Nekad je nužno odabrati stranu

Neodoljiva magija Charlesa Michela: opčinio je Plenkovića, šarmirao Vučića, a posvađani lideri BiH jedu mu iz ruke

U čemu je stvar?

President of the European Council, Charles Michel, attends a meeting with members of Bosnia and Herzegovina's tripartite presidency, in Sarajevo, on May 20, 2022. - Charles Michel is on his first official visit to Bosnia and Herzegovina, as part of the last stop in a regional tour, which also included visits to Serbia and Albania. (Photo by ELVIS BARUKCIC / AFP)
FOTO: AFP

Odjednom je Milorad Dodik suglasan s ciljevima misije EUFOR-a, Dragan Čović spreman za nove izbore, a Bakir Izetbegović otvoren za daljnje razgovore o izbornom zakonu. Ovim je i Milanovićevo pismo NATO-u u kojem spominje nekakve najavljene akcije HNS-a protiv izbora postalo bespredmetno, ako je ikada i bilo relevantno.

Ima nešto u tom Charlesu Michelu, koji je toliko opčinio premijera Andreja Plenkovića, da ga ovaj u svakoj prilici citira, navodi njegovu podršku kao ključni doseg vlastitih diplomatskih umijeća i na kraju se ljuti kad mu se pred tim tipom birokratskih uspjeha ispriječi nekakav životni problem u zemlji kojom vlada. Ukratko, taj ni po čemu posebni europski profesionalni političar u Hrvatskoj je postao anegdotalan, a svi su izgledi da će se opčinjenost proširiti i dalje.

Naime, putujući Balkanom kao predsjednik Europskog vijeća i u sklopu turneje u kojoj je imao zadatak ponuditi nekakvu europsku perspektivu zemljama regije koje još uvijek nisu ušle u Europsku uniju, niti ima ikakvih naznaka da će skoro ući, postao je jednaka zvijezda kao u Hrvatskoj. U najmanju ruku, iskazujući populistički refleks, neobičan za jednog karijernog političara, a vidljiv u zajedničkom pripremanju ćevapa s Aleksandrom Vučićem.

Michel je u Beogradu ukazao na opasnost od utjecaja Rusije i predložio europsku geopolitičku zajednicu, rijetko nedomišljenu ideju koja ionako već funkcionira bez vidljivih rezultata. No, bez obzira na to, definitivno je poslužio Vučiću da dobije povod za ono što je godinama od javnosti Srbije krio, a to je da uvjerljivo najveći dio ekonomske razmjene i inozemnih ulaganja u Srbiju dolazi iz EU, a ne iz Rusije ili Kine.

U BiH je napravio malo čudo

S Michelovim posjetom Bosni i Hercegovini, koji je zaključen tijekom vikenda, stvari su još zanimljivije. Ne zato što je i u Sarajevu iskazao sklonost ćevapima, stigavši turistički prošetati preko Baščaršije, iako taj orijentalistički moment balkanske turneje ne bi trebali zanemariti, nego zato što su do jučer nepomirljivi političari koji brane vlastite pozicije na svaki mogući način, odjednom postali neobično koncilijantni lideri, puni razumijevanja za kompleksnost zemlje i spremni da povuku Bosnu i Hercegovinu prema Europskoj uniji.

Odjednom je Milorad Dodik suglasan s ciljevima misije EUFOR-a, Dragan Čović spreman za nove izbore, a Bakir Izetbegović otvoren za daljnje razgovore o izbornom zakonu. Ovim je i Milanovićevo pismo NATO-u u kojem spominje nekakve najavljene akcije HNS-a protiv izbora postalo bespredmetno, ako je ikada i bilo relevantno. Dakle postalo je izvjesno da će se izbori održati uz puni angažman svih aktera i uz obećanje o pregovorima o reformama nakon njih koje bi BiH približilo Europskoj uniji, što je očito jasno definirano kao interes EU.

Moguć izbor člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda

U međuvremenu, istog dana kad je Michel završavao razgovore i prije nego se uputio na turistički obilazak glavnog grada, skoro sve relevantne opozicijske stranke kandidirale su Denisa Bećirovića kao vlastitog kandidata za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Bećirović jeste najdesniji kandidat kojeg SDP može ponuditi pa i light-nacionalist, ali mu je na zadnjim izborima jako malo falilo da pobijedi kandidata SDA, Šefika Džaferovića.

Budući da je na tim izborima značajan postotak glasova odnio Fahrudin Radončić, čija stranka sada podupire Bećirovića, jasno je da Bakir Izetbegović neće moći računati na sigurnu pobjedu, a time će doći u pitanje i glasovi onih ljudi koji su glasači Izetbegovićeve stranke, a zadnji put su podržali Komšića. Budu li u HNS-u dovoljno mudri pa ne kandidiraju Dragana Čovića koji najviše mobilizira Komšićeve glasače, nije nemoguće da Hrvati i po postojećem zakonu sada izaberu člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.