Neobičan manevar gradonačelnika Vukovara: kupio je uništeni hotel za 10 milijuna i najavio spektakl. Sad ga prodaje
Drago Hedl o pozadini kupovine Hotela Dunav koji se, čini se, Penavi učinio zgodnom investicijom. Ali nakratko
Hrvatskom je čini se, zavladala manija da općine i gradovi počinju kupovati nekretnine koje nemaju nikakve veze s njihovom djelatnošću. Nakon što je mala slavonska općina Velika (o čemu je Telegram pisao), za više od dva milijuna kuna kupila stadion nekadašnjeg, u međuvremenu propalog, prvoligaša NK Kamen Ingrada i onamo se preselila, Ivan Penava (HDZ), gradonačelnik Vukovara kupio je Hotel Dunav u tom gradu. Penava je i sam priznao kako posao grada nije baviti se hotelijerstvom, a svoj je potez nazvao ”hrabrim i netipičnim”. Kao razlog naveo je da cijelo desetljeće nitko ne pokazuje zanimanje za obnovu tog hotela, u samom središtu Vukovara, tik uz ušće Vuke u Dunav.
Odriješivši gradsku kesu za 10,36 milijuna kuna, Penava je objasnio kako će osmerokatni hotel pretvoriti u Društveno-obrazovni centar koji će, osim klasičnih smještajnih kapaciteta, sadržavati konferencijske dvorane, poslovne prostore te druge sadržaje. Bila je to stara ideja Željka Sabe, Penavinog prethodnika na mjestu gradonačelnika Vukovara, koji se također bavio mišlju o rekonstrukciji i djelomičnoj prenamjeni hotela, no ideju nije uspio ostvariti. Sada se toga latio Penava. No, vidjet ćemo – zakratko.
Kako je ponudio 10,36 milijuna kuna
Grad Vukovar Hotel Dunav kupio je od vinkovačke tvrtke Eurco, specijalizirane za gradnju i rušenje građevinskih objekata. Do sada je bilo nepoznato da je Penava bacio oko na Hotel Dunav još prije godinu dana. U kolovozu 2017. uputio je pismo namjere tvrtki Eurco i ponudio 10,36 milijuna kuna. Do tog iznosa došao je temeljem procjene stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenitelja vrijednosti nekretnina, Dražena Slunjskog iz Osijeka, koji je hotel procijenio na taj iznos.
Tvrtka Eurco pozitivno je odgovorila na ponudu, uslijedili su pregovori i početkom ove godine Hotel Dunav dolazi u vlasništvo Grada Vukovara. Javnost do sada nije imala prilike vidjeti što je zapravo kupio Penava i u kakvom je stanju unutrašnjost jednog od nekadašnjih simbola Vukovara, hotela čiji je prvi vlasnik bio poljoprivredni gigant VUPIK. Telegramov reporter ovog je tjedna ušao u to avetinjsko zdanje, a kako izgleda hotel – sada u vlasništvu Grada Vukovara – možete vidjeti na našim slikama.
Todorić je hotel prodao tvrtki Eurco
Hotel Dunav bio je u funkciji sve do 2010., u njemu je radilo 40-ak zaposlenih, no nakon što je VUPIK preuzeo Agrokor Ivice Todorića, počinje njegova propast. Todorić nije bio zainteresiran za hotelijerstvo pa je Hotel Dunav prodao tvrtki Eurco. Vrijednost hotela procijenio je na 10 milijuna kuna. Prilikom prijenosa vlasništva bilo je raznih kompenzacija: tvrtka Eurco ranije je od Željka Keruma kupila ruševnu robnu kuću Nama u Vukovaru, pa su Todorić i vlasnik tvrtke Eurco, Željko Majstorović dogovorili zamjenu nekretnina: Agrokor je Eurcu ustupio hotel Dunav, a Eurco Agrokoru bivšu Kerumovu robnu kuću. Potom je tvrtka Eurco srušila vukovarsku Namu (koja je bila teško oštećena tijekom Domovinskog rata), a na tom prostoru danas se nalazi veliki trgovački centar Vukovarska golubica.
U kratkom razdoblju dok je Hotel Dunav bi u vlasništvu Agrokora, postojali su i drugi zainteresirani kupci za tu nekretninu. Ozbiljne pregovore s Agrokorom vodio je i ugostitelj Pavao Josić, vlasnik današnjeg Pansiona Vila Vanda u Vukovaru, kao i Stjepan Mijok, vlasnik vukovarskog Hotela Lav, koji se nalazi tik do Hotela Dunav. No, Todorić se na kraju odlučio hotel prodati Eurcu.
Veliki planovi s milijunima iz EU fondova
Eurco je imao ambiciozan plan s vukovarskim hotelom. Rekli smo, u vrijeme kada ga je preuzeo, Hotel Dunav bio je u funkciji, ondje je bilo zaposleno četrdesetak osoba. Bio je obnovljen još za vrijeme okupacije hrvatskog Podunavlja, djelomično ga je obnovila tadašnja vlast tzv. Republike Srpske Krajine. Nakon završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, počekom 1998., radio je s pola kapaciteta: četrdesetak soba bilo je uređeno i primalo je goste, a u funkciji je bio i hotelski restoran. Osoblje hotela, vjerojatno zbog straha da bi ih novi vlasnik, Eurco, mogao otpustiti, potražili su druge poslove u Todorićevu VUPIK-u, a većina njih, nakon nekog vremena, s otpremninom je otišla u mirovinu. Hotel stavlja ključ u bravu.
