Ne, ni ove mjere neće pomoći HDZ-u. Građani nisu bijesni zbog krize, nego zbog mahnite korupcije

Prosvjed se samoubio, mjere će pomoći građanima, ali za HDZ stvari i dalje izgledaju loše

Pitanje je koliko su same mjere, koje će kratkoročno sigurno olakšati situaciju i građanima, i tvrtkama, i HDZ-u, dugoročno štetne. Valja podsjetiti, na inflaciju koja je već dosegla rekordne razine u ovom stoljeću nalijevaju se novi deseci milijardi državnog novca

Prošli tjedan i prvih nekoliko dana aktualnog bili su vjerojatno najgori dani za HDZ u eri Andreja Plenkovića. Afera mega pljačke u Ini duboko je potresla vladajuću stranku i razjarila javnost, a sva opravdanja djelovala su prije kao dolijevanje ulja na vatru, nego uspješan pokušaj saniranja štete.

Prva objavljena anketa je, nadalje, pokazala najveći mjesečni pad popularnosti HDZ-a pod aktualnim predsjednikom, a stranka je vrlo ozbiljno strahovala od za ovu subotu najavljenog prosvjeda pod prozorima Središnjice na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma. U kuloarima su viđeni HDZ-ovci ozbiljno i s nelagodom licitrali s brojem desetaka tisuća (išlo se i do šest znamenki) bijesnih građana koji bi mogli tražiti njihov odlazak.

Samoubojstvo prosvjeda

A onda se prosvjed – samouobio. Nekoliko dana prije održavanja skupa na koji se spremalo jako mnogo ljudi, organizatori su objavili protiv čega će se sve prosvjedovati. Dakle, nije stvar samo u pljački širokih, dubokih i organiziranih razmjera. O ne, ima mnogo toga drugog protiv čega će oni koji se u subotu okupe pred HDZ-om dići svoj glas – “anacionalna politika”, “Istanbulska konvencija”, “priznavanje gay brakova” kojima se još “daje i mogućnost udomljavanja djece”, te, za kraj – “poticanje korona ludila”.

Ukratko, svatko tko nije čvrsti desničar ili notorni ravnozemljaš trebao bi se pomalo neugodno osjetiti u mnoštvu koje je trebalo uzdrmati vlast čiji se čuperak jedva vidi pod valovima silnih i moćnih korupcijskih afera koje ne prestaju dolaziti. Ono što su napravili organizatori prosvjeda stoga će ući u anale političke i aktivističke gluposti, do te razine da bi u HDZ-u trebali osjetiti poriv da ljudima uplate neki honorar. Nema PR magije koja je Plenkoviću u ovom trenutku mogla pomoći kao jedan sasvim običan facebook status organizatora prosvjeda kojim se kanila (s)rušiti vlast.

Šokantan opseg paketa pomoći

Općoj slici vladajuće stranke pomoći će i 21 milijarda kuna koju upravo ulijevaju u pomoć građanima i gospodarstvu u energetskoj i inflacijskoj krizi. Šokantan opseg paketa pomoći, za kojeg se pisalo da je prevelik i kad se špekuliralo o 15 milijardi, svakako je posljedica i pokušaja vlasti da sanira političku štetu nastalu pljačkom Ine.

Nema sumnje da taj cilj barem jednim dijelom neće biti ostvaren. Problem je, međutim, što to sve skupa – uz očekivane smjene u upravnoj strukturi Ine – neće biti dovoljno.

Ini treba korjenitija promjena

Smjene u Upravi i eventualno Nadzornom odboru Ine, čak i ako obuhvate sve hrvatske i mađarske članove, ne znače da tu ekipu neće zamijeniti sličan kadar. Uostalom, birat će ih isti oni koji su poslali i ove majstore kojima je milijarda kuna zarade na štetu Ine prošla (navodno) ispod svih radara.

Sam Plenković je najavio da se način odlučivanja u Ini, u kojoj se hrvatske članove praktički uprave ništa ne pita, mora mijenjati. Vjerovati da će na to pristati MOL, to jest Mađarska, bio bi znak ultimativne naivnosti. Promjena načina odlučivanja u Ini je, stoga, otprilike jednako vjerojatno kao hrvatska kupovina te kompanije od Mađara, koju je, uostalom, isti ovaj Plenković već jednom lakonski najavio. Prije šest godina. Da bi ju, eto, nedavno i odjavio. Jer Mađari nisu prihvatili hrvatsku ponudu.

Drugo, pitanje je koliko su same mjere, koje će kratkoročno sigurno olakšati situaciju i građanima, i tvrtkama, i HDZ-u, dugoročno štetne. Valja podsjetiti, na inflaciju koja je već dosegla rekordne razine u ovom stoljeću nalijevaju se novi deseci milijardi državnog novca. Uz to, agresija Rusije na Ukrajinu koja je glavni razlog energetskog šoka se može razviti u tko zna kojem pravcu i stvari mogu otići kvragu brže i temeljitije od onog što se danas uopće može predvidjeti.

Točka bez povratka

Glavni problem zbog kojeg se današnji HDZ sve uvjerljivije doima kao HDZ iz 1999. ili 2011. godine, dakle neposredno prije teških izbornih poraza, nije gospodarska kriza koju se može adresirati mjerama poput ovih predstavljenih danas. Glavni problem je endemska i sustavna korupcija.

Ona je od Plenkovića i njegovih danas napravila neomiljene likove za koje je veliko pitanje mogu li išta više napraviti da u bitnom poboljšaju svoju političku poziciju. Točka bez povratka je možda već pređena.

Sužene opcije za Plenkovića i HDZ

Da bi na tom frontu HDZ uopće pokušao napravi nešto uvjerljivo, svakako neće biti dovoljni bahati spinovi o tome da su vladina tijela otkrila kriminal u Ini (nisu, to su napravile banke u stranom vlasništvu) ili da je novac iz afere uplaćen u državni proračun (nije). Jedino što bi – možda, jer je razina nepovjerenja u vlast golema – moglo pomoći je neka posebna antikorupcijska akcija širokih razmjera, u kojoj bi se preispitalo poslovanje velikih sustava u javnom vlasništvu i cijelog niza lokalnih vlasti, što bi jamačno iziskivalo gradnju dodatnih pritvorskih kapaciteta.

Ali, da se u tako nešto upusti, Plenković bi vjerojatno unutar stranke i u javnosti izazvao revoluciju. Unutar stranke jer bi poremetio po svim silnim aferama sudeći rutinski način poslovanja, a u javnosti zato jer bi razmjer pljačke javnih sredstava nakon šest godina vladavine HDZ-a postao očit.

Stoga se sve političke akcije vladajućih realno mogu svesti tek na državni intervencionizam ususret kriznim hladnim danima, ufanje u elementarnu političku nepismenost antivakserske ulične oporbe i uporno inzistiranje na priči o tome da u parlamentarnoj opoziciji ionako nema nikog tko bi, “zaozbiljno”, mogao voditi zemlju. Izgledi uspješnosti takvih taktika, međutim, čak i da ne krenu kuljati nove korupcijske afere iz Ine i svih ostalih mogućih smjerova (a hoće, sudeći i po najavama i po iskustvu proteklih godina) – sve su tanji.