Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

NATO se ovih dana nekoliko puta porječkao s Rusijom, a Trump s Kinom. Analiziramo zašto je to važno

Zašto Americi odgovara izgledna nova utrka u naoružanju

Kao odgovor na najave i provokacije Milorada Dodika da će Republika Srpska organizirati referendum o proglašenju nezavisnosti, iz Bruxellesa je 15. siječnja potvrđena vijest da će glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg početkom veljače posjetiti Bosnu i Hercegovinu. Premda se u Sarajevu ističe kako se dolazi upoznati s napretkom BiH u procesu pristupa NATO-u, jasno je da Stoltenberg dolazi kako bi demonstrirao maksimalnu potporu teritorijalnom integritetu BiH te poslao jasnu poruku Srbiji i Rusiji, koje podržavaju separatističke težnje Milorada Dodika, da će takve ideje NATO, EU i SAD sasjeći u korijenu.

Nema sumnje da će taj posjet također biti ozbiljno upozorenje vodećim političarima Republike Srpske da se NATO pakt protivi protuzakonitom korištenju vojske BiH kako je to učinjeno za proslave protuustavnog Dana Republike Srpske. Generalni tajnik NATO saveza iskoristit će posjet BiH kako bi izrazio zabrinutost NATO pakta za najnovije zaoštravanje odnosa između Srbije i Kosova.

Premda iz Beograda stižu umirujući znakovi da se na incident s vlakom koji trebao iz Beograda stići u Kosovsku Mitrovicu, ne treba previše osvrtati jer je to u funkciji jačanja pozicija premijera Aleksandra Vučića uoči skorih parlamentarnih izbora. No, nije to jedino gdje se posljednjih tjedana NATO pakt i SAD, izravno ili neizravno, otvoreno sukobili s Rusijom. Poljska premijerka Beata Szydlo izjavila je u subotu 14. siječnja, na svečanosti u povodu dolaska 4.000 američkih vojnika u mjesto Zagan na zapadu Poljske, da je to veliki dan za njenu zemlju.

Elitne američke jedinice stigle su u Poljsku

Riječ je, istakla je premijerka, o najboljoj i najmoćnijoj armiji svijeta, koja će osigurati sigurnost Poljske. Konvoj američkih vojnika i vojne opreme prešao je granicu u Poljskoj 11. siječnja gdje je stigao iz vojne baze u njemačkom mjestu Bremerhaven. A tu je pak prebačen iz svoje baze u SAD nekoliko tjedna ranije. Dakle, vojne jedinice koje su stigle u Poljsku, nisu preraspoređene jedinice NATO pakta u Europi, već su to nove snage koje su došle iz SAD kako bi ojačale američku prisutnost u Europi.

Američki veleposlanik u Poljskoj Paul Jones kazao je pak da su u Poljsku stigle 3. borbena oklopna brigada te 4. pješadijska divizija SAD-a koje su najbolje obučene američke jedinice i još uz to raspolažu naboljom opremom. Istakao je da je u Poljsku stigla najsposobniji vojna sila svijeta, utjelovljenje čvrstog opredjeljenja za obranu svojih saveznika iz NATO pakta. Te će snage poslati jasnu poruku Rusiji te ojačati veze NATO pakta sa europskim saveznicima, zaključio je veleposlanik Jones.

Poljski ministar obrane Antoni Macierewic istakao je pak da će američki vojnici osigurati “slobodu, nezavisnost i mir u Europi i cijelom svijetu” te da je Poljska ponosna da će “zajedničkim naporima jamčiti sigurnost Europe.“ General Timothy McGuire, zamjenik zapovjednika američkih kopnenih snaga u Europi, zaključio je pak kako je dolazak vojnih snaga konkretan znak kontinuiranog zalaganja NATO saveza za obranu Poljske. Najavio je da će njegovi vojnici sudjelovati u vježbama ne samo na lokacijama diljem Poljske nego i na sedam lokacija u istočnoj Europi, Estoniji, Litvi, Latviji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj…

Zašto su prije deset godina amerikanci vratili oružje

Razmještanje vojnika i vojne opreme rezultat je, ističu u Washingtonu, zabrinutosti administracije Baracka Obame zbog moguće ruske invazije na američke saveznike u Europi. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da Moskva takvo raspoređivnje vojnih snaga u blizini svojih granica doživljava kao prijetnju vitalnim nacionalnim intresima. Nekoliko tjedana ranije u Eygelshovenu u Nizozemskoj na svečan način ponovno je otvoreno skladište NATO-a u kojemu će biti smješteno dio od oko 1.600 američkih tenkova, bojnih kola i ostalih vojnih vozila koji stižu iz SAD-a u Europu.

