Naziru se velike promjene u srednjoj Europi: bliži li se kraj vladavine Viktora Orbana i njegovih saveznika?
Češka na izbore ide u listopadu, Mađarska sljedeće godine, a u Poljskoj nisu nezamislivi i izvanredni izbori
Sjećate se, sigurno, čuvene premijerove rečenice koja počinje molbom tajnici Vlade „da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra“, a kojom je Andrej Plenković u travnju 2017. faktički srušio dotadašnju koaliciju HDZ-a i Mosta.
Sličan politički zaplet ovoga se tjedna dogodio u Poljskoj: premijer Mateusz Morawiecki smijenio je s dužnosti potpredsjednika Vlade i čelnika jedne od dviju manjih stranaka u vladajućoj koaliciji. Jaroslaw Gowin, lider stranke Sloga, za svoju smjenu nije doznao na sjednici, kao svojedobno Mostovi ministri, nego iz medija.
Svađa oko poreza i medija
Vladajuća koalicija, predvođena konzervativnim PiS-om, stoga opasno pleše na rubu političkog opstanka. I dosad su u parlamentu imali većinu od tek jednog glasa, a sada formalno ostaju bez 13 zastupnika. Razlog raspada političkog saveza je razmimoilaženje oko porezne reforme i zakona kojim se ograničava vlasništvo nad medijima.
Konkretno, neeuropske tvrtke neće moći imati većinski udio u poljskim medijima. Kritičari tvrde da prijedlog, zbog kojeg su u utorak održani i prosvjedi, ustvari cilja na popularni news kanal u vlasništvu američke medijske grupe, koji je neovisan o vladajućima i kritičan prema njima.
Reforme, stabilnost, itd.
Dok je Gowin najavljivao kraj Ujedinjene desnice (barem u dosadašnjem obliku), političkog saveza triju stranaka na vlasti, iz vlade su dedramatizirali situaciju. U Ujedinjenoj desnici i ostatku parlamenta, uvjereni su, sigurno će biti ljudi koji će podržati korisne reforme koje su predložili. Reforme, stabilnost… znate već kako to ide.
Glasanje o spornom medijskom zakonu pokazalo je da se vlada doista muči da bi, nakon razlaza s dosadašnjim koalicijskim partnerom, skupila većinu. Ali poljska oporba nada se da je moguć i drugačiji rasplet: Donald Tusk, odnedavno čelnik oporbene Građanske platforme, misli da je vlada zrela za ostavku. “Doći ćemo do toga, prije ili kasnije”, poručuje.
Povratak političkog veterana
Tusk je politički veteran, jedan od osnivača Građanske platforme, bivši poljski premijer u dva mandata i bivši predsjednik Europskog vijeća. Ljetos je ponovno preuzeo stranku, koju je nekada vodio, a koja trenutno proživljava krizu i nada se da će Tusk biti njezin spasitelj.
Tuskov je glavni politički cilj srušiti dominaciju vladajuće populističke desnice. Ankete trenutno sugeriraju da je njegov povratak oživio šanse Građanske platforme, no i dalje zaostaje desetak postotnih bodova iza PiS-a. Stoga je pitanje koliko bi oporba, osobito razjedinjena oporba, u ovom trenutku mogla profitirati od izvanrednog izlaska Poljaka na birališta (redoviti izbori na rasporedu su tek 2023.).
Lekcija lokalnih izbora
To je lekcija koju su politički suparnici Viktora Orbana u Mađarskoj naučili na lokalnim izborima. U listopadu 2019. oporbeni kandidat, kojeg je podržalo pet politički raznorodnih stranaka, postao je gradonačelnik Budimpešte, pobijedivši Orbanovog saveznika koji je skoro cijelo desetljeća bio na čelu grada.
Sada to isto žele ponoviti na parlamentarnim izborima. Za razliku od Poljske, prilika im se sigurno pruža uskoro – redoviti izbori na rasporedu su u proljeće sljedeće godine. Moćnog mađarskog premijera, koji je u posljednjih deset godina nastojao zemlju oblikovati kao „iliberalnu demokraciju“, pokušat će s vlasti maknuti ujedinjena oporba.
Široki savez protiv Orbana
Kad kažemo ujedinjena, mislimo gotovo pa doslovno: suradnju je dogovorilo šest ideološki vrlo različitih stranaka, koje pokrivaju cijeli politički spektar, od ljevice do desnice. To izaziva unutarnje trzavice, ali radi se o pragmatičnom savezu – glavni je cilj poraziti Orbana. A za to im je potrebna vrlo široka biračka baza. Kako će – ako će – kasnije vladati, to je pitanje za neka druga vremena.
Iskusni politički operativac Orban se, naravno, ne misli tek tako predati, već iz svog političkog arsenala izvlači poteze za koje vjeruje da će galvanizirati njegove birače – stand-off s Bruxellesom i nacionalni referendum.
Najneizvjesnije dosad?
U prošlom mandatu, radilo se o primanju izbjeglica i migranata. Sada, kada je migrantska kriza otprije šest godina ipak izblijedila u sjećanju birača, Orban se okrenuo LGBTQ temama. Njegova parlamentarna većina donosi propise za koje kritičari upozoravaju da su diskriminatorni prema LGBT zajednici.
Ograničio je prodaju knjiga za djecu koje govore o istospolnim vezama. Najavio je referendum o spornom zakonu, tempiran taman prije parlamentarnih izbora. Taktika slična kao svojedobno u Poljskoj gdje je vladajuća stranka izbornu kampanju za parlamentarne, a onda i predsjedničke izbore, vodila na anti-LGBT platformi.
U anketama je trenutno ujedinjena mađarska oporba blizu vladajućem Fideszu. Razlika se u nekim istraživanjima kreće čak unutar statističke pogreške. Iako je do izbora ostalo još dosta vremena – u šest mjeseci u politici se sreća može sasvim okrenuti – predviđa se da bi sljedeći parlamentarni izbori mogli biti najneizvjesniji nakon što je 2010. Orban preuzeo vlast.
Česi protiv establišmenta
Neizvjesno izgleda i u Češkoj, koja na izbore izlazi u listopadu, a gdje bi se, kako sada stvari stoje, mogla dogoditi smjena vlasti. Premijer Andrej Babiš, milijarder kojeg su Česi izabrali prije četiri godine kao svojevrsni protest prema tradicionalnim strankama, vodi sa svojom strankom u anketama, no za vlast konkuriraju još dva izborna bloka.
U jednome od njih je i Piratska stranka, liberalna politička opcija čiji je kandidat od 2018. gradonačelnik Praga. Antiestablišmentska politura vladajuće stranke i premijera, koja je bila jedan od ključnih privlačnih faktora na zadnjim izborima, u međuvremenu se ponešto izlizala pa je sasvim zamislivo da se Česi odluče za promjenu. Možda opet antiestablišmentsku.