Tek će naredni sati i dani pokazati je li ovo doista kraj ili tek samo čin jedne farse koja je, jednostavno, predugo trajala. Ministar obrane je, naime, već davao ostavku, jasno i demonstrativno, u vrijeme požara u Splitu 2017. godine kad ga je naljutio komentar tadašnje predsjednice Republike o angažmanu vojske.
Doduše, kao da ni njemu samom u tom trenutku nije bilo posve jasno je li ostavka koju daje neopoziva, a u nekoliko narednih dana je dozvolio da ga premijer Andrej Plenković nagovori da ostane na čelu pobjedničke vojske.
Nereformirana i koruptivna
U međuvremenu je vođenje resora obrane, kako je to radio Damir Krstičević, sve više postajalo paradigma toga kako Vlada u kojoj djeluje vodi zemlju – kaotično, neodgovorno, prepuno incidenata i potkoženo uglavnom tek dobrim vremenima u globalnom gospodarstvu koje su i jednoj anakronoj, nereformiranoj i koruptivnoj Hrvatskoj i njenoj vojsci ostavljali nelošu rentu u vidu proračunskih prihoda.
A ispod površine stvar je često nalikovala na tragikomediju. Nepodopštine, neodgovornost, tvrdoglavost, smjenjivale su se kao na traci, a onda su, posljednjih nekoliko mjeseci, možda i sasvim slučajno – došle tragedije. Hrvatska vojska je u dvije havarije izgubila četvero pilota i tu riječi postaju opore i suvišne.
Nakon aviona je morao biti bivši
Odlazak ministra – ako je ovaj put zaozbiljno neopoziv – se, međutim, trebao dogoditi davno, davno prije. Možda ne onda kad je posada helikoptera na Dinari lovila veprove, ali u trenutku kad je početkom prošle godine spektakularno propao posao s nabavom izraelskih F-16 Krstičević je morao biti bivši. Svojom ili premijerovom voljom, sasvim svejedno.
Odgovornost, međutim, ne stanuje u ekipi iz Banskih dvora koja odrađuje svoje posljednje mjesece mandata. Osim kad postane funkcija medijskog pritiska i političke štete i kad ministri nisu visoki časnici iz Domovinskog rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eksplozija kaosa
Nakon debakla s avionima, na koji su mediji i službeni Washington mjesecima upozoravali Zagreb, kaos u Krstičevićevom resoru kao da je eksplodirao. Otkrilo se da se švercer oružja malo šetkao po vojnoj bazi u Zemuniku i provozao vojnim helikopterom, a kako bi ga u predizbornoj kampanji Kolinda Grabar-Kitarović mogla iskoristiti za polaganje krunice na Ovčari (da, netko je doista mislio da je to dobar scenarij!) – razotkriven je identitet vojnika koji je ranjen u misiji u Afganistanu.
Sve to što se dogodilo bez tragičnih pogibija i bez Krstičevićevih ispada na novinarska pitanja ili divljanja na provokaciju u Saboru s maketama aviona, bilo je dovoljno za nekoliko, a ne samo jednu ostavku. Neopozivih, jasno.
Vjerodostojno i reformski
Krstičević unatoč svemu još uvijek može otići časno. Samo, za to nije dovoljna ni sadašnja neopoziva ostavka. Naime, kako će izbori vjerojatno biti 19. srpnja jasno je da ionako mandat ministara neće potrajati dugo. Čisti li se ovom ostavkom Krstičević za neku buduću dužnost u Vladi bude li je opet sastavljao Plenković?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili tek želi bez neugodnog tereta afera i pogibija u resoru kojeg je vodio izići na parlamentarne izbore kao jedno od vodećih lica HDZ-a, stranke koja će se opet, već za koji dan, na sva zvona reklamirati kao vjerodostojna i reformska? Ukratko, Krstičevića ostavka bi morala značiti i njegovo napuštanje dnevne politike. Sve ostalo bit će samo već viđena i zamarajuća farsa.
Ne napusti li Krstičević politiku, njegova ostavka bit će samo nastavak zamorne farse
Damir Krstičević je neopozivu ostavku morao dati još nakon propale nabavke aviona F-16
Čisti li se ovom ostavkom Krstičević za neku buduću dužnost u Vladi bude li je opet sastavljao Plenković? Ili tek želi bez neugodnog tereta afera i pogibija u resoru kojeg je vodio izići na parlamentarne izbore kao jedno od vodećih lica HDZ-a, stranke koja će se opet, već za koji dan, na sva zvona reklamirati kao vjerodostojna i reformska?
