Nastavak urušavanja Plenkovićevog omiljenog Projekta Slavonija: nepostojeća mljekara, očajni stočari i bačeni milijuni

Investicija od 41 milijuna kuna

Bila je to sjajna prilika za slikanje, jedna od onih na kojima se ne propušta istaknuti koliko Vlada brine o Projektu Slavonija. A ova je prigoda bila sjajna: uloženo je impresivnih 41 milijun kuna, što europskog, što hrvatskog novca.

Mjesec i pol dana kasnije, krajem travnja, saznalo se da Centar za istraživanje i razvoj u mljekarstvu neće biti samo ono što se prvotno mislilo. Trebao je nuditi usluge za istraživanje i razvoj novih proizvoda na bazi mlijeka, usluge probne proizvodnje te usluge laboratorijskih istraživanja, edukacije i stručnog treninga obrtnika i poljoprivrednih gospodarstvenika.

Odjednom mljekara i sirana

Posljednjeg dana travnja taj je Centar predan na upravljanje tvrtki Mliječni put Hrvatske. Tada je rečeno kako će Centar za istraživanje i razvoj u mljekarstvu zapravo biti ”buduća virovitička mljekara i sirana”, pa je ravnateljica Tehnološko inovacijskog centra (TIC) Ivana Nemet sve u ruke predala direktoru Mliječnog puta, Mariu Rengelu.

Tada, 30. travnja, rečeno je kako će već za mjesec i pol, dakle sredinom lipnja, buduća virovitička mljekara i sirana proizvoditi svježe mlijeko, jogurt i vrhnje, te svježe, polutvrde i tvrde sireve. Ivana Nemet i Mario Rengel potpisali su ugovor, rukovali se, pa je za mjesečni najam od 20.000 kuna, Mliječni put trebao krenuti s proizvodnjom.

Zaslužna za Tolušićeva vina

Ivana Nemet inače, osim što je ravnateljica virovitičkog TIC-a, uspješna je i kao enologinja: njoj pripadaju zasluge za nova vina bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića koji je jučer izašao iz Remetinca, upravo zbog vinarije u kojoj su dozrijevala njegova vina Čaruga i Anđeo s greškom.

Potkraj srpnja, više od mjesec dana otkako je u Centru za istraživanje i razvoj u mljekarstvu trebala početi proizvodnja mlijeka, jogurta, vrhnja i sireva, u Virovitici smo poljubili zatvorena vrata zgrade koju je sredinom ožujka, sa svojom svitom, posjetio premijer Plenković.

Zauvijek ‘buduća mljekara’?

U telefonskom razgovoru Mario Rengel rekao je kako će ”buduća virovitička mljekara i sirana” i dalje biti buduća. Nedostaje naime homogenizator (cijena je oko 300.000 eura), te još ponešto opreme. Kada će i kako biti nabavljeni ne zna se, pa se ne zna ni kada će ”buduća virovitička mljekara i sirana” prestati biti buduća.

U Općini Čađavica, nedaleko Virovitice, odakle bi u mljekaru i siranu samo iz dvije farme muznih krava trebalo dnevno stizati oko 5000 litara mlijeka saznajemo da bi ”buduća virovitička mljekara i sirana” mogla zauvijek ostati buduća.

Dvojica najvećih proizvođača mlijeka u Čađavici Branko Karamarković i Ivica Bosak ozbiljno razmišljaju ugasiti svoje farme koje zajedno imaju oko 130 muznih krava. Obojica kao razlog navode nepravednu podjelu državne zemlje, koju je kažu, svojim rođacima, kumovima i stranačkim kolegama podijelio načelnik Općine Čađavica, Mirko Rončević.

Nije politika za sve ista

Poziraju uz bocu Tolušićevog vina Apolitico, aludirajući da poljoprivredna politika nije za sve ista. Bocu Apolitica Karamarković je dobio kao novogodišnji poklon Općine Čađavica, a koja je pak to vino kupila od Tolušića.

