Nekad je nužno odabrati stranu

Nekoliko primjedbi o novoj Vladi i što je čeka na početku njenog mandata

Novi će saziv Sabora prije sličiti na bojno polje nego na parlament

28.12.2015., Zagreb - Konstituirajuca sjednica osmog saziva Sabora. Bozo Petrov.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Barun Munchausen je njemački plemić poznat iz književnosti i filma po svojim nevjerojatnim događajima koje je osobno prepričavao u salonima u drugoj polovici 18. stoljeća. Zabavljajući svoje slušatelje pričama o jahanju na topovskoj kugli i putovanju na Mjesec postao je sinonim za sve opsjenare i prodavače magle, ali je zaslužio i svoje mjesto u medicinskoj terminologiji, pa tako imamo po barunu nazvani sindrom i trilemu, a u matematici brojeve.

Manje je poznato da je izmišljeni lik plemića nastao temeljem stvarnog baruna sličnog imena. Možda će uskoro i hrvatska književnost stvoriti lik baziran na nekom od glavnih aktera koji su obilježili postizbornu dramu čiji drugi čin upravo završava.

Ružna noć

Božo Petrov je u ponedjeljak navečer zaspao kao budući premijer, a nakon noći koja sigurno nije bila lagana probudio se kao još jedan od lidera propalih trećih opcija u kratkoj povijesti hrvatske parlamentarne demokracije. Možda će nekog u budućnosti i zanimati ovo vježbanje demokracije koje pretočeno u scenarij nikada ne bi zbog svoje apsurdnosti urodilo dobrim i uvjerljivim filmom.

Nije sigurno da će Božo Petrov jednog dana ipak ispričati svoju verziju priče koju je dio javnosti pratio na svojim pametnim telefonima i u redovima pred blagajnama trgovačkih centara. Ipak je i u svjetskim razmjerima nezabilježeno da je sastav moguće vladajuće koalicije dobio potpuno suprotan predznak u vremenu koje je potrebno da kupac s kraja ne baš predugačkog reda dođe do same blagajne.

Teška pitanja

Sve je to na kraju bila jedna beskrajno loša predstava slabih glumaca i dobro prikrivene režije. Tekst pišem u utorak navečer i nije mi poznat epilog, ali je više nego sigurno da će u slučaju novih izbora Most ostati bez dobrog dijela svog dosadašnjeg biračkog tijela. Teško će biti objasniti odustajanje od dobivene premijerske pozicije i sedam ministarskih mjesta motivirano navodnim vrbovanjem nekih od zastupnika od strane političke grupacije koja je na sve zahtjeve Mosta već pristala.

Ako su se takve nelogične i besmislene aktivnosti događale, tada javnosti treba svakako predočiti dokaze. Ako dokaza nema, Most je svoju političku ulogu na hrvatskoj političkoj sceni završio neslavno i jadno. Iz tijeka pregovora bilo je očito da je lijevo-liberalna koalicija bila spremna Mostu prepustiti samostalno formiranje manjinske vlade te istoj osigurati parlamentarnu podršku. To je Boži Petrovu otvaralo mogućnost da zatraži istu potporu i od Domoljubne koalicije, ali on je nije znao ili želio iskoristiti.

Budućnost bez dogovora

Najvažniji zakonski akt koji Sabor treba donijeti prije kraja ožujka sljedeće godine je državni proračun za 2016. godinu. Nakon predizborne kampanje u kojoj je upotrijebljen redovni arsenal uvreda i difamacija političkih protivnika uslijedila je postizborna predstava koja je do kraja zatrovala odnose svih glavnih protagonista.

Očekivanje racionalnog i održivog proračuna kao rezultata reformskih zahvata na njegovoj prihodovnoj i rashodovnoj strani nije realno. Malo je vjerojatno da će u sljedećih nekoliko mjeseci pobjednici i poraženi u ovoj igri prijestolja sjesti za isti pregovarački stol u namjeri da dvotrećinskom većinom izaberu nove članove Ustavnog suda ili naprave neke nužne izmjene i dopune članaka Ustava RH.