Tek će naredni sati i dani pokazati je li ovo doista kraj ili tek samo čin jedne farse koja je, jednostavno, predugo trajala. Ministar obrane je, naime, već davao ostavku, jasno i demonstrativno, u vrijeme požara u Splitu 2017. godine kad ga je naljutio komentar tadašnje predsjednice Republike o angažmanu vojske.
Doduše, kao da ni njemu samom u tom trenutku nije bilo posve jasno je li ostavka koju daje neopoziva, a u nekoliko narednih dana je dozvolio da ga premijer Andrej Plenković nagovori da ostane na čelu pobjedničke vojske.
Nereformirana i koruptivna
U međuvremenu je vođenje resora obrane, kako je to radio Damir Krstičević, sve više postajalo paradigma toga kako Vlada u kojoj djeluje vodi zemlju – kaotično, neodgovorno, prepuno incidenata i potkoženo uglavnom tek dobrim vremenima u globalnom gospodarstvu koje su i jednoj anakronoj, nereformiranoj i koruptivnoj Hrvatskoj i njenoj vojsci ostavljali nelošu rentu u vidu proračunskih prihoda.
A ispod površine stvar je često nalikovala na tragikomediju. Nepodopštine, neodgovornost, tvrdoglavost, smjenjivale su se kao na traci, a onda su, posljednjih nekoliko mjeseci, možda i sasvim slučajno – došle tragedije. Hrvatska vojska je u dvije havarije izgubila četvero pilota i tu riječi postaju opore i suvišne.
Nakon aviona je morao biti bivši
Odlazak ministra – ako je ovaj put zaozbiljno neopoziv – se, međutim, trebao dogoditi davno, davno prije. Možda ne onda kad je posada helikoptera na Dinari lovila veprove, ali u trenutku kad je početkom prošle godine spektakularno propao posao s nabavom izraelskih F-16 Krstičević je morao biti bivši. Svojom ili premijerovom voljom, sasvim svejedno.
Odgovornost, međutim, ne stanuje u ekipi iz Banskih dvora koja odrađuje svoje posljednje mjesece mandata. Osim kad postane funkcija medijskog pritiska i političke štete i kad ministri nisu visoki časnici iz Domovinskog rata.
Eksplozija kaosa
Nakon debakla s avionima, na koji su mediji i službeni Washington mjesecima upozoravali Zagreb, kaos u Krstičevićevom resoru kao da je eksplodirao. Otkrilo se da se švercer oružja malo šetkao po vojnoj bazi u Zemuniku i provozao vojnim helikopterom, a kako bi ga u predizbornoj kampanji Kolinda Grabar-Kitarović mogla iskoristiti za polaganje krunice na Ovčari (da, netko je doista mislio da je to dobar scenarij!) – razotkriven je identitet vojnika koji je ranjen u misiji u Afganistanu.
Sve to što se dogodilo bez tragičnih pogibija i bez Krstičevićevih ispada na novinarska pitanja ili divljanja na provokaciju u Saboru s maketama aviona, bilo je dovoljno za nekoliko, a ne samo jednu ostavku. Neopozivih, jasno.
Vjerodostojno i reformski
Krstičević unatoč svemu još uvijek može otići časno. Samo, za to nije dovoljna ni sadašnja neopoziva ostavka. Naime, kako će izbori vjerojatno biti 19. srpnja jasno je da ionako mandat ministara neće potrajati dugo. Čisti li se ovom ostavkom Krstičević za neku buduću dužnost u Vladi bude li je opet sastavljao Plenković?
Ili tek želi bez neugodnog tereta afera i pogibija u resoru kojeg je vodio izići na parlamentarne izbore kao jedno od vodećih lica HDZ-a, stranke koja će se opet, već za koji dan, na sva zvona reklamirati kao vjerodostojna i reformska? Ukratko, Krstičevića ostavka bi morala značiti i njegovo napuštanje dnevne politike. Sve ostalo bit će samo već viđena i zamarajuća farsa.