Eurco od tvrtke Horwath HTL iz Zagreba naručuje opsežan elaborat – koncept najbolje upotrebe hotela s tržišnim i financijskim pre-faesibility studijom; javlja se s projektom na natječaj Ministarstva poduzetništva i obrta i dobiva bespovratnih 16,5 milijuna kuna. Tadašnji ministar Gordan Maras obznanjuje da je Hotelu Dunav taj iznos dodijeljen iz sredstava EU, a za jačanje konkurentnosti u turizmu. No, da bi Eurco taj novac i dobio, bilo je potrebno da sâm osigura još dvadesetak milijuna kuna. Procijenjeno je, naime, da bi obnova hotela stajala 37,6 milijuna kuna, pa se Eurco obraća bankama, tražeći kredit. Tvrtka je u međuvremenu ishodila i građevinsku dozvolio i s HEP-om potpisala ugovor o priključenju na električnu mrežu. Za papirnati dio posla, u kojem je i onaj spomenuti elaborat, potrošili su oko 300.000 eura. Sredinom srpnja 2014. najavili su kako bi obnova hotela trebala biti završena za dvije godine, te da će, kada se Hotel Dunav ponovno otvori, u njemu posao naći 48 radnika.
Kako je cijeli projekt na kraju propao
No, Privredna banka Zagreb, kojoj se Eurco obratio sa zahtjevom za kredit od dva milijuna eura, nudi vrlo nepovoljne uvjete: traže šest posto kamata godišnje s deviznom klauzulom. Vlasnik Eurca procjenjuje kako takav kredit neće moći otplaćivati i odustaje od posla. Onih 16,5 milijuna bespovratnog novca (koje nikada nije ni dobio, bila su samo odobrena), ostaje neiskorišteno. Godina je 2014. Od tada, do danas, Hotel Dunav u potpunosti je devastiran. Ono što se vidi izvana, još dobro i izgleda. Pravi razmjeri uništenja i pljačke inventara vidljivi su tek kad se u objekt uđe. Hotel je ograđen žicom i na više mjesta istaknuto je upozorenje o zabrani pristupa, te opasnosti od pada i urušavanja, a posebno je istaknuto kako je djeci zabranjeno igranje u objektu.
Od dunavske strane, međutim, na mjestu gdje je nekoć bila prelijepa terasa s pogledom na tu veliku, moćnu rijeku, moguće je ući u hotel. Telegramov reporter, gazeći kroz gomile žbuke, cigle i polomljenih crijepova, ušao je u unutrašnjost hotela i susreo se s prizorima kao iz kakvog filma strave. Cijela unutrašnjost hotela, svih osam katova kao i prostor nekadašnjeg restorana i kuhinje u prizemlju, od poda do stropa posve je opljačkana. Ni u jednoj bivšoj hotelskoj sobi ne samo što više nema nikakvog namještaja, već su iz kupaonica odnesena slavine, wc-školjke, skinuti radijator i tuš kabine, izvađeni prozori i vrata, a do koje su mjere lopovi bili angažirani svjedoče i rupe na zidovima iz kojih su poskidane sve utičnice i prekidači.
Čak su izvlačili i instalacije iz zidova, a da bi lakše oslobodili bakrenu žicu od izolacije, palili su plastične ovojnice, pa je u dva navrata u hotelu izbio i požar. Morali su intervenirati vukovarski vatrogasci. Donedavni vlasnik Hotela Dunav, tvrtka Eurco, više je puta pljačku prijavljivala policiji, no ondje su slijegali ramenima i govorili kako su nemoćni jer se radi o krađama male vrijednosti (!), te da je lopove teško uhvatiti i progoniti. Hotel Dunav danas je u takvom stanju (što se vidi i na našim fotografijama) da su od njega ostali jedino goli zidovi.
I Penava se nadao novcu iz EU fondova
Takav hotel sada je kupio Grad Vukovar za iznos od 10,36 milijuna kuna. Na Telegramov upit je li taj novac plaćen iz redovnih sredstava Grada, odgovoreno je kako je iznos osiguran temeljem ugovora o financiranju sklopljenim između Grada Vukovara i Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara. Da bi hotel bio obnovljen i prenamijenjen u svrhe o kojima je govorio gradonačelnik Ivan Penava, treba još oko 35 milijuna kuna. Penava je obećavao kako bi taj novac mogao namaknuti iz EU fondova.
No, priča se ubrzo okrenula. U odgovoru na Telegramov upit rečeno je kako će Grad Vukovar početkom rujna raspisati natječaj za prodaju hotela, te kako će početna cijena biti nešto viša od one za koju je kupljen – iznosit će 10,7 milijuna kuna. Razlika između one po kojoj je kupljen i po kojoj sada hotel namjeravaju prodati, vjerojatno je iznos plaćenog poreza na nekretnine koju je Grad Vukovar morao platiti državi.
Tko su investitori koje pompozno najavljuje?
Telegram je tražio izričit odgovor tko su potencijalni kupci hotela, nakon što je gradonačelnik Vukovara izjavljivao da Grad ima kupca za hotel, te da se radi o ozbiljnoj inozemnoj tvrtki koja se bavi hotelijerstvom. Međutim, nisu nam čak željeli odgovoriti ni iz koje su zemlje navodni kupci. ”Raspisivanje natječaja planirano je za rujan, a po završetku natječaja bit će poznati zainteresirani investitori”, odgovoreno je Telegramu.
Zašto je gradonačelnik Vukovara, samo nekoliko mjeseci nakon što je Grad, novcem dobivenim od Fonda za obnovu i razvoj Vukovara, odlučio prodati potpuno devastirani hotel, posve je nejasno, jednako kao što je nejasno i zašto ga je uopće kupio. Bit će također zanimljivo pratiti daljnji tijek događanja, a osobito vidjeti tko su investitori koje Penava pompozno najavljuje i jesu li uistinu voljni kupiti hotel koji, ovakav kakav je sada, može biti tek sjajna kulisa za holivudske filmove strave.
