U svakoj predizbornoj kampanji, kao i u ratu, po definiciji prvo stradaju činjenice. Pusti milijuni se, uostalom, ulažu u to da se, između ostalih, nesposobni birokrati predstave kao uspješni upravljači, asocijalni tipovi kao idealan izbor za druženje s građanima, a potkupljeni političari kao ultimativni borci protiv korupcije.
U nekim sretnijim zemljama količina tog PR maskenbala i izvrtanja stvarnog stanja održava se na razini koja barem nije uvredljiva. Ako je suditi po onom što već sad vidimo u Hrvatskoj, u kojoj je, usput, vladajuća stranaka u gotovo full predizbornom modu, kampanja za superizbornu 2024. godinu bit će među najnepodnošljivijima u povijesti.
Vražji kotao
Pritom ne treba uzimati u obzir opća mjesta koja su već ocrtali manje maštoviti stratezi, poput onih o “kriminalnoj organizaciji” ili “jalovoj oporbi”. Tepih-bombardiranje takvim zamornim frazama je neizbježna posljedica pokušaja da se proširi doseg poruka njihovim hipnotičkim ponavljanjem, tako da se politički aktiviraju i oni koji cijelu tu predstavu prate na najjednostavnijoj mogućoj razini – ako i toliko.
Uvredljiva razina kampanje odnosi se na poruke koje toliko izvrću stvarnost da je teško odoljeti napadu mučnine kad se shvati da su ljudi koji vode (i žele i dalje voditi) zemlju u stanju tako nešto izreći bez navale rumenila u lice. Recimo, kad Andrej Plenković nabraja sve silne uspjehe njegove Vlade, bez koje bi se, očito, zemlja pretvorila u vražji kotao siromaštva i korupcije iz kojeg svatko pametan bježi glavom bez obzira.
Novi horizonti alternativne stvarnosti
Na silne samohvale gospodarskim (javnozdravstvene se, iz razumljivih razloga, ne spominju previše) mjerama koje su gotovo sve europske vlade povlačile u korona krizi javnost je već navikla. Čuli ste, sigurno, to je ono o “izbjegavanju socijalne frakture”, kazano tako kao da Europa gori od sukoba u društvima koja su se raspala. S izuzetkom, dakako, male zemljice na istočnoj strani Jadranskog mora.
No, Plenković već sad, više od cijele godine prije parlamentarnih izbora (budu li u redovnom terminu), otvara i nove horizonte alternativne stvarnosti. Dakako, s pripadajućom predizbornom borbenošću i bez još više pripadajućih manifestacija bilo kakvog osjećaja srama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mjere nestale u galopu inflacije
“Morate znati, svi vi imate jeftiniju struju i jeftiniji benzin zahvaljujući odlukama Vlade”, podsjetio je danas javnost premijer. Što je, na najbazičnijoj razini – istina. Da nije bilo odluka Vlade cijene energenata bi bile još i više.
Ali, stvarnost je ipak nešto kompliciranija. Odluke Vlade o ograničavanju cijene energenata imale su za cilj da smanje inflatorni udar na građane. I tu su spektakularno propale. Naime, prosječna inflacija u Hrvatskoj u odnosu na inflaciju u cijeloj EU je za petinu viša. Kad se gleda eurozona, još je gore – u siječnju je u Hrvatskoj inflacija (koju su imale suzbiti Vladine mjere oko energenata) bila 12,5, a u eurozoni 8,5 posto. Mjere, ukratko, očito baš i ne daju neke rezultate.
Poput narodnjačkog hita
Najnovija i vjerojatno dosad najekstremnija parola je Plenkovićeva priča o tome da je Hrvatska, zahvaljujući dakako njegovoj Vladi, među 15 najrazvijenih zemalja – koje su članice i EU, i eurozone, i Schengena i NATO saveza. Stvar, poput nekog narodnjačkog hita ima potencijala za uspjeh. Refren je razumljiv, upečatljiv i lako pamtljiv, a slušat ćemo ga narednih tjedana i mjeseci nebrojeno puta – 15 najrazvijenijih, ej!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radi se, dakako, o alternativnoj činjenici koju je gotovo sramotno lako demaskirati. Ako bi Plenkovićeva računica imala ikakvog smisla (osim onog u svrhu najprizemnijeg političkog marketinga), među “15 najrazvijenijih” ne bi bilo, recimo SAD-a, Kanade, kompletne Skandinavije, Švicarske, Velike Britanije… A unutra su, dakako, uz Hrvatsku, recimo, Latvija, Estonija ili Slovačka.
Ukratko, tek je počelo zagrijavanje za kampanju, a već smo otkrili kako je Slovačka razvijenija od Švicarske, Latvija od SAD-a, a Hrvatska od Danske. Samo je nebo, dakle, granica. A tablete protiv mučnine obavezna oprema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nebuloza da smo u top 15 država novi je horizont alternativne stvarnosti. Pripremite se, naslušat ćemo se i gorih
U nekim sretnijim zemljama količina tog PR maskenbala održava se na razini koja barem nije uvredljiva
Posljednja Plenkovićeva mantra, poput nekog narodnjačkog hita, ima potencijala za uspjeh. Refren je razumljiv, upečatljiv i lako pamtljiv, a slušat ćemo ga narednih tjedana i mjeseci nebrojeno puta - 15 najrazvijenijih, ej!
