Nikakav problem, nikakav trošak, sramota vrišti do neba, ali zastupnici HDZ-a i njihovih malih koalicijskih satelita svejedno su odbili prijedlog Anke Mrak Taritaš da se roditeljima njegovateljima kojima umre dijete naknada produži narednih šest mjeseci kako bi pokupili ono malo snage koja im je ostala i pripremili se na drugačiji život.
Pitam u udruzi Sjena koliko godišnje u Hrvatskoj umre takve djece koja su teški invalidi i koja svaki dan, sat i minutu, dok ih bolest ne dokrajči, provode na brizi svojih roditelja. Kažu mi da ih umre oko dvadeset. Pomnožimo mjesečnu naknadu od 530,89 eura odnosno 4000 kuna sa 20 pa ćemo vidjeti koliko bi novca trebalo dati za taj mali znak da ova država, vlast i Vlada razumiju u kakvom stanju ostavlja ljude smrt njihovog djeteta, kome su podredili cijeli svoj život, karijere, želje i planove.
Da im se da tih šest mjeseci predaha od tragedije, to bi koštalo malo više od 60 tisuća eura neto. Toliko javnog novca godišnje zamrači na reprezentaciju, janjetinu i druge komocije svaki HDZ-ov općinski načelnik koji iole drži do sebe.
Nenormalno je, okrutno i bolesno
Ne možeš zato konstatirati ništa drugo nego da je nenormalno, okrutno i bolesno odbiti tim ljudima minimalni ustupak da se više ne moraju hvatati telefona i javljati socijalnoj službi da se odjavljuju sa statusa roditelja njegovatelja jer im je dijete upravo preminulo dok to dijete još nije ni položeno u grob, a kamoli oplakano. I da se u roku od par dana smjesta moraju registrirati na burzi rada koja će ih onda preuzeti da s njima ordinira po pitanju zaposlenja i egzistencije.
Do jučer, godinama i godinama, nijednu noć nisu prospavali jer dijete prestaje disati ili svoju bol prazni kricima. Nisu mogli ni u dućan, a kamoli u kino, jer dijete ne smije ni sekunde ostati samo. Morali su naučiti kako se mijenjaju kateteri, pelene, filteri na aparatima, dijelovi na invalidskim kolicima i kako hraniti sina da se ne uguši dok jede. Što znači kad se na pomagalu za disanje upali crvena lampica. Kako nepokretno tijelo prenijeti po stepenicama jer se mora k liječniku. I kako biti roditelj i drugoj svojoj djeci kad te ovo jedno treba cijeloga, dan i noć. A onda, kad dijete zauvijek zavori oči, u jednom danu prestaje taj ”privilegij” nositelja statusa roditelja njegovatelja.
Što je nadrobio ministar socijale
Ne zna čovjek koji bi pridjev pridjenuo tom HDZ-a, dapače cvijetu te stranke koji sjedi u Saboru. Njima je savršeno u redu da zastupnici nakon mandata imaju pravo na šest mjeseci pune plaće i još šest na polovicu, ne bi li se stigli pribrati i naći novi posao, i da za jedan mandat dobiju pravo i na povlaštenu mirovinu. Ali ovim mučenicima imaju obraza hladno reći ”ne”. Pa je u to ime ministar socijale Marin Piletić nadrobio da je, navodno, pitanje predelikatno pa o njemu prvo treba konzultirati stručnjake, a ne donositi odluke preko koljena. Koješta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trebalo je samo izmijeniti jednu alineju članka 68. Zakona o socijalnoj skrbi i sve je riješeno dok bi dlanom o dlan. Ali direktiva je da se odbije, možda je i ministru zbog toga neugodno, ali njega svakako nećemo zato žaliti. Kao ni onu zastupnicu HDZ-a Ljubicu Lukačić, koja je i sama invalid u kolicima, zato su je i poslali da govori o invalidima, a koja smatra da je ”rad nakon smrti djeteta najbolji lijek”, da ”nije sramota primati naknadu s burze” i da produljenje statusa roditeljima njegovateljima za šest mjeseci ”nije realno”. Upravo je ona zoran dokaz na koje smo moralno dno pali. Kad te stave na listu HDZ-a, prihvatio si da više nisi čovjek nego stroj. Jer to je gola trgovina, vulgarna kao ukrasti zadnjem siromahu kokoš iz dvorišta.
