Usprkos svim problemima koje imamo ili smo imali, ušli smo u krug zemalja u koje ljudi iz raznih dijelova svijeta dolaze raditi. Mnogi Filipinci, Nepalci ili Indijci Hrvatsku doživljavaju kao zemlju u kojoj se može pronaći posao i dobro zaraditi. Jednako kao što su mnogi Hrvati danas, a i u prošlosti, odlazili u bogatije zemlje, također u potrazi za poslom i boljim životom.
Znamo da se tržište rada već dulje vrijeme suočava s nedostatkom radne snage, pa mnogi sektori doslovno ovise o radnicima iz inozemstva. Turistički sektor već godinama, svake sezone, računa na dolazak stranih radnika. Deseci tisuća ljudi svakog ljeta dolaze raditi na Jadran, uglavnom iz susjednih zemalja poput Srbije, Bosne i Hercegovine ili Makedonije.
Filipinci rade kao poštari u Dubrovniku
Slično je i s građevinskim sektorom, koji također, posljednjih pet, šest godina ima velikih problema s pronalaskom dovoljnog broja radnika. Nakon što je iscrpljen potencijal susjednih tržišta, radnike se počelo tražiti i u udaljenim zemljama, poput već spomenute Indije, Pakistana, Filipina i sličnih zemalja, gdje su plaće znatno niže, pa se uvjeti koje nude hrvatski poslodavci čine kao izvrsna prilika.
Osim privatnog sektora, čak su i javne kompanije počele, na nekim područjima, zapošljavati strance, pa smo tako imali prilike vidjeti da u Dubrovniku kao poštari rade Filipinci. S obzirom na to da su u Dubrovniku svi fokusirani na turizam i povezane djelatnosti, jasno je zašto je među lokalnim stanovništvom problem naći zainteresirane radnike koji bi radili u Pošti.
Strani radnici doprinose ekonomiji
Mnogi strani radnici iz udaljenih zemalja rade i u dostavnim službama, dostavljaju hranu, voze taksije – bilo što gdje se može relativno brzo uhodati u posao i gdje možda i slabije poznavanje jezika nije prepreka.
Stranci koji dolaze raditi u Hrvatsku, ili bilo koju drugu zemlju, doprinose ekonomiji u koju su došli. Popunjavanjem radnih mjesta omogućuju funkcioniranje poduzeća, pa i cijelih sektora. Svojim radom pune državne fondove – plaćaju porez, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i u konačnici stvaraju novu vrijednost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto su hrvatske mirovine male
Umirovljenici u Hrvatskoj, velika većina njih, ovisi o solidarnom mirovinskom sustavu, što znači da ovise o uplatama postojećih radnika. Upravo je nepovoljan odnos broja radnika i umirovljenika glavni problem mirovinskog sustava. Imamo premalo radnika, u odnosu na broj umirovljenika. Na jednog umirovljenika dolazi tek oko 1,2 radnika. Skoro bismo mogli reći da se broj umirovljenika i radnika izjednačio i zbog toga su mirovine male. Nemoguće je od njih živjeti.
Radnici koji dolaze iz inozemstva u Hrvatsku, ovdje također uplaćuju mirovinsko osiguranje, i time pomažu isplatu postojećih mirovina. Da, i Nepalac kojeg vidimo kako na biciklu radi dostavu ili radi na baušteli, doprinosi mirovinskom sustavu i pomaže financirati umirovljenike, naše roditelje, bake i djedove. Stoga kada ga sretnemo negdje na cesti, umjesto rasističkih uvreda, kakve smo imali prilike vidjeti ovih dana, možemo mu zaželjeti dobrodošlicu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepalac na biciklu kojeg rasisti vrijeđaju našim roditeljima zarađuje penziju
Stoga kada ga sretnemo negdje na cesti, umjesto rasističkih uvreda, kakve smo imali prilike vidjeti ovih dana, možemo mu zaželjeti dobrodošlicu
Osim privatnog sektora, čak su i javne kompanije počele, na nekim područjima, zapošljavati strance, pa smo tako imali prilike vidjeti da u Dubrovniku kao poštari rade Filipinci
Usprkos svim problemima koje imamo ili smo imali, ušli smo u krug zemalja u koje ljudi iz raznih dijelova svijeta dolaze raditi. Mnogi Filipinci, Nepalci ili Indijci Hrvatsku doživljavaju kao zemlju u kojoj se može pronaći posao i dobro zaraditi. Jednako kao što su mnogi Hrvati danas, a i u prošlosti, odlazili u bogatije zemlje, također u potrazi za poslom i boljim životom.
