuščevića.
Milorad koji je vikao ‘Vuk!’
SDSS najozbiljnije dosad, bar tako kažu, razmišlja o mogućnosti izlaska iz vladajuće koalicije. Da, priča sa SDSS-om i Plenkovićevom Vladom već odavno podsjeća na onu o dječaku koji je stalno vikao “Vuk!” i popela se na glavu neutralnim promatračima uvjerenima da je ovo tek još jedan od političkih manevara najjače srpske stranke u Hrvatskoj kako bi se pred svojim biračima pokazala što nezavisnijom, a od Plenkovića iznudila dodatnu promjenu političkog smjera Vlade.
Ovaj put je ipak drukčije. Dosad Pupovac nije propuštao sastanke vladajuće koalicije, niti se demonstrativno sastajao s predsjednicima stranaka vladajuće većine “kojima je još uvijek stalo do navedenih vrijednosti i navedenih pitanja” (jutros se tako sastao s Ivanom Vrdoljakom). SDSS je, tako kažu, duboko nezadovoljan ukupnim smjerom u kojem se kreće Hrvatska, koja se, kako je rekao Pupovac gostujući prošlog tjedna na televiziji N1 “guši u govoru mržnje”, dok se “sustav urušava, a državu imamo samo formalno”. Vodstvo stranke je stoga donijelo odluku da Pupovac razgovara s koalicijskim partnerima “kojima je stalo”, pa će onda odlučiti o svom daljnjem bivanju u vladajućoj koaliciji.
Oduzimanje
Stvar se, dakle, komplicira. Istina, vlast će umjesto tablete za smirenje prvo posegnuti za kalkulatorom. Koji jasno kazuje – 82. Na toliko ruku trenutno može u Saboru računati Andrej Plenković. Ako SDSS ovaj put ode do kraja, to je još uvijek relativno komfornih 79 zastupnika u Saboru. Većina je, podsjetimo, 76.
No, aplikaciju s kalkulatorom se još ne može samo tako skloniti s ekrana i raspaliti smirujuću partiju Clash Royala ili neke slične igrice. Jer, ode li SDSS, nije teško zamisliti da s njima sidro digne i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin. Tu smo već na 78. I još nije kraj.
Darko Milinović je jučer kazao kako očekuje da će se njegov prijedlog proračuna Ličko-senjske županije prihvatiti do 15. travnja i tako izbjeći nove izbore na kojima bi se njega rušilo s funkcije župana. Ne donese li se proračun dotad, Milinović će “onda razmisliti i možda donijeti neke druge političke odluke”. Jedina druga politička odluka koju može donijeti je ostavka, koja bi izazvala nove ličke izbore i njegov izgledan povratak u Sabor. Mislite da bi tamo podržavao Vladu Andreja Plenkovića?
Apetiti i želučana kiselina
Okej, 77, sad već drhtavi prsti stišću brojke na ekranu. “Ako Vlada podrži prijedlog međimurskog župana Posavca o dodjeli bonova Romima umjesto minimalne socijalne naknade izlazim iz koalicije”, izjavio je pak zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi – jučer. Reformisti Radimira Čačića, pak, sudjeluju u vladajućoj koaliciji, iako je bivši (prvi) potpredsjednik Milanovićeve Vlade sve nezadovoljniji njenim učincima. “Sporost u odlučivanju, reforme se ne provode, sjever Hrvatske je u potpunosti zanemaren”, kazao je danas Čačić, čiji je jedini saborski zastupnik Darinko Dumbović u siječnju napustio zastupnički klub Milana Bandića…
Eventualno povlačenje SDSS-a, pa čak i crni scenarij s još ponekim odlaskom iz vladajuće većine vjerojatno, bez obzira na sve, ne bi srušilo Vladu. No, maksimalno bi povećao apetite onih koji ostaju. Sama situacija sa SDSS-om koji i bi i ne bi ostao uz vlast vjerojatno je dovoljna da pojača rad želučane kiseline Andreju Plenkoviću. Kako bi mu tek bilo da europskim kolegama mora objašnjavati zašto su ga napustili zastupnici srpske nacionalne manjine?
Škripa i kloparanje
Svede li se, pritom, većina na dva-tri ili još manje zastupnika, apetiti Milana Bandića i njegovih “žetončića”, HNS-a i praktički svakog pojedinog saborskog dizača ruku mogli bi porasti do neba i dodatno zakomplicirati praktični rad saborske većine koja i u sadašnjoj situaciji, s 82 ruke, često ima muke oko osiguranja kvoruma. Uostalom, sva sila nezadovoljstva i zahtjeva koji masovno slijeću na premijerov stol iz redova vladajuće koalicije pokazuju da većina skrpljena pred ljeto 2017. godine Titanic zaokretom HNS-a i kasnije podebljana Bandićevim kolekcionarskom strašću klopara sa sve više škripe i cviljenja.
Bez obzira na to, još uvijek je uvjerljivo najsigurnija oklada da će se, ovako ili onako, dovući do kraja mandata. Što nas, ipak, vraća na Kuščevića.
Prorok
“Naravno da ne možemo svi o svemu jednako misliti, međutim, o svim se važnim temama dogovaramo, surađujemo. Vlada ide u dobrom smjeru i ja sam siguran da će ta koalicija svaki dan biti sve jača, a ne slabija”, izjavio je Kuščević, da bi dva mjeseca kasnije dometnuo kako vjeruje da će se nesmetano nastaviti reformski procesi koje su započeli. “Uvjeren sam da su svi akteri svjesni težine situacije i da će donijeti najbolju odluku za državu”, kazao je tad ministar Kuščević.
Bio je 9. lipnja 2016. godine. Tjedan dana kasnije u Saboru je srušena Vlada Tihomira Oreškovića.