Nema se za roditelje njegovatelje? Toliki novac HDZ-ovi načelnici zamrače samo za janjetinu
Kad te stave na listu HDZ-a, prihvatio si da više nisi čovjek nego stroj. Jer to je gola trgovina, vulgarna kao ukrasti siromahu kokoš iz dvorišta
Ne možeš zato konstatirati ništa drugo nego da je nenormalno, okrutno i bolesno odbiti tim ljudima minimalni ustupak da se više ne moraju hvatati telefona i javljati socijalnoj službi da se odjavljuju sa statusa roditelja njegovatelja jer im je dijete upravo preminulo dok to dijete još nije ni položeno u grob, a kamoli oplakano
Nikakav problem, nikakav trošak, sramota vrišti do neba, ali zastupnici HDZ-a i njihovih malih koalicijskih satelita svejedno su odbili prijedlog Anke Mrak Taritaš da se roditeljima njegovateljima kojima umre dijete naknada produži narednih šest mjeseci kako bi pokupili ono malo snage koja im je ostala i pripremili se na drugačiji život.
Pitam u udruzi Sjena koliko godišnje u Hrvatskoj umre takve djece koja su teški invalidi i koja svaki dan, sat i minutu, dok ih bolest ne dokrajči, provode na brizi svojih roditelja. Kažu mi da ih umre oko dvadeset. Pomnožimo mjesečnu naknadu od 530,89 eura odnosno 4000 kuna sa 20 pa ćemo vidjeti koliko bi novca trebalo dati za taj mali znak da ova država, vlast i Vlada razumiju u kakvom stanju ostavlja ljude smrt njihovog djeteta, kome su podredili cijeli svoj život, karijere, želje i planove.
Da im se da tih šest mjeseci predaha od tragedije, to bi koštalo malo više od 60 tisuća eura neto. Toliko javnog novca godišnje zamrači na reprezentaciju, janjetinu i druge komocije svaki HDZ-ov općinski načelnik koji iole drži do sebe.
Nenormalno je, okrutno i bolesno
Ne možeš zato konstatirati ništa drugo nego da je nenormalno, okrutno i bolesno odbiti tim ljudima minimalni ustupak da se više ne moraju hvatati telefona i javljati socijalnoj službi da se odjavljuju sa statusa roditelja njegovatelja jer im je dijete upravo preminulo dok to dijete još nije ni položeno u grob, a kamoli oplakano. I da se u roku od par dana smjesta moraju registrirati na burzi rada koja će ih onda preuzeti da s njima ordinira po pitanju zaposlenja i egzistencije.
Do jučer, godinama i godinama, nijednu noć nisu prospavali jer dijete prestaje disati ili svoju bol prazni kricima. Nisu mogli ni u dućan, a kamoli u kino, jer dijete ne smije ni sekunde ostati samo. Morali su naučiti kako se mijenjaju kateteri, pelene, filteri na aparatima, dijelovi na invalidskim kolicima i kako hraniti sina da se ne uguši dok jede. Što znači kad se na pomagalu za disanje upali crvena lampica. Kako nepokretno tijelo prenijeti po stepenicama jer se mora k liječniku. I kako biti roditelj i drugoj svojoj djeci kad te ovo jedno treba cijeloga, dan i noć. A onda, kad dijete zauvijek zavori oči, u jednom danu prestaje taj ”privilegij” nositelja statusa roditelja njegovatelja.
Što je nadrobio ministar socijale
Ne zna čovjek koji bi pridjev pridjenuo tom HDZ-a, dapače cvijetu te stranke koji sjedi u Saboru. Njima je savršeno u redu da zastupnici nakon mandata imaju pravo na šest mjeseci pune plaće i još šest na polovicu, ne bi li se stigli pribrati i naći novi posao, i da za jedan mandat dobiju pravo i na povlaštenu mirovinu. Ali ovim mučenicima imaju obraza hladno reći ”ne”. Pa je u to ime ministar socijale Marin Piletić nadrobio da je, navodno, pitanje predelikatno pa o njemu prvo treba konzultirati stručnjake, a ne donositi odluke preko koljena. Koješta.
Trebalo je samo izmijeniti jednu alineju članka 68. Zakona o socijalnoj skrbi i sve je riješeno dok bi dlanom o dlan. Ali direktiva je da se odbije, možda je i ministru zbog toga neugodno, ali njega svakako nećemo zato žaliti. Kao ni onu zastupnicu HDZ-a Ljubicu Lukačić, koja je i sama invalid u kolicima, zato su je i poslali da govori o invalidima, a koja smatra da je ”rad nakon smrti djeteta najbolji lijek”, da ”nije sramota primati naknadu s burze” i da produljenje statusa roditeljima njegovateljima za šest mjeseci ”nije realno”. Upravo je ona zoran dokaz na koje smo moralno dno pali. Kad te stave na listu HDZ-a, prihvatio si da više nisi čovjek nego stroj. Jer to je gola trgovina, vulgarna kao ukrasti zadnjem siromahu kokoš iz dvorišta.