Grlić Radman, u svoj svojoj veličini, uvjeren je da ima pametnijeg posla nego da se zamara sudbinama tamo nekih čudaka koji su htjeli usvojiti djecu, ali su, spletom nesretnih okolnosti, zaglavili u dalekoj afričkoj zemlji, gdje se uglavnom govori bantu jezicima. To je upravo nečuveno ponašanje šefa hrvatske diplomacije i cijele Vlade, čija su briga hrvatski državljani ma gdje bili. Navodno.
Prošlo je točno 36 dana kako zagrebačke obitelji ovih ljudi strepe što će se s njima dogoditi, ali Grlić Radman spava mirno kao božji volek. Umjesto da ministar i Vlada čine sve kako bi ove ljude izvukli iz pravno nejasne, prijeteće, a možda i pogibeljne situacije, oni su prebacili lopticu na niz nižih službenika po ministarstvima vanjskih poslova, unutarnjih poslova i socijale, koji na zabrinutost javnosti odgovaraju petljanjem, mumljanjem državne tajnice za socijalu Margerate Mađerić i informacijama koje svaki čas mijenjaju.
Naši propisi su invalidni, puni rupa
Kao i tako mnogo puta do sada, i ovaj je slučaj razotkrio da su hrvatski propisi invalidni, manjkavi i puni rupa. Naše se vlasti određenih stvari sjete tek kad na njih svrati pažnju kakva kriza i nevolja. Nikad nismo imali potres, pa imamo zakone s kojima se ne zna što učiniti s Banijom a da obnova ne potraje 20 godina. Tako dosad nikad nikome nije palo na pamet ni to da bi trebalo adekvatno regulirati pitanje međunarodnog posvajanja djece, nečega što je potpuno normalno u mnogim zemljama Zapada i odvija se bez trzavica.
Nepostojanje jasnih pravila i procedura posvajanje iz drugih zemalja, pogotovo onih koje nisu potpisnice međunarodnih konvencija, dovodi naše građana i građanke – posvojitelje koji u Hrvatskoj djecu ne mogu dobiti ni nakon pet godina – u situaciju da puteve traže sami, bez pomoći nadležnih organa, savjeta, uputa i upozorenja. Tome inače služi država, ali ovdje se ona svodi na PR i šeme opstanka na vlasti. I tako smo došli i do ovoga užasa u Zambiji.
Četiri para, osmero odraslih hrvatskih državljana, bilo je u pritvoru od 7. prosinca. Četvero male djece, koju su parovi preuzeli s traženim papirima, kojima su kod kuće pripremili dječje sobe i koju su trebali dovesti kući u Hrvatsku kao svoje kćeri i sinove, zambijska im je policija oduzela i navodno su smještena u neku socijalnu ustanovu. Roditelji posvojitelji o njima na znaju ništa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada ne može ulaziti u meritum. Ma je li?
Prije nego što su parovi pošli po svoju usvojenu djecu, djeci su u Hrvatskoj izdani svi hrvatski dokumenti, dobili su OIB i putovnice, i time im je priznato hrvatsko državljanstvo.
U Zambiji se protiv četiri žene i četiri muškarca iz Hrvatske vodi postupak u kome ih se optužuje za trgovinu djecom i prijeti im se kaznama od 10 do 20 godina zatvora. Dodijeljen im je zambijski odvjetnik po službenoj dužnosti. Izašli su pred suca, ali daljnji postupak i odluke zambijskih organa potpuno su neizvjesni. Izjasnili su se da nisu krivi, da se ne bave švercom i preprodajom djece i da su četvero djece iz sirotišta posvojili želeći im pružiti dom, ljubav i obitelj. Nakon toga su najprije vraćeni u pritvor, a danas su ipak pušteni da se brane sa slobode.
Ali Gordan Grlić Radman, koji je odavna trebao biti u avionu za Lusaku, kaže da Hrvatska Vlada ”u meritum” ovog hapšenja u Zambiji ”ne može ulaziti”. Ma je li? Neki drugi ministar vanjskih poslova u ovakvoj bi se situaciji sljedeći dan obratio za pomoć EU External Action Servicu i osobno bi zvao ambasadora EU u Zambiji, koji je na usluzi svakoj državi članici pa tako i Hrvatskoj, ako se pokaže potreba koja se, evo, pokazala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poslao nekog službenika iz Južne Afrike
Grliću Radmanu i Plenkoviću za informaciju, ambasador se zove Jacek Jankowski, porijeklom je iz Poljske, a službu u Zambiji preuzeo je 2019. godine. Prije toga bio je veleposlanik Poljske u Etiopiji i vrstan je poznavalac Afrike.
