Korupcije – nema
Dakle, Plenković nema nikakvih problema s korupcijom u svom timu. Oni koji su petljali dok su sjedili pored njega na Vladi su još nevini jer pravosudni procesi se rješavaju brzinom munje, kao i inače u Hrvatskoj. A ovi drugi (koji također još nisu došli do pravosudnog epiloga) su ionako svoje nepodopštine izvodili prije nego što su došli u Vladu, pa to nema nikakve veze s Plenkovićevim fenomenalnim vođenjem zemlje.
Nije prvi put da premijer ovako relativizira brutalnu korupciju kojom je očito premrežena cijela vertikala vlasti (a što jako dobro pokazuje slučaj Rimac – koji će također pravosudni epilog dobiti valjda idućeg desetljeća). Ali, ono što je izgovorio o slučaju Borisa Miloševića, bivšeg potpredsjednika njegove Vlade, dosad se u Hrvatskoj nikad nije moglo čuti.
Još nije viđeno
Podsjetimo, Milošević je osumnjičen da je kao saborski zastupnik predao ministarstvu listu obrta koji bi trebali dobiti bespovratne državne potpore iako nisu zadovoljili uvjete natječaja. Kako je birao “dobitnike” i je li to radio sam, zasad nije jasno, ali činjenica je da ti ljudi – po tad važećim propisima – nisu trebali dobiti državne potpore. Dobili su ih.
Ovo je o radu tužiteljstva na tom predmetu kazao sinoć hrvatski premijer: “To je po meni, ja mislim, groteskno. Dakle da se nekog tko je saborski zastupnik, a onda i, recimo to tako, nesuđeni budući lider srpske manjine u Hrvatskoj, dovede u pravosudni problem zbog toga što radi posao saborskog zastupnika, to jest agitira za interese ljudi koji su ga birali. To još nije viđeno”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nacionalisti u DORH-u
Stvarno, nije se teško složiti s Plenkovićem – ovo još nije viđeno. Da najmoćniji političar u državi javno izriče jasne upute pravosuđu o tome kako postupati u slučaju osumnjičenog dužnosnika, u procesu koji traje – to je stvarno velika novost, čak i za Hrvatsku. Isto tako je novost da se izigravanje pravila kako bi se došlo do državnog novca javno naziva “agitiranjem za interese ljudi koji su ga birali”. Dosad se tako “agitiralo” tajno, sad očito ni na samom vrhu nema srama.
Ali, u obrani prakse koja pliva kao korupcija i glasa se kao korupcija, Plenković je isukao i konačni argument. Milošević je eto, bio i “nesuđeni budući lider srpske manjine u Hrvatskoj”. A sad ga se dovelo u “pravosudni problem”.
Upute su, dakle, jasne. Pravosuđe mora odbaciti “groteskne” optužbe, a DORH riješiti pitanje nacionalizma u svojim redovima. A Hrvatska, pak, konačno odbaciti zablude o vladavini prava i demokraciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nečuveno i besramno. Plenković sinoć javno diktirao pravosuđu kako da riješi korupcijski slučaj bivšeg člana njegove Vlade
Nije korupcija nego je Milošević, tvrdi premijer, "samo agitirao za interese onih koji su ga birali"
Novost je da se izigravanje pravila kako bi se došlo do državnog novca javno naziva “agitiranjem za interese ljudi koji su ga birali”. Dosad se tako “agitiralo” tajno, sad očito ni na samom vrhu nema srama
Ako netko nije pratio, Plenkovićeva Vlada, nasuprot slici koja se o njoj stvara u javnosti, nema gotovo nikakvih problema s korupcijom. Sukus je to sinoćnje precizne eksplikacije kojom je Andrej Plenković počastio medije i javnost nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a.
Jest da je dvoje njegovih nekadašnjih ministara (Gabrijela Žalac i Darko Horvat) u pravosudnim problemima zbog navodno koruptivnih djela dok su bili na vlasti, ali, hej, ništa im još nije dokazano. Ostali? Oni su se zaigrali prije nego što su kročili u Banske dvore.
Korupcije – nema
Dakle, Plenković nema nikakvih problema s korupcijom u svom timu. Oni koji su petljali dok su sjedili pored njega na Vladi su još nevini jer pravosudni procesi se rješavaju brzinom munje, kao i inače u Hrvatskoj. A ovi drugi (koji također još nisu došli do pravosudnog epiloga) su ionako svoje nepodopštine izvodili prije nego što su došli u Vladu, pa to nema nikakve veze s Plenkovićevim fenomenalnim vođenjem zemlje.
Nije prvi put da premijer ovako relativizira brutalnu korupciju kojom je očito premrežena cijela vertikala vlasti (a što jako dobro pokazuje slučaj Rimac – koji će također pravosudni epilog dobiti valjda idućeg desetljeća). Ali, ono što je izgovorio o slučaju Borisa Miloševića, bivšeg potpredsjednika njegove Vlade, dosad se u Hrvatskoj nikad nije moglo čuti.
Još nije viđeno
Podsjetimo, Milošević je osumnjičen da je kao saborski zastupnik predao ministarstvu listu obrta koji bi trebali dobiti bespovratne državne potpore iako nisu zadovoljili uvjete natječaja. Kako je birao “dobitnike” i je li to radio sam, zasad nije jasno, ali činjenica je da ti ljudi – po tad važećim propisima – nisu trebali dobiti državne potpore. Dobili su ih.
Ovo je o radu tužiteljstva na tom predmetu kazao sinoć hrvatski premijer: “To je po meni, ja mislim, groteskno. Dakle da se nekog tko je saborski zastupnik, a onda i, recimo to tako, nesuđeni budući lider srpske manjine u Hrvatskoj, dovede u pravosudni problem zbog toga što radi posao saborskog zastupnika, to jest agitira za interese ljudi koji su ga birali. To još nije viđeno”.
Nacionalisti u DORH-u
Stvarno, nije se teško složiti s Plenkovićem – ovo još nije viđeno. Da najmoćniji političar u državi javno izriče jasne upute pravosuđu o tome kako postupati u slučaju osumnjičenog dužnosnika, u procesu koji traje – to je stvarno velika novost, čak i za Hrvatsku. Isto tako je novost da se izigravanje pravila kako bi se došlo do državnog novca javno naziva “agitiranjem za interese ljudi koji su ga birali”. Dosad se tako “agitiralo” tajno, sad očito ni na samom vrhu nema srama.
Ali, u obrani prakse koja pliva kao korupcija i glasa se kao korupcija, Plenković je isukao i konačni argument. Milošević je eto, bio i “nesuđeni budući lider srpske manjine u Hrvatskoj”. A sad ga se dovelo u “pravosudni problem”.
Upute su, dakle, jasne. Pravosuđe mora odbaciti “groteskne” optužbe, a DORH riješiti pitanje nacionalizma u svojim redovima. A Hrvatska, pak, konačno odbaciti zablude o vladavini prava i demokraciji.