Stočar bez zemlje je kao mljekara bez mlijeka. Karamarković, na čijoj farmi uz njega radi još sedmero zaposlenih, kaže kako je jedini spas za opstanak mogućnost da sam proizvodi stočnu hranu, a da bi to mogao mora imati zemlju.

Bosak, koji ima 58 muznih krava dodaje kako bi mu trebalo bar 60 hektara zemlje da može proizvesti dovoljno kukuruza, jer krava dnevno pojede 40 do 45 kilograma hrane, od čega 40 posto čini kukuruz. Uz to, popije i do 150 litara vode. Koju njegova farma koristi iz gradskog vodovoda.

Peticija zbog državnog zemljišta

Tona kukuruza je 2200 kuna, pa kad se sve izračuna jasno je da otkupna cijena mlijeka, koja s premijama iznosi oko 3,15 kuna po litri, ne može pokriti trošak proizvodnje. Kada bi Bosak i Karamarković, a isto kažu i drugi stočari s kojima smo razgovarali, imali svoju zemlju i sami proizvodili stočnu hranu, još bi kako-tako pokrili trošak proizvodnje. Ovako, budu li je morali kupovati, ne mogu opstati.

U travnju ove godine čak 32 vlasnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva i obrta iz Općine Čađavica poslao je peticiju Ministarstvu poljoprivrede žaleći se na raspodjelu državnog zemljišta jer im nije bio dostavljen odgovor na podnesene prigovore niti omogućen uvid u dokumentaciju kako se dijelila zemlja.

Žalili su se i na djelatnike Ministarstva poljoprivrede koju su im se obraćali ”na neprimjeren i drzak način” kada bi tražili informacije vezano uz provedeni natječaj. Zaprijetili su i mirnim prosvjedima, no u Ministarstvu poljoprivrede očito, nikoga to nije impresioniralo.

Pokušali doći do ministrice

Bosak i Karamarković pokazuju kako bi na svaki pokušaj izravne komunikacije s ministricom poljoprivrede, Marijom Vučković dobili njen SMS ”molim vas poruku”, a kada bi poruku poslali i pitali je li dala pozitivno mišljenje o natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u Općini Čađavica, kojeg oni smatraju smrtnom presudom tamošnjim stočarima i poljoprivrednicima, odgovor nikada nije stigao.

Ali zato je početkom svibnja državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Tugomir Majdak, dao suglasnost da je s provedenim natječajem sve u najboljem redu. U Ministarstvu su se potpuno oglušili na peticiju da natječaj za zakup zemljišta nije proveden po zakonu, da im u općini nije omogućen uvid u dokumentaciju, a na većinu nelogičnosti koje su naveli u prigovorima nikada nisu dobili odgovor.

Što radi općinski načelnik?

“Nisu se obazirali što je načelnik općine bio član povjerenstva za zakup poljoprivrednog zemljišta iako u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu jasno stoji da članovi trebaju biti jedan predstavnik pravne, geodetske i agronomske struke te dva predstavnika općinskog vijeća. Načelnik Općine Čađavica predstavlja izvršno tijelo te zbog izravnog sukoba interesa ne može istovremeno obnašati dužnost općinskog načelnika i biti vijećnik”, kaže Maja Lazić čiji je otac Žarko Lazić suvlasnik Organica Vite.

Ta tvrtka ekološki je proizvođač niza artikala od namaza i maslaca iz sjemenki i orašastih plodova do hladno prešanih ulja bundeve i konoplje i veći dio proizvodnje izvozi u Veliku Britaniju.

Ostali bez zemlje – i objašnjenja

Prije mjesec dana dobili su obavijest kako moraju izaći iz posjeda zemlje koju su do sada obrađivali, a da nisu saznali zašto nisu dobili zemlju niti na osnovu čega moraju napustiti posjed jer su predali svu potrebnu dokumentaciju.

“Dio proizvođača ostaje bez zemlje koju su godinama obrađivali i na osnovu koje su izgrađene farme i proizvodni pogoni te će biti prisiljeni zatvoriti ih. Bez obzira na više od stotinu naših poslanih prigovora koji nisu riješeni i unatoč kaznenim prijavama, Virovitičko-podravska županija i Ministarstvo poljoprivrede daju suglasnost natječaju i ne vide ništa sporno”, kaže Maja Lazić.

Hoće li morati vratiti novac?

Zvonko Šimić, koji sa sinom uzgaja ljekovito bilje, kamilicu, a planirao je proizvodnju proširiti na lavandu i smilje, morat će zatvoriti deset svojih sušara jer je na spornom natječaju izgubio trećinu zemlje na kojoj je do sada radio. Europskim fondovima prijavio je proizvodnju na 170 hektara i prošao, a uvjet da može zadržati dobiveni novac je rast tzv. ekonomske veličine, što naravno nije moguće bez više hektara.

A umjesto više dobio ih je manje i sada mu nad glavom vise dvije prijetnje: zatvaranje proizvodnje i povrat već dobivenog novca. Dario Šimić pokazuje na ulazu jedne od sušara table na kojima piše kako je sufinancirana novcem Europske unije i to u iznosu od 85 posto. Sada, cijeli posao zbog smanjena broja hektara, oduzetih na spornom natječaju, doveden je u pitanje.

Načelnik se poziva na zakon…

Mirko Rončević, općinski načelnik, o kojem smo pisali kako se upisao u knjigu žalbi lokalne gostionice jer mu konobar u 8.30 nije donio konjak, nije nas mogao primiti u Čađavici a na naša pitanja o ogromnom nezadovoljstvu djela poljoprivrednika i stočara zbog podjele poljoprivrednog zemljišta, odgovorio je pisano.

Citirao je članke Zakona o poljoprivrednom zemljištu i, posve izbjegavši odgovor, dodao samo jednu rečenicu: ”Za propuste pojedinih stočara prilikom sastavljanja ponude nije odgovorna Općina niti Ministarstvo.”

…i izbjegava konkretne odgovore

Slično je bilo i s našim pitanjem je li u redu što je, kao načelnik Općine, bio član povjerenstva za dodjelu zemljišta. Svi njegovi pisani odgovori, bez obzira na sadržaj pitanja, bili su slični kao jaje jajetu. Na pitanje je li točno da su u podjeli zemlje najbolje prošli njegovi rođaci, kumovi i stranački prijatelji, kako to tvrde nezadovoljni mještani, opet se pozvao na zakon:

”Odredbama članka 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da pravo prvenstva na javnom natječaju za zakup imaju fizičke i pravne osobe koje su sudjelovale u natječaju prema kriterijima. Povjerenstvo je ocjenjivalo ponude sukladno priloženoj dokumentaciji i odredbama Zakona i Pravilnika, a ne na temelju privatnih veza”, napisao je Rončević.

I na pitanje tko će biti odgovoran ako se u njegovoj općini ugasi dio stočarske industrije zbog toga što stočari nisu dobili zemlju opet se neumoljivo pozvao na članke zakona i pravilnika, izbjegavši konkretan odgovor.

Lud, zbunjen, (ne)normalan

Poljoprivredna politika u Hrvatskoj, ovakva kakav je sad, mogla bi se ponajbolje opisati naslovom poznate humoristička serije Lud, zbunjen, normalan.

Jer, dok se na jednoj strani ulaže više od 40 milijun kuna u Centar za istraživanje i razvoj u mljekarstvu koji potom, preko noći postaje ”buduća virovitička mljekara i sirana”, s druge strane lokalni šerifi dijele zemlju kako im se svidi ne vodeći računa da je dobiju oni kojima je nasušna za razvoj poljoprivrede i stočarstava i koji su se u toj proizvodnji odavno dokazali.

Zbog takvih, izreci kako se sir ne može napraviti bez mlijeka valja prišiti i dodatak da je mljekaru nemoguće napraviti bez mlijeka.