No, Grlić Radman u zambijski zatvor – da se raspita o hrvatskim pritvorenicima – radije je slao nekog službenika hrvatskog konzulata u Južnoafričkoj Republici, iz skoro tri tisuće kilometara udaljenog ureda. A taj mu je javljao, a on je ovdje prenosio, da su pritvorski uvjeti vrlo podnošljivi i korektni.
To je, doduše, u velikoj opreci s nalazima i američkog State Departmenta i Human Rights Watcha o gadnom stanju u zambijskim zavorima. Ali Radman je bio vrlo zadovoljan pa je opušteno sjedio na Zrinjevcu i vrtio palčevima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Leden kao špricer, na Zrinjevcu vrti palčevima
Ti izvještaji kažu da su uvjeti za zatvorenike ”teški i opasni po život”. Objekti su tako pretrpani da se u nekim jedinicama ”mora spavati sjedeći ili u smjenama”. U ćelijama skoro nema ventilacije, negdje ni toaleta. Hrana je mizerna ”što dovodi do smrti povezanih s pothranjenošću”, nedostaje vode, medicinska skrb je ”gotovo nepostojeća”, šire se tuberkuloza, HIV, dizenterija i kolera.
Ministar to, međutim, ništa od toga nije vidio ni upratio, a ionako ”u meritum ne može ulaziti”. Sada su ljudi barem izvan zatvora, a što je s djecom i što će biti, nije im poznato. No Grlić Radman ostaje u Zagrebu, leden kao špricer, i ima dosta vremena da se spokojno posveti recimo proučavanju ruske lirike. Za slučaj da se opet jednom nađe sa Sergejem Lavrovom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nečuveni Grlić Radman ponaša se kao da ima pametnijeg posla od slučaja Hrvata zatočenih u Zambiji. Ma je li?
Grliću Radmanu i Andreju Plenkoviću za informaciju, ambasador se zove Jacek Jankowski
Umjesto da smjesta sjedne u Vladin avion i ode u Zambiju pokušati spasiti 12 hrvatskih državljana, on je poslao službenika iz skoro tri tisuće kilometara udaljenog ureda. A taj mu javlja, a on ovdje prenosi, da su pritvorski uvjeti sasvim podnošljivi i korektni
Već tjednima čekam vijest da je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman sjeo u Vladin avion i otišao u Zambiju na razgovore s dužnosnicima vlade te zemlje kako bi, sa značkom državnog autoriteta, dvanaestoro hrvatskih državljana pokušao izbaviti i dovesti kući. Te vijesti, međutim, nema i ne najavljuje se da će je biti.
Grlić Radman, u svoj svojoj veličini, uvjeren je da ima pametnijeg posla nego da se zamara sudbinama tamo nekih čudaka koji su htjeli usvojiti djecu, ali su, spletom nesretnih okolnosti, zaglavili u dalekoj afričkoj zemlji, gdje se uglavnom govori bantu jezicima. To je upravo nečuveno ponašanje šefa hrvatske diplomacije i cijele Vlade, čija su briga hrvatski državljani ma gdje bili. Navodno.
Prošlo je točno 36 dana kako zagrebačke obitelji ovih ljudi strepe što će se s njima dogoditi, ali Grlić Radman spava mirno kao božji volek. Umjesto da ministar i Vlada čine sve kako bi ove ljude izvukli iz pravno nejasne, prijeteće, a možda i pogibeljne situacije, oni su prebacili lopticu na niz nižih službenika po ministarstvima vanjskih poslova, unutarnjih poslova i socijale, koji na zabrinutost javnosti odgovaraju petljanjem, mumljanjem državne tajnice za socijalu Margerate Mađerić i informacijama koje svaki čas mijenjaju.
Naši propisi su invalidni, puni rupa
Kao i tako mnogo puta do sada, i ovaj je slučaj razotkrio da su hrvatski propisi invalidni, manjkavi i puni rupa. Naše se vlasti određenih stvari sjete tek kad na njih svrati pažnju kakva kriza i nevolja. Nikad nismo imali potres, pa imamo zakone s kojima se ne zna što učiniti s Banijom a da obnova ne potraje 20 godina. Tako dosad nikad nikome nije palo na pamet ni to da bi trebalo adekvatno regulirati pitanje međunarodnog posvajanja djece, nečega što je potpuno normalno u mnogim zemljama Zapada i odvija se bez trzavica.