Trebat će jako puno umješnosti i političkog napora da cijeli niz postizbornih prljavih trikova i krupnih laži bude prevladan pragmatičnom potrebom za parlamentarnom suradnjom kako bi se izbjegle moguće blokade u donošenju odluka

Most koji je svojim imenom i javnim djelovanjem navodno želio graditi odnose između ideološki i svjetonazorski različitih političkih grupacija na kraju je napravio upravo suprotno. Po svemu sudeći budući će saziv Sabora prije sličiti na bojno polje nego na parlament demokratski uređene države. To je moguće izbjeći samo novim izborima, ali isti sigurno nisu u interesu zastupnika Mosta te će Hrvatska vjerojatno dobiti Vladu koju će većina građana doživjeti kao rezultat uspješnog rada skrivenih režisera raspodjele političke moći.

Nepoznati nestranački mandatar koji ima potpise 15 zastupnika Mosta nekoliko sati nakon što su ti isti zastupnici podržali Božu Petrova kao budućeg premijera u protivnoj političkoj kombinaciji akrobacija je vrijedna pamćenja. Kako mogu dati potpise za mandat osobi koja nije ni predstavila svoj politički program nakon što su šest tjedana potrošili desetine sati u pregovorima o navodnim reformama?

Strah od izbora

Zašto ta nestranačka osoba ima prednost pred čelnikom njihove vlastite političke grupacije? Jedino moguće objašnjenje jest da su zastupnici Mosta bili ucijenjeni prijetnjom raspisivanja novih izbora. Kratkoća vremena i strah od gubitka dobivenog mandata bili su dovoljan poticaj nekolicini zastupnika Mosta da svoj potpis stave na papir kojim daju podršku njima nepoznatoj osobi za najmoćniji posao u ovoj zemlji. Koliko je takva podrška vjerodostojna i pouzdana mogući mandatar sigurno će imati prilike saznati.

Posebno poglavlje u cijeloj ovoj farsi zaslužuje ideja o nestranačkom mandataru koji će možda biti predstavljen na Pantovčaku u srijedu poslijepodne. Zar je stvarno moguće da je 78 zastupnika najvišeg predstavničkog tijela u državi stavilo svoj potpis na prazan papir bez ikakve ideje o tome tko bi taj papir mogao iskoristiti za dolazak na čelo vlade? Tko i kada će izabrati tog mandatara?

Problem s javnosti

Ako je on izbor Petrova, kada će se zastupnici Domoljubne koalicije upoznati s njegovim planovima o radu Vlade? I obrnuto? Zašto je Petrov trebao biti premijer s jednom opcijom, a s drugom ne? Zašto je zastupnicima Mosta bilo lakše potpisati prazan papir nego dati podršku vlastitu čelniku? Sva ta pitanja neće biti zaboravljena koliko god se Most trudio dokazati svoju nevinost u prljavoj političkoj igri bez presedana.

Tako stvoreni uteg onemogućit će izgradnju nužno potrebnog početnog povjerenja između nove ekipe na Markovu trgu i najšire javnosti. Priča o reformama nema nikakve šanse za uspjeh ako je dočekuje bijes dobrog dijela prevarenih i nasamarenih birača izluđenih beskrajnim lažnim pregovorima i silnim promjenama dresova.

Zašto je Petrov trebao biti premijer s jednom opcijom, a s drugom ne? Zašto je zastupnicima Mosta bilo lakše potpisati prazan papir nego dati podršku vlastitu čelniku? Sva ta pitanja neće biti zaboravljena koliko god se Most trudio dokazati svoju nevinost u prljavoj političkoj igri bez presedana

Vlada koja bi trebala provesti nepopularne reforme, a svoj mandat započinje u podrumu popularnosti nema baš nikakve šanse za dulje trajanje.

Nakon što smo danima slušali poruke o potrebi zajedništva kako bi se provele nužne reforme, sada smo u prilici, na formalno legitiman, a u stvarnosti skandalozan i nikada viđen način, dobiti Vladu čija je moguća buduća suradnja s oporbenim strankama praktički neostvariva.

Trebat će jako puno umješnosti i političkog napora da cijeli niz postizbornih prljavih trikova i krupnih laži bude prevladan pragmatičnom potrebom za parlamentarnom suradnjom kako bi se izbjegle moguće blokade u donošenju odluka. U protivnom, reforme će provesti neka druga Vlada, bez obzira kada i tko je bude formirao.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 24. prosinca 2015.