U svakoj predizbornoj kampanji, kao i u ratu, po definiciji prvo stradaju činjenice. Pusti milijuni se, uostalom, ulažu u to da se, između ostalih, nesposobni birokrati predstave kao uspješni upravljači, asocijalni tipovi kao idealan izbor za druženje s građanima, a potkupljeni političari kao ultimativni borci protiv korupcije.
U nekim sretnijim zemljama količina tog PR maskenbala i izvrtanja stvarnog stanja održava se na razini koja barem nije uvredljiva. Ako je suditi po onom što već sad vidimo u Hrvatskoj, u kojoj je, usput, vladajuća stranaka u gotovo full predizbornom modu, kampanja za superizbornu 2024. godinu bit će među najnepodnošljivijima u povijesti.
Vražji kotao
Pritom ne treba uzimati u obzir opća mjesta koja su već ocrtali manje maštoviti stratezi, poput onih o “kriminalnoj organizaciji” ili “jalovoj oporbi”. Tepih-bombardiranje takvim zamornim frazama je neizbježna posljedica pokušaja da se proširi doseg poruka njihovim hipnotičkim ponavljanjem, tako da se politički aktiviraju i oni koji cijelu tu predstavu prate na najjednostavnijoj mogućoj razini – ako i toliko.
Uvredljiva razina kampanje odnosi se na poruke koje toliko izvrću stvarnost da je teško odoljeti napadu mučnine kad se shvati da su ljudi koji vode (i žele i dalje voditi) zemlju u stanju tako nešto izreći bez navale rumenila u lice. Recimo, kad Andrej Plenković nabraja sve silne uspjehe njegove Vlade, bez koje bi se, očito, zemlja pretvorila u vražji kotao siromaštva i korupcije iz kojeg svatko pametan bježi glavom bez obzira.
Novi horizonti alternativne stvarnosti
Na silne samohvale gospodarskim (javnozdravstvene se, iz razumljivih razloga, ne spominju previše) mjerama koje su gotovo sve europske vlade povlačile u korona krizi javnost je već navikla. Čuli ste, sigurno, to je ono o “izbjegavanju socijalne frakture”, kazano tako kao da Europa gori od sukoba u društvima koja su se raspala. S izuzetkom, dakako, male zemljice na istočnoj strani Jadranskog mora.
No, Plenković već sad, više od cijele godine prije parlamentarnih izbora (budu li u redovnom terminu), otvara i nove horizonte alternativne stvarnosti. Dakako, s pripadajućom predizbornom borbenošću i bez još više pripadajućih manifestacija bilo kakvog osjećaja srama.
Mjere nestale u galopu inflacije
“Morate znati, svi vi imate jeftiniju struju i jeftiniji benzin zahvaljujući odlukama Vlade”, podsjetio je danas javnost premijer. Što je, na najbazičnijoj razini – istina. Da nije bilo odluka Vlade cijene energenata bi bile još i više.
Ali, stvarnost je ipak nešto kompliciranija. Odluke Vlade o ograničavanju cijene energenata imale su za cilj da smanje inflatorni udar na građane. I tu su spektakularno propale. Naime, prosječna inflacija u Hrvatskoj u odnosu na inflaciju u cijeloj EU je za petinu viša. Kad se gleda eurozona, još je gore – u siječnju je u Hrvatskoj inflacija (koju su imale suzbiti Vladine mjere oko energenata) bila 12,5, a u eurozoni 8,5 posto. Mjere, ukratko, očito baš i ne daju neke rezultate.
Poput narodnjačkog hita
Najnovija i vjerojatno dosad najekstremnija parola je Plenkovićeva priča o tome da je Hrvatska, zahvaljujući dakako njegovoj Vladi, među 15 najrazvijenih zemalja – koje su članice i EU, i eurozone, i Schengena i NATO saveza. Stvar, poput nekog narodnjačkog hita ima potencijala za uspjeh. Refren je razumljiv, upečatljiv i lako pamtljiv, a slušat ćemo ga narednih tjedana i mjeseci nebrojeno puta – 15 najrazvijenijih, ej!
Radi se, dakako, o alternativnoj činjenici koju je gotovo sramotno lako demaskirati. Ako bi Plenkovićeva računica imala ikakvog smisla (osim onog u svrhu najprizemnijeg političkog marketinga), među “15 najrazvijenijih” ne bi bilo, recimo SAD-a, Kanade, kompletne Skandinavije, Švicarske, Velike Britanije… A unutra su, dakako, uz Hrvatsku, recimo, Latvija, Estonija ili Slovačka.
Ukratko, tek je počelo zagrijavanje za kampanju, a već smo otkrili kako je Slovačka razvijenija od Švicarske, Latvija od SAD-a, a Hrvatska od Danske. Samo je nebo, dakle, granica. A tablete protiv mučnine obavezna oprema.