Nepostojanje jasnih pravila i procedura posvajanje iz drugih zemalja, pogotovo onih koje nisu potpisnice međunarodnih konvencija, dovodi naše građana i građanke – posvojitelje koji u Hrvatskoj djecu ne mogu dobiti ni nakon pet godina – u situaciju da puteve traže sami, bez pomoći nadležnih organa, savjeta, uputa i upozorenja. Tome inače služi država, ali ovdje se ona svodi na PR i šeme opstanka na vlasti. I tako smo došli i do ovoga užasa u Zambiji.
Četiri para, osmero odraslih hrvatskih državljana, bilo je u pritvoru od 7. prosinca. Četvero male djece, koju su parovi preuzeli s traženim papirima, kojima su kod kuće pripremili dječje sobe i koju su trebali dovesti kući u Hrvatsku kao svoje kćeri i sinove, zambijska im je policija oduzela i navodno su smještena u neku socijalnu ustanovu. Roditelji posvojitelji o njima na znaju ništa.
Vlada ne može ulaziti u meritum. Ma je li?
Prije nego što su parovi pošli po svoju usvojenu djecu, djeci su u Hrvatskoj izdani svi hrvatski dokumenti, dobili su OIB i putovnice, i time im je priznato hrvatsko državljanstvo.
U Zambiji se protiv četiri žene i četiri muškarca iz Hrvatske vodi postupak u kome ih se optužuje za trgovinu djecom i prijeti im se kaznama od 10 do 20 godina zatvora. Dodijeljen im je zambijski odvjetnik po službenoj dužnosti. Izašli su pred suca, ali daljnji postupak i odluke zambijskih organa potpuno su neizvjesni. Izjasnili su se da nisu krivi, da se ne bave švercom i preprodajom djece i da su četvero djece iz sirotišta posvojili želeći im pružiti dom, ljubav i obitelj. Nakon toga su najprije vraćeni u pritvor, a danas su ipak pušteni da se brane sa slobode.
Ali Gordan Grlić Radman, koji je odavna trebao biti u avionu za Lusaku, kaže da Hrvatska Vlada ”u meritum” ovog hapšenja u Zambiji ”ne može ulaziti”. Ma je li? Neki drugi ministar vanjskih poslova u ovakvoj bi se situaciji sljedeći dan obratio za pomoć EU External Action Servicu i osobno bi zvao ambasadora EU u Zambiji, koji je na usluzi svakoj državi članici pa tako i Hrvatskoj, ako se pokaže potreba koja se, evo, pokazala.
Poslao nekog službenika iz Južne Afrike
Grliću Radmanu i Plenkoviću za informaciju, ambasador se zove Jacek Jankowski, porijeklom je iz Poljske, a službu u Zambiji preuzeo je 2019. godine. Prije toga bio je veleposlanik Poljske u Etiopiji i vrstan je poznavalac Afrike.
No, Grlić Radman u zambijski zatvor – da se raspita o hrvatskim pritvorenicima – radije je slao nekog službenika hrvatskog konzulata u Južnoafričkoj Republici, iz skoro tri tisuće kilometara udaljenog ureda. A taj mu je javljao, a on je ovdje prenosio, da su pritvorski uvjeti vrlo podnošljivi i korektni.
To je, doduše, u velikoj opreci s nalazima i američkog State Departmenta i Human Rights Watcha o gadnom stanju u zambijskim zavorima. Ali Radman je bio vrlo zadovoljan pa je opušteno sjedio na Zrinjevcu i vrtio palčevima.
Leden kao špricer, na Zrinjevcu vrti palčevima
Ti izvještaji kažu da su uvjeti za zatvorenike ”teški i opasni po život”. Objekti su tako pretrpani da se u nekim jedinicama ”mora spavati sjedeći ili u smjenama”. U ćelijama skoro nema ventilacije, negdje ni toaleta. Hrana je mizerna ”što dovodi do smrti povezanih s pothranjenošću”, nedostaje vode, medicinska skrb je ”gotovo nepostojeća”, šire se tuberkuloza, HIV, dizenterija i kolera.
Ministar to, međutim, ništa od toga nije vidio ni upratio, a ionako ”u meritum ne može ulaziti”. Sada su ljudi barem izvan zatvora, a što je s djecom i što će biti, nije im poznato. No Grlić Radman ostaje u Zagrebu, leden kao špricer, i ima dosta vremena da se spokojno posveti recimo proučavanju ruske lirike. Za slučaj da se opet jednom nađe sa Sergejem Lavrovom.