U tom, ali i drugim skladištima na šest lokalcija u Europi, bit će smješteni Abrams tenkovi, Bradley borbena vozila, Paladin artiljerija i drugo teško naoružanje. Inače to je spremište vojne opreme izgrađeno 1985. godine u doba Donalda Reagana koji je time želio pokazati odlučnost da će vojno reagirati na svaku rusku provokaciju. No, prije 10 godina Amerikanci su procijenili da Europi, nakon raspada SSSR-a, više ne prijeti opasnost od oslabljene Moskve pa su oružje vratili u SAD, a skladište zapečatili. Inače, pozicija gradića Eygelshovena strateški je vrlo povoljna jer se nalazi na željezničkoj pruzi koja povezuje Srednju i Istočnu Europu.

Stoga će se ta oprema moći, ističu u NATO-u, u najkraćem roku, prebaciti u baltičke države i Poljsku. “Prije tri godine, posljednji američki tenk napustio Europu; svi smo htjeli Rusiju da bude naš partner “, rekao je na svečanom otvorenju general Ben Hodges, zapovjednik američke vojske u Europi. “Međutim to se nije dogodilo pa moramo ojačati naše vojne kapacitete kako bi odvratili Rusiju o mogućih agresivnih namjera”.

Remilitarizacija i Putinove imperijalne ambicije

Američki Kongres odobrio je umjesto dosadašnjih 800 milijuna čak 3,4 milijarde dolara za jačanje europske obrane, uključujući ponovno otvaranje ili izgradnju pet velikih skladišta vojne opreme u Nizozemskoj, Poljskoj, Belgiji i dva mjesta u Njemačkoj. Američki i nizozemski dužnosnici istakli su da su skladišni objekti smješteni daleko od granice s Rusijom kako to Moskva ne bi doživjela kao provokaciju ili kršenja dogovora da se na ruskoj granici neće uspostavljati nove baze NATO pakta. General Tom Middendorp, nizozemski zapovjednik obrane, rekao je kako se želi poslati jasan signal Rusiji da se neće prihvatiti nikakva povreda teritorijalnog integriteta NATO-a.

Politički analitičari i komentatori povratak teškog američkog naoružanja u Europu, ocijenili su kao definitivan dokaz da je došlo do obnove Hladnog rata između Rusije i SAD-a Potvrda za to su i brojne vojne vježbe koje se izvode na granicama Rusije s Poljskom, Letonijom, Latvijom, Estonijom… U vježbama Ljetni štit, Željezni vuk, Anakaonda te prebacivanja zračnim mostom specijalnih desantnih jedinica američke vojske u tri baltičke države, sudjelovalo je pedesetak tisuća pripadnika NATO pakta. Sve te vježbe, objašnjeno je u sjedištu NATO pakta u Bruxellesu, odgovor su na remilitarizaciju Rusije i imperijalne ambicije predsjednika Vladimira Putina.

Potvrđene najave ruskog ministra obrane

Povrdile su se također najave ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua da će se do kraja 2016. , kao odgovor na vježbe NATO u blizini svoj granice s Litvom, Estonijom, Latvijom i Poljskom, u Rusiji održati više od 2.000 vojnih vježbi. Samo na jednom takvom manevru sudjelovalo je 80.000 ruskih vojnika s 12.000 vozila. Istodobno na drugom kraju svijeta, u jugoistočnoj Aziji također se rasplamsala bjesomučna trka u naoružanju. Amerikanci su potpisali ugovore s Južnom Korejom i Japanom po kojima će tim državama isporučiti najmoderniji protuzračni obrambeni sustav Terminal High Altitude Area Defense (THAAD).

Rakete tog sistema, koje postižu brzinu od 2,8 kilometara u sekundi, sposobne su kinetičkom energijom obarati balističke projektile kratkog, srednjeg i dometa. Rakete THAAD-a, koje imaju domet od 200 kilometara, izrađene su kao obrana od iračkih napada raketama SCUD za Zaljevskog rata 1991. Toj ideji odmah se najžešće usprotivio Peking koji tvrdi da taj sustav nije uperen samo protiv Sjeverne Koreje nego i protiv vitalnih vojnih intersa Kine.