Znamo da se tržište rada već dulje vrijeme suočava s nedostatkom radne snage, pa mnogi sektori doslovno ovise o radnicima iz inozemstva. Turistički sektor već godinama, svake sezone, računa na dolazak stranih radnika. Deseci tisuća ljudi svakog ljeta dolaze raditi na Jadran, uglavnom iz susjednih zemalja poput Srbije, Bosne i Hercegovine ili Makedonije.
Filipinci rade kao poštari u Dubrovniku
Slično je i s građevinskim sektorom, koji također, posljednjih pet, šest godina ima velikih problema s pronalaskom dovoljnog broja radnika. Nakon što je iscrpljen potencijal susjednih tržišta, radnike se počelo tražiti i u udaljenim zemljama, poput već spomenute Indije, Pakistana, Filipina i sličnih zemalja, gdje su plaće znatno niže, pa se uvjeti koje nude hrvatski poslodavci čine kao izvrsna prilika.
Osim privatnog sektora, čak su i javne kompanije počele, na nekim područjima, zapošljavati strance, pa smo tako imali prilike vidjeti da u Dubrovniku kao poštari rade Filipinci. S obzirom na to da su u Dubrovniku svi fokusirani na turizam i povezane djelatnosti, jasno je zašto je među lokalnim stanovništvom problem naći zainteresirane radnike koji bi radili u Pošti.
Strani radnici doprinose ekonomiji
Mnogi strani radnici iz udaljenih zemalja rade i u dostavnim službama, dostavljaju hranu, voze taksije – bilo što gdje se može relativno brzo uhodati u posao i gdje možda i slabije poznavanje jezika nije prepreka.
Stranci koji dolaze raditi u Hrvatsku, ili bilo koju drugu zemlju, doprinose ekonomiji u koju su došli. Popunjavanjem radnih mjesta omogućuju funkcioniranje poduzeća, pa i cijelih sektora. Svojim radom pune državne fondove – plaćaju porez, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i u konačnici stvaraju novu vrijednost.
Zašto su hrvatske mirovine male
Umirovljenici u Hrvatskoj, velika većina njih, ovisi o solidarnom mirovinskom sustavu, što znači da ovise o uplatama postojećih radnika. Upravo je nepovoljan odnos broja radnika i umirovljenika glavni problem mirovinskog sustava. Imamo premalo radnika, u odnosu na broj umirovljenika. Na jednog umirovljenika dolazi tek oko 1,2 radnika. Skoro bismo mogli reći da se broj umirovljenika i radnika izjednačio i zbog toga su mirovine male. Nemoguće je od njih živjeti.
Radnici koji dolaze iz inozemstva u Hrvatsku, ovdje također uplaćuju mirovinsko osiguranje, i time pomažu isplatu postojećih mirovina. Da, i Nepalac kojeg vidimo kako na biciklu radi dostavu ili radi na baušteli, doprinosi mirovinskom sustavu i pomaže financirati umirovljenike, naše roditelje, bake i djedove. Stoga kada ga sretnemo negdje na cesti, umjesto rasističkih uvreda, kakve smo imali prilike vidjeti ovih dana, možemo mu zaželjeti dobrodošlicu.