Amerikanci su također rasporedili su blizini Južnokineskog mora najskuplji ratni zrakoplov na svijetu, F-35B, koji vertikalno uzlijeće i slijeće. Ti zrakoplovi trebaju biti temelj obrane američkih interesa u Kini, Japanu, Filipinima, Maleziji, Indoneziji i Koreji i bit će smješteni u zračnoj postaji Iwakuni, nedaleko od Hirošime. Sustav THAAD i zrakoplovi F-35B dokaz su odlučnosti SAD-a da brani azijske države od kineske opasnosti, istaknuto je u Washingtonu. Zaoštravanje odnosa između SAD-a i Kine te NATO-a i SAD-a s Rusijom, dobit će posve novu dimenziju kada za nekoliko dana Donald Trump i službeno postane američki predsjednik.

Upravo objavljene najave Donalda Trumpa

Trump je, naime, za razliku od Baracka Obame, otvoreni zagovornik ukidanja sankcija potiv Rusije i uspostave tješnije suradnje s Moskvom u borbi protiv međunarodnog terorizma, dok je, također protivno dosadašnjoj politici Washingtona, odlučan da do krajnjih granica zaoštri odnose s Pekingom. Nakon što je Trump u razgovoru za Wall Street Journal izjavio da će “o svemu pregovarati, pa i o politici jedne Kine”, Peking je skočio na noge. “Načelo jedne Kine je politički temelj kinesko-američkih odnosa i o njemu se ne može pregovarati.

U svijetu postoji samo jedna Kina, Tajvan je neotuđiv dio kineskog teritorija i vlada Narodne Republike je jedina legitimna kineska vlada”, upozorio je Lu Kang, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova. Svatko tko je bio samo jednom u Kini mogao se uvjeriti da je odnos prema Tajvanu najvažnije pitanje za Kineze. Zbog tog otoka s 25 milijuna stanovnika u blizini kineske obale, Peking je odlučan čak se i zaratiti sa svima onima koji žele spriječiti pripojenje Tajvana matici zemlji. Moguće je međutim da Trump ucjenjivanjem Kine s Tajvanom želi natjerati Peking da promjeni svoju politiku spram Sjeverne Koreje te spriječi diktatora Kim Jong-una da tu zemlju pretvori u nuklearnu silu.

Što, dakako, ne bi bilo loše za svjetski mir. Isto tako Trump svakako želi prisiliti Kinu, da jačanjem vlastite valute, njihovi proizvodi prestanu biti, kako kažu u Washingtonu, nelojalna konkurencija američkom gospodarstvu. Uostalom, upravo objavljene najave Donalda Trumpa da će u SAD svoju robu moći prodavati samo oni koji će ju proizvoditi u toj zemlji, upozoravaju na opasnost da se takvom politikom sruši dosadašnji model odnosa u svjetskom gospodarstvu. A njega je upostavio upravo Washington: temelji se na slobodnoj trgovini bez ikakvih carinskih i poreznih prepreka. Dok su američki proizvodi bili jeftiniji od, primjerice njemačkih, japanskih, korejskih, dotle se Washington zalagao za slobodnu trgovinu, sada se, dolaskom Trumpa, to stajalište više nego očito mijenja, što bi moglo iz temelja promijeniti svjetski ekonomski i politički poredak.

Poklapanje s interesima američke politike

U Europi će se pak Trump sudariti s otvorenim ambicijama Njemačke i Francuske koje inzistiraju na jačoj suradnju europskih država kada je u pitanju obrana EU. Pariz i Berlin zalažu se za snaženje paneuropske suradnje i vojske te stvaranje novog multinacionalnog vojnog zapovjedništva, koje bi, očito, bilo paralena vlast s NATO-om. Takve ideje dočekane su u Londonu, Washingtonu te sjedištu NATO pakta s krajnjom odbojnošću jer bi to dovelo, kako kažu, do nepotrebnog dupliciranja kapaciteta.

Nakon što je Donald Trump signalizirao da želi poboljšati odnose s Rusijom, poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski upozorio je da je evenutualno približavanje Moskve i Washingtona nikako ne bi smjelo štetiti intersima njegove zemlje. No, kakvu će točno vanjsku i unutarnju politiku voditi Donald Trump, odredit će politički i gospodarski interesi SAD-a. Jedno je međutim sigurno: američkoj vojnoj industriji i te kako odgovara nova utrka u naoružanju jer bi joj to donijelo nove stotine milijardi dolara profita.

A to bi se moglo poklopiti s interesom američke politike i želje Donalda Trumpa da SAD ponovno budu jedina velika sila koja će, sukladno vlastitim interesima, određivati pravila igre u svijetu. A, to se najlakše može postići tako da se Kina i Rusiji, koje su ekonomski neusporedivo slabije i ranjivije, dodatno iscrpe trošenjem novaca na jačanje vlastitih vojnih